kraj jednog psa

[cvijeta73]

ma ne može biti kao još jedno dijete, za ime sveto.
kao prvo - ne dojim
evo, susjeda ima malog retrivera, ne vidim da je iscrpljena ko ja nakon poroda.
najveći problem joj je to što mora s močom ići iza njega. a i to je već naučio, za 2-3 tjedna - piša samo na onu pelenu.
ostaje sam bez problema dok ona radi.

da sam ovaj topik čitala prije mm-ove odluke, nema šanse da bih ikad pristala. pa ko bi pristao, rađe bi na treće dijete išli.
i nadam se da ta ljubav dođe naknadno ovako, unaprijed, sigurno nisam toliki ljubitelj životinja da ih s ljudima uspoređujem. dobro, nisam bila ni neki ljubitelj djece, i to je istina, prije nego sam svoju dobila.

a mislim da je ovdje najveći problem bila neadekvatna pasmina. ako ne mogu sa psom svaki dan trčati 10 km, onda doberman nije za mene.
i, život se mijenja, ne znam, došlo vam je dijete, prioriteti su se promijenili.
a i ne znam puno o psima, ali ovi opisi amsterdam mi ne zvuče kao opisi zdravog psa.
kako kaže pulinka, taj je imao ozbiljne psihičke smetnje.
mislili ste najbolje, ispalo je kako je ispalo.
pouka i škola.

[palčica]

Mada se ljudi znaju i zanositi idejom da je mali pas manja briga, pa se nerijetko desi da velike pse vode u školu, discipliniraju ih stavom i voljom, bez potrebe za fizičkim nadjačavanjem, a male po tom pitanju zanemare pa se u mojoj okolini i 20godišnjoj interakciji sa psima znalo desiti da su manji lajavi po stanovima, napadaju velike, bježe s lanca i sl. Uvijek je naravno vlasnik kriv, kao i roditelj za dijete.
Koja god veličina i oblik da su u pitanju to je velika obaveza, ali i sreća, sreća i veselje. Mi smo se kako sam napisala napatili i naplakali, ali ne bi ju dali nikome sada. Da ne bude samo negativno o psima, u bliskoj obitelji nedavno udomljena mačka i pas doslovno su rehabilitirali članove obitelji. Kreću se, veseliji su, imaju obavezu koja ih ispunjava.

[Mima]

Takav je pas moje sestrične, sluša isključivo njenog muža.
On nije niti zločest niti agresivan i nema s njim nekih jako velikih problema - ali opet, skače na ljude, zna jako vući na lajni.
Mi smo ga čuvali preko vikenda, pa su mi recimo te stvari išle na živce.
Njenog muža sluša bez pogovora, a nju i sina ništa.
Mi smo zato odabrali školu u koju svi možemo ići - ali moj pas je pak užasno plašljiv pa se bojim da će nas izbaciti iz škole

[Anemona]

cvijeto - beba - beba.
Naravno, ako štene staviš u vaš krevet velike su šanse da će spavati mirno i bez cviljenja skoro pa cijelu noć. (kao dojenje na zahtjev).
Nisam željela da pas spava s nama u krevetu, pa naravno da cvili više puta noću, pa se dižeš, jer ne možeš dopustiti da probudi cijelu kuću, pa ga nosiš (moj je bio mali nije mogao po stepenicama) više puta noću van na pišanje,...
Stavila sam mu podloške iz DM - a i on je lijepo na njima pišao, nije nikad pišao okolo po kući, ali meni je to neprihvatljivo, pa sam ga od najranije dobi učila da se piša vani, a to znači i 3 puta noću dizanje i odlazak van.
Po danu odlazak van u prvo vrijeme svaka 2 sata.

Najbolje je psa nabaviti kad si barem tjedan dana na godišnjem, da prilagodba lakše prođe.

Nakon dva dana ja sam se osjećala kao da sam taj dan iz rodilišta došla.
Gledaš ga zaljubljeno i krepano.

