podržavali ili ne podržavali, za ono što je učinila prijeti joj zatvorska kazna. pametno bi bilo da zatraži brisanje teme.
 |
|||
|
|
|||
podržavali ili ne podržavali, za ono što je učinila prijeti joj zatvorska kazna. pametno bi bilo da zatraži brisanje teme.
u prolazu prvotno napisa
zatvorska kazna? koju odgovornost u priči ima vet koji je uzeo novac i obavio stvar? što njemu prijeti?
isto, do 15000kn novčano, do 6 mjeseci zatvora. iskreno, par godina pratim situaciju u državi i nisam primijetila zatvorsku kaznu osim za dva slučaja brutalnog iživljavanja. novčane su znale biti i veće, sjećam se jedne izgladnjele napuštene kuje čiji je vlasnik dobio jači financijski udarac.
mim, ne znam u kojem si gradu, no u puli su mm-a iz gradske veterinarske (ako si u tom gradu, kažem ti puno ime) baš zbog takvog djela kaznili sa 3k kn, kao i vlasnike. između redaka sam u priči pozanice koja se na isti način riješila psa došla do još jednog imena iz iste ustanove koji joj je napravio takvu uslugu, no nemam dokaza da ga prijavim. no njima ne idem ni u ludilu, iako sam tamo vodila cestovne mačke na sterilizaciju.
cvijeta, nabrojane opcije su one koje traže nečije financijsko ulaganje jer ništa na ovom svijetu nije besplatno. osim ljubavi majke, djeteta i psa. pseća sudbina ovisi o ljudima na koje nalete, oni koji su prošli udrugu iza sebe imaju ljude koji su ih zavoljeli dovoljno da će ih primiti kao osmog psa u svojem domu dok mu ne nađu novi, neki nalete na dobre ljude koji će ih smjestiti kod sebe ili platiti smještaj i hranu... uglavnom, ništa nije na razini države. čak ni kazne za napuštanje pasa ili necijepljenje ili maltertiranje istih ne završe u proračunu za životinje, već općem. briga za životinje je spuštena na razinu pojedinaca i volontera koji sitno ili ništa ne dobivaju od lokalne zajednice već se financiraju prilozima simpatizera. ah, kad bi tako bilo i kod sportskih klubova, vjerskih zajednica i udruga za promicanje vlasitog džepa...
Iz Zg sam tako da me ovi pulski ne moraju vidjeti. Na sreću. Dogodilo mi se da zalutam kod svakakvih veterinara. Jedan me, videći da u ruci držim zamorca, pitao s oduševljenjem: "Koja je to vrsta psa??"Naravno da sam se okrenula i otišla
pa sam sad vjerna svom vetu u nadi da ću ga što manje trebati. Znam da svi oni iz ordinacije udomljuju životinje i zbrinjavaju ih. Ne bih mogla dozvoliti da mi liječe bilo kojeg ljubimca znajući da su nečijeg ubili potpuno bez razloga.
Nekako mi se nameće nešto što će vjerojatno većina osuditi samo kao misao.... Zamislite da se u obitelji rodi dijete koje tijekom godina postane neobuzdano. Bi li nekom palo na pamet da traži od pedijatra da takvo dijete uspava?? Znam da će sad neki reći da se ne može vući takva paralela, ali za mene je ljubimac, kao i za mnoge, član obitelji, netko tko ovisi o meni i mojoj ljubavi, potpuno bespomoćan. I ako mi se ne svidi njegov karakter ne mogu ga samo ubiti da sebi olakšam život.
To je meni palo na pamet, kao majci autističnog djeteta. Ni mi nikuda ne možemo godinama, ni naše dijete nitko ne želi čuvati, imali smo faze agresije i autoagresije, nemile scene u javnosti, godine nespavanja...Kako znam vlasnike pasa kojima su oni zaista punopravni članovi obitelji, ova paralela mi se ne čini toliko pretjerana.
ja nemam psa, nemam ni mačkupa mislim da je ipak ta paralela malo pretjerana
ali me je asocirala na slučaj koji nema veze s temom, ali mi je često u mislima, od kada sam o tome čitala u novinama, o belgijskom transseksualcu koji je eutanaziran
nakon neuspješnih operacija promjene spola
ok to je njegov svijesni izbor
mada je i to svijesni pod upitnikom, ako je toliko psihički patio, pitanje je li bio sposoban donjeti odluku
mene brine da je to vlast odobrila
i da se našao netko tko je bio spreman to učiniti
meni nije malo, nego jako pretjeranaja nemam psa, nemam ni mačku
uopće uspoređivati život djeteta sa životom psa ili mačke mi je nezamislivo
Prema kojem zakonu i članku zakona, ako ti nije teško napisati.
Zakon o zaštiti životinja, čl. 9.
Pravila pisanja postova