[Mima]

Ma nije kao dijete, naravno. Pa štene možeš ostaviti samo kod kuće na koji sat, nije to ta vrsta obaveze.
Ali definitivno ima posla sa štenetom - to što neki piški na pelenicu ne znači da će i tvoj.
Evo moja te pelenice doživljava kao igračke i grize ih i jede tako da joj uopće ne možemo staviti pelenice.

[Anemona]

Da i imali smo veliku sreću jer uopće nije imao potrebu za grickanjem svega i svačega.
Susjedov pas je pojeo sve cipele, daljinske i sve do ćega bi došao kad je bio sam doma.
Naš ništa.

[Anemona]

Do koje dobi su vaši psi nosili pelene ili pišali na podloške?

Ovim režimom dizanja i nošenja van, ovaj moj je savladao "tehniku" kroz par dana (s tim da smo ga morali uzeti kod sebe u preranoj dobi - bio je mlađi od 2 mjeseca).
Dolazila sam i doma na gablec i nosila ga van, tako da nakon početnih tjedan dana mogao je več izdržati tih 3 sata od 7-10, ali onda mu je razmak do 15 bio predug i u tom razdoblju bi pišao jednom ili dva puta na podložak.
Uskoro je i to mogao izdržati.

[Anemona]

Dugujem ispravak netočnog naloga - ako je pas bezpelenaš, onda je to kao da imaš bebu. :mikka:

[Anemona]

Molim admine da ove moje postove prebace na odgoj pasa, ako može. Hvala!

[Mima]

Pa moja izdrži noć, i izdrži kad nas nema doma ali onda se popodne zna popiškiti iako je recimo prije sat vremena bila vani.

[n.grace]

slažem se s cvijetom, ni ja ne bih uspoređivala životinje s ljudima
i uz rizik da me popljujete, napisat ću da mi je koma kad vidim da netko psu tepa tipa - bebice moja, daj mamici pusu i slično :/
ili mu kaže da meni da pusu

a viđam toliko ljudi koji ne odgajaju svoje pse
neki dan idem kući s posla, jedan manji psić mi se uporno petlja pod nogama i neprestano laje
vlasnica ide pored mene i samo ponavlja da mi on neće ništa
a pas se uporno petlja, gledam da ne padnem preko njega i to mi je strašno išlo na živce, a vlasnica još više, koja nije ništa poduzela da bi ga maknula od mene
a to je samo jedan primjer

[Peterlin]

A sad jdeno (nadam se) konstruktivno pitanje - sto vlasnik takvog psa koji vise ne moze izaci s njim na kraj moze uciniti? (Nije to po meni sramota, svi se mi nadjemo u situacijama kad vise ne mozemo izdrzati niti naci rjesenje koje je za sve zadovoljavajuce)
- Pokloniti/udomiti? Nitko mislim ne zeli takvog psa, a ako se netko takav i nadje sumnjam da moze primiti sve takve slucajeve (kojih sigurno ima puno vise nego se prica)
- Odvesti u azil? Koliko shvacam i tamo na kraju ti koji se ne mogu udomiti zavrse na uspavljivanju?
- Pustiti na "slobodu" da terorizira ostale dok opet ne zavrsi u azilu?
- Odustati jos x godina od normalnog zivota i svaki dan strepiti za zivot i zdravlje svog djeteta?

Ja se slazem da je odluka koju su donijeli teska, ruzna i da opterecuje savjest, ali zanima me koja je to alternativa kojoj bi netko u slicnoj situaciji trebao pribjeci? Mene grize savjest svaki put kad ubijem nekog pauka u kuci (jer ih se gadim) i znam da to nije bilo nuzno, no opet, ideja da zivim u stanu punom debelih crnih paukova koji mi hodaju po zidovima i iznad glave... Brrrr, ne hvala, pa ih ipak ubijem kolikogod mi bilo zao zbog toga jedno je svjest a drugo nuzda da se ostvari normalni zivot bez 24h muke.

Ja bih se složila s ovim... Taj pas je bio daleko od normalnog zdravog psa, kako je netko rekao - držao je obitelj kao taoce. To je psihički bolestan pas. Btw. kad daš takvog cucka u azil, to je samo odgoda neizbježnog jer nitko ga neće. Ne znam kako bih odlučila da sam se našla u tim cipelama, vjerojatno bih ga pokušala udomiti, ali to je jedan od razloga zašto nemamo nikakvu životinju i ne mislimo je imati, unatoč dječjem navaljivanju.

[Tashunica]

Ja vjerujem da je amsterdam odluku donijela iz nemoći... a ne iz srca... i ne osuđujem... try walking in her shoes.

potpisujem.

i cvijetu i peterlin.

[TeddyBearz]

Da li je to ispravno, takva stroga koncentracija na jednog vođu?

Nije, naravno.

[Svimbalo]

Ja nisam ništa pisala iz sličnih razloga kao Bodulica.
Nije mi uobičajeno nekme trljati sol na ranu, a s druge strane čini mi se da je postojalo i puno drugih izlaza.
Zato sam samo lajkala neke postove, uglavnom AdioMarine i još ću jednom ponoviti već rečeno-sljedeći put dobro, dobro razmislite.

Ja sam odrasla s rottweilericom. Kad je uginula, praktički meni i tati na rukama, mislila sam da ću umrijeti od tuge. Bila je bolesna i sasvim iscrpljena pred kraj, ali kako nije imala bolove svi smo se nadali.... Nikad prije ni poslije nisam vidjela tatu da plače. Mama se dugo nije oporavljala....
Bilo je to prije više od deset godina.
Tada sam se zarekla da nikad više neću imati psa, ali ako i budem, sigurno to neće biti rottweiler.

2004. godine smo MM i ja (tada još MD) uzeli Helu. Rottweilericu, naravno
To je definitivno bila najdraža i najumiljatija kuja na svijetu, odrasla s ljudima oko sebe, bez većih doticaja s psima, pa nikad nije zapravo socijalizirana s njima.
Ali ljude je beskrajno voljela. ALI... Ovo sad dalje pišem zbog onih koji su čitajući ovaj topik donijeli ovakve ili onakve odluke o tome hoće li imati psa.
Rottweileri su pasmina na lošem glasu. Puno je tome doprinijela filmska industrija, koja je osamdesetih prikazivala dobermane kao krvoločne čuvare, pa su u nekom trenu odlučili zamijeniti vrstu.
Ne mogu dovoljno dobro opisati što smo mi doživljavali zbog nje, koliko prolaznika ju je gledalo s mržnjom i strahom, koliko sam se puta bezuspješno borila da objasnim da taj pas, koji je uredno na lajni i maše repom, nikome neće ništa. Doživjela sam ispade bijesa, psovke, prijetnje....
Hela bi svakoga od tih ljudi najradije bila kompletno oblizala od radosti, ali nije smjela biti niti puštana s povoca. Jedno smo se ljeto morali vraćati s Hvara jer je bilo neizdrživo, nismo mogli naći pustu plažu, a gdje god da smo s njom dolazili, komentari su bili prestrašni.
Zato razmislite i o tome kad uzimate psa, na kakvom je pasmina glasu (btw, ja smatram da svaki pas može biti beba ako ga takvim učini vlasnik).

Hela je uginula prošle godine, 04.12., još uvijek mi je prazno i teško bez nje. I sad plačem kad ovo pišem.
Imam na zidu sliku nje i djeteta kako na nekom pikniku skupa sjede u gepeku našeg auta .
Ona je bila član obitelji, ni više ni manje od toga.

[šafran]

Ma nisu svi psi monstrumi a odmah kažemo kategorički NE.

Ni jedan pasnije monstrum, monstruoznost je specifičnost ljudske vrste, životinje ne ubijaju, niti grizu niti napadaju iz zabave. Monstrumom ih može napraviti samo čovjek. Psi nemaju razum, za razliku od čovjeka, ali imaju instikte i emocije vrlo slične čovjeku. Pas iz ove priče, po niti jednom do sada navodu o njemu, nije niti približno bio monstrum niti je imao psihičkih problema.

[cvijeta73]

Ni jedan pasnije monstrum, monstruoznost je specifičnost ljudske vrste, životinje ne ubijaju, niti grizu niti napadaju iz zabave. .

ma je, sto put sam gledala mačku koja se toliko zabavlja s napol krepanim mišem, da je ružno za gledati.
i nije ga pojela na kraju kad je ovaj jadan umro.

[šafran]

I da samo razjasnim. Apsolutno mogu razumjeti vlasnicu kroz što je prolazila, pisala sam u nekoliko navrata i zašto i zašto je mogu razumjeti, ali vlastite greške prebacivati sada na psa i prozivati psa pishički poremečienim mi nije ok. Poremečen pas, odnosno poremečena životinja se ponaša sasvim drugačije, s time da su takve vrste devijatnog ponašanja kod pasa vrlo rijetak pojava i one izgledaju dosta drugačije od navedenog opisa.

[šafran]

Cvijeto, mačke i životinje iz porodice mačaka su drugačijeg nagona i instikta, nego psi. Životinjski svijet je jednako složen kao i ljudski, samo što životinje nemaju razum i rade radnje, poput te mačke iz drugačijih ppriva, krivo je tumačiti iz zabave. Nemoj me sad tjerat da se raspišem pak o mačkama, pa da opet skrećem topic Jedan primjer samo, lav ili bilo koja divlja mačka će uvijek najprije ugušiti žrtvu, zatim je jesti, vukovi neće, vrlo često nasrću i jedu još živu životinju.

Imanje pasa, svi mi, ne iskljućujem tu ni sebe, se previše poistovjećuje sa djetetom, i sama sam to radila, i ipak smatram da je to pogrešno, oni nisu djeca, ali trebaju jedanko jastu i stabilnu strukturu isto kao i djeca, u protivnom se "otrgnu sa lanca".

[mim]

Može potražiti profesionalnu pomoć ljudi koji se bave ponašanjem pasa.
Možda može pokušati i udomiti, ako se radi o rasnom psu to i nije nemoguća misija.

X

Zanima me samo koji je to veterinar i za koje novce htio uspavati zdravog, mladog psa. Naš veterinar nije htio uspavati ni zamorca nego je završio kod njega na udomljavanju u kući. Meni je to sramotan potez za veterinarsku struku, ne mogu pružiti podršku, ne mogu reći ništa osim da mi je to strahotan potez. Eto, pa me razapnite.

Prijatelj koji se ne bavi psima, ali ima ih cijeli život udomio je nesocijaliziranog dobermana od godine i pol starosti. Probao je sve s njim i na kraju ga je doslovno "pokorio" tako da je zauzeo pseći stav i dobija ugrizao za vrat. Jako. Od tada mu ovaj gleda sa strahopoštovanjem u oči, prošao je dresuru i sad je to Gospodin pas koji mi je barem jednom mjesečno u kući uz puštene zamorce i ne pada mu na pamet da makne od gazde. Hoću reći-može se, ali zahtjeva trud. Sumnjam da će vas ikada proći grižnja savjesti. Mene nije prošla ni nakon uspavljivanja ovčarice stare 14 godina s neoperabilnim recidivom tumora jer se i dan-danas pitam jesam li dobro postupila.

[andream]

Pravno gledano, usmrćivanje životinja podliježe prekršajnim odredbama:
http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=1979
Zanimljiv članak, ispada da usmrćivanje zdrave životinje ne može biti eutanazija i da se trebalo poduzeti sve ne bi li se takva životinja dovela u stanje koje "nije opasno za okolinu".
Ne osuđujem niti ja autoricu teme, ali zanimalo me čisto pravno gledajući.

[cvijeta73]

X.

Prijatelj koji se ne bavi psima, ali ima ih cijeli život udomio je nesocijaliziranog dobermana od godine i pol starosti. Probao je sve s njim i na kraju ga je doslovno "pokorio" tako da je zauzeo pseći stav i dobija ugrizao za vrat. Jako. .

đizs. ovo treba ići s upozorenjem - ne pokušavajte doma učiniti isto.

[amsterdam]

I da samo razjasnim. Apsolutno mogu razumjeti vlasnicu kroz što je prolazila, pisala sam u nekoliko navrata i zašto i zašto je mogu razumjeti, ali vlastite greške prebacivati sada na psa i prozivati psa pishički poremečienim mi nije ok. Poremečen pas, odnosno poremečena životinja se ponaša sasvim drugačije, s time da su takve vrste devijatnog ponašanja kod pasa vrlo rijetak pojava i one izgledaju dosta drugačije od navedenog opisa.

ja nisam nikad rekla da je on bio psihički bolestan i preuzimam potpunu odgovornost za njegov neodgoj,o mm i ja. mada bi bilo potpuno pogrešno reći da se uopće nismo bavili njegovim odgojem. itekako smo bili svjesni da je on pas kojeg moramo imati pod kontrolom, ako ništa drugo zbog njegove veličine prevenstveno, jer ako i iz igre skoči na nekoga može ga srušiti i ozlijediti...ali uz se poslastice na svijetu, pohvale i pokude nismo ga nikad naučili da šeta na lajni, uvijek napet kao puška, sve mora pomirisati, sve vidjeti, uvijek preuzbuđen...

[šafran]

Ma ne nisam mislia na tebe, cure su se malo zanijele pa su počele pričati o psihićkim smetnjama, pa sa se samo osvrnula nato... ma ne žleim više oko ovoga, što je bilo bilo je..žao mije što je ispalo tako kakoje ispalo, šteta da niste imali mpogućnost za školu..ma neželim o ovom dalje, mislim da je dovoljno već rečeno.

[pulinka]

Da, ja sam napisala da je ILI bio vrlo pogrešno vaspitan na više nivoa ILI je rođen užasno preosetljiv, do mere da nije zdrava životinja.
Ne znam zašto je loše to napisati?
Time ja ne mislim da je bio zapušten i da se niko nije bavio njime, samo je pristup bio pogrešan za tu konkretnu životinju.
Svi se slažemo da pas ne sme biti "vođa čopora" u ljudskom domaćinstvu.

[Neli]

samo kratko komentar za one koji su se pitali je li normalno da je član fokusiran na jednog člana obitelji i više-manje samo njega sluša
je.
pas je biće čopora. i samo je jedan vođa čopora za njega. i njega će bespogovorno slušati.
na ostalim članovima obitelji je da se "izbore" da se pozicioniraju iznad njega u čoporu. i to je normalan poredak za psa u obitelji. ali on nikada neće imati odnos i razinu poslušnosti prema tim ostalim članovima čopora koji su u hijerarhiji iznad njega kao prema vođi čopora/članu obitelji kojeg tako doživaljava.

[šafran]

Točno, osim ne mora biti nužno samo jedna osoba. U čoporu vukova su na primjer vuk i vučica, par, vođe čopora i njih se sluša, samo se oni pare i imaju potomstvo, ostali članovi čopora se zajednički brinu o tom potomstvu...

[šafran]

ALi točno je, i jedno i drugo i vuk i vučica se moraju znati nametnuti, tako i postaju dominanti par.

[YellowSky]

ma ne može biti kao još jedno dijete, za ime sveto.
kao prvo - ne dojim
evo, susjeda ima malog retrivera, ne vidim da je iscrpljena ko ja nakon poroda.
najveći problem joj je to što mora s močom ići iza njega. a i to je već naučio, za 2-3 tjedna - piša samo na onu pelenu.
ostaje sam bez problema dok ona radi.

Moze biti kao jos jedno dete
Ne salim se kad kazem da mi je sa 2. psom bilo teze nego sa bebom. Piskila je do godinu dana u kuci, grizla nas kao tigar u igri - mesecima, nije podnosila mazenje, nije spavala nocu, bila nenormalno hiperaktivna, a istovremeno se bojala svega: pasa, ljudi, zvukova, svega, tresla se u setnjama... 1001 problem u 3kg psa! I nije mi bila 1. pas!
Danas da je vidis ne bi mogla to da povezes sa ovim opisom.
Izgleda kao normalan, drag pas, igra se s klincima iz komsiluka, mazi se...
Moj 1. i 3. pas su jednostavna draga stvorenja, bez nekih problema...

Stvar je u tome, moze biti lagodno i divno i neproblematicno.
Moze biti jezivo tesko.
Mozes imati neslucene problemam sa stenetom.
Ljubav se podrazumeva, i svi mi mislimo najbolje, ali to ne mora biti dovoljno za odgoj zdravog i normalnog psa.

Ima problema koji su cesti i lako resivi, ali ako se pothranjuju godinama dok ih neiskusni vlasnik ne primeti mogu postati veoma ozbiljni... pas koji 1. put ujede je obicno mesecima ili godinama odgajan da jednom ujede, a da to niko nije primetio... RETKO se desi da pas odjednom postane lud... ali treba znati primetiti na vreme idemo li ka tome ili ne i raditi na problememima pre nego sto pocnu da nas ugrozavaju, dok su tek u naznakama... Treba znati gde su psu granice i cuvati ga...
Moze biti i jako lako... ima puno ljudi koji imaju predivne stence i predivne pse, a da nista posebno ne znaju i da ni na jedan ozbiljni problem nisu naisli.

Ali, treba znati da li si voljan da se boris s problemima, ako naidjes na njih... Nije fer da pas plati svojim zivotom za ono za sta smo mi odgovorni... A nije ni po zakonu, i treba odgovarati za krsenje zakona.
Ko ne zeli, mozda bolje da ponekad proseta komsijinog psa. I svima ce da bude lepo.

[cvijeta73]

naš će biti jedan od ovih lakih

to sam mislila i za prvo dijete, pa za drugo dijete

[mamasch]

A sad jdeno (nadam se) konstruktivno pitanje - sto vlasnik takvog psa koji vise ne moze izaci s njim na kraj moze uciniti? (Nije to po meni sramota, svi se mi nadjemo u situacijama kad vise ne mozemo izdrzati niti naci rjesenje koje je za sve zadovoljavajuce)
- Pokloniti/udomiti? Nitko mislim ne zeli takvog psa, a ako se netko takav i nadje sumnjam da moze primiti sve takve slucajeve (kojih sigurno ima puno vise nego se prica)
- Odvesti u azil? Koliko shvacam i tamo na kraju ti koji se ne mogu udomiti zavrse na uspavljivanju?
- Pustiti na "slobodu" da terorizira ostale dok opet ne zavrsi u azilu?
- Odustati jos x godina od normalnog zivota i svaki dan strepiti za zivot i zdravlje svog djeteta?

Ja se slazem da je odluka koju su donijeli teska, ruzna i da opterecuje savjest, ali zanima me koja je to alternativa kojoj bi netko u slicnoj situaciji trebao pribjeci? Mene grize savjest svaki put kad ubijem nekog pauka u kuci (jer ih se gadim) i znam da to nije bilo nuzno, no opet, ideja da zivim u stanu punom debelih crnih paukova koji mi hodaju po zidovima i iznad glave... Brrrr, ne hvala, pa ih ipak ubijem kolikogod mi bilo zao zbog toga jedno je svjest a drugo nuzda da se ostvari normalni zivot bez 24h muke.

veliki X.

[mamasch]

sillyme, navodno škola za psa (i vlasnika) pomaže. Nemam osobno iskustvo, ali imam prijatelje koji su išli s psom i stvarno je pomoglo.

Sve stoji, ali ajmo uzeti u obzir da si ne vlasnici ne mogu u datom trenutku priuštiti preodgajanje psa niti financijski niti uz malu bebu...
Jest da je eutanazija ajmo reći "linija manjeg otpora" ali nekako sam sigurna da su amsterdam i NJM učinili sve što su mogli i znali kako ne bi morali učiniti to što ipak jesu.

[kavofob]

Prijatelj koji se ne bavi psima, ali ima ih cijeli život udomio je nesocijaliziranog dobermana od godine i pol starosti. Probao je sve s njim i na kraju ga je doslovno "pokorio" tako da je zauzeo pseći stav i dobija ugrizao za vrat. Jako.
...
Hoću reći-može se, ali zahtjeva trud.

Meni je ovo strašno i više mi ima veze s ludošću nego trudom.

Jaki ugrizi za vrat!? Pretpostavljam da su bili s leđne strane vrata, ali svejedno

[andream]

Evo napisat ću pa me možda i osude, nama socijalizacija i preogoj nakon što je, nakon svega, pas ugrizao mamu za ruku, zbog kojeg je išla doktoru i ništa nam od srama isprva nije rekla (jer je ipak u tog psa puno ulagala, ne mislim samo financijski), nije padala na pamet. Vjerojatno ni mi nismo najbolje postupili - dali smo ga na udomljenje ženi s kućom, ne rekavši pritom ni jednu riječ o tome što je bilo, niti da pokazuje očnjake i reži kada jede. Jesmo li dobro postupili?
To nam se činilo najboljim rješenjem, za tu ženu srećom nije bilo posljedica (ili ih niti ona nama nije htjela priznati). Pas je nakon toga kako sam napisala poginuo nesretnim slučajem.

[Mima]

Pa čuj, jasno je i tebi da niste ispravno postupili. Nije nikako u redu dati nekome takvog psa bez upozorenja.

[kavofob]

Pa čuj, jasno je i tebi da niste ispravno postupili. Nije nikako u redu dati nekome takvog psa bez upozorenja.

potpisujem plus svaka čast na javno napisanom

tko je bez grijeha...

[krojachica]

Amsterdam, NISTE ubili člana obitelji, jer pas to nije. Nemoj si taj teret stavljati na leđa.
Ne dajete loš primjer svom djetetu jer vam dijete ima 1 god. i nema pojma što se zbiva.
A s vremenom i njegovim razvojem ćete već naći načina kako ćete mu to objasniti.

Dolazak male bebe u kuću je za većinu parova jedan od najzahtjevnijih perioda u životu. Imati uz to
još i vrlo zahtjevnog psa, može biti prijetnja stabilnosti vaših odnosa.
Gledala sam film Marly i ja, i moram priznati da bih se i ja na svaki način pokušala riješiti takvog psa,
(a ti kažeš da je Marly mala beba za tvog psa).
Halo, život je danas dovoljno kompliciran (uz krizu, brigu o poslu, djetetu i ostalo) da još gubiš energiju
na zahtjevne životinje.
Životinje si u principu mogu priuštiti sredovječni ljudi kojima su djeca poodrasla, koji imaju vremena za šetnje,
veterinare,kupanja i sl.

[cvijeta73]

Pas je nakon toga kako sam napisala poginuo nesretnim slučajem.

nesretan sigurno, a sad, jel bio slučaj ili ne...

[innu]

Amsterdam, NISTE ubili člana obitelji, jer pas to nije. Nemoj si taj teret stavljati na leđa.
Ne dajete loš primjer svom djetetu jer vam dijete ima 1 god. i nema pojma što se zbiva.
A s vremenom i njegovim razvojem ćete već naći načina kako ćete mu to objasniti.

Dolazak male bebe u kuću je za većinu parova jedan od najzahtjevnijih perioda u životu. Imati uz to
još i vrlo zahtjevnog psa, može biti prijetnja stabilnosti vaših odnosa.
Gledala sam film Marly i ja, i moram priznati da bih se i ja na svaki način pokušala riješiti takvog psa,
(a ti kažeš da je Marly mala beba za tvog psa).
Halo, život je danas dovoljno kompliciran (uz krizu, brigu o poslu, djetetu i ostalo) da još gubiš energiju
na zahtjevne životinje.
Životinje si u principu mogu priuštiti sredovječni ljudi kojima su djeca poodrasla, koji imaju vremena za šetnje,
veterinare,kupanja i sl.

Ne slažem se. Uopće.
Naravno da ti imaš pravo na mišljenje kako pas nije član obitelji, ali meni moj upravo to jest, punopravni član sa svojim zaduženjima, povlasticama ali i ograničenjima.
U sredinu posta ne bi ulazila, jer to je isključivo tvoje viđenje koje naravno poštujem, ali kraj, odnosno tvrdnja da si životinje mogu priuštiti srednjovječni ljudi jednostavno ne stoji. Životinju si može priuštiti svaka osoba koja je odgovorna prema toj životinji i ne mislim da u tu skupinu spadaju samo srednjovječni ljudi, tu spadaju i zaposleni ljudi, i ljudi sa malom djecom.

[andream]

A ja sam se prepoznala upravo u ovome što piše Krojachica. I dodala bih uz kategoriju spominjanih "parova s djecom" i teenagere koji su često svojim roditeljima prepuštali brigu i odgoj - e tu već vidim sebe tada kada se to dogodilo. Priznajem.
Svijet na žalost nije idealan... A osuđivati je najlakše. Upravo tako, tko je bez grijeha....itd.
Btw sad više ne želim ni pticu u kavezu. Koja zahtjeva valjda najmanje brige. Možda zvuči bahato, ali bar sad i puno svjesnije.

[ina33]

Otrežnjavajući topic za mene. Mislim da ću, ako mi se ne promijene životne okolnosti, ipak ostati kod biljaka, i to onih koje podnose dinamiku zalijevanja jednom u xy dana :/. Psi su mi slaba točka i volim ih, ali imam dovoljno mogućnosti družit se s psima svojih prijatelja. Svima zagrljaj...

[pulinka]

Životinju si može priuštiti svaka osoba koja je odgovorna prema toj životinji i ne mislim da u tu skupinu spadaju samo srednjovječni ljudi, tu spadaju i zaposleni ljudi, i ljudi sa malom djecom.

Slažem se i videla sam ovo na mnogo primera.
Ja sam već napisala jedinu stvar koju sam videla kao pozitivnu u svemu.
Meni je stvarno cela priča jedna od onih čudnih nonsensa koji me ostave bez teksta. Toliko ulaganja, što finansijskog, što emotivnog, što u vremenu-da bi na kraju psa eliminisali?
Ja ne osuđujem. Ali ne osećam se sposobna ni da pružim utehu.
Zašto nastavljam da pišem-zato što me sve ovo jako uznemirava. OK, postoji problematičan pas. Pas je eliminisan. I sada sledi pokajnička priča. Zašto?
Zašto nije otvorena tema tri dana ranije, dok je pas još bio živ? Pa iskreno opisano kakav je i ponuđen na poklon? Pa ovo je forum sa jako mnogo članova.
Ako su sve rešili ipak samo u okviru porodice, čemu sada pisanje o tome?
Sve me podseća na životne situacije u kojima čovek greši, i zna da greši, ali istrajava u svojoj pogrešci da bi se na kraju javno kajao i tražio iskupljenje.
Neko je na drugoj temi pominjao onu priču o tome kako izvinjenje nije dovoljno da popravi razbijen tanjir. Meni se ta priča fino uklapa i ovde.
Generalno mene jako plaše ljudi sposobni da se tako godinama savijaju preko svojih sposobnosti da bi na kraju napravili neki drastičan rez koji uključuje i smrt onoga u čega su ulagali.

[ina33]

Koje su opcije u Hrvatskoj - azil za pse bi primio takvog psa na neodređeno? Zahvaljujem svima na iskrenosti na ovom topicu, jer mi, npr., ne bi palo na pamet provjeravati točnost riječi "umiljati pas traži svoj novi dom, a prošao je svašta", a dobivam puno takvih mejlova. I možda su onda loše spojeni wannabe first-time vlasnici pasa i traumatizirani psi iz azila, a poruka je svima "nemojte kupovati, udomite"... Ako su azili privremena mjesta boravka tj. ako moraju životinju udomiti dalje, onda je i njihova motivacija takva da prezentira samo pozitivne strane tog psa... doduše, pretpostavljam da pružaju neku pomoć za dalje?

[Bodulica]

Amsterdam, NISTE ubili člana obitelji, jer pas to nije. Nemoj si taj teret stavljati na leđa.

Apsolutna neistina. Ovako nešto tvrditi možeš samo u svoje ime. I tko god na to gleda tako bilo bi pošteno i prema njemu samome i prema životinji da nikad ne uzima životinju u kuću. A ovo da su psi samo za ljude u mirovini ne bih ni komentirala . Ponovno generalizacija na kvadrat.

Osobno se nisam ni biljke mogla tek tako riješiti. Imam ogromnu biljku koja renoviranjem stana nije mogla ostati na svom starom mjestu, a gotovo nigdje drugdje je nisam uspjela uklopiti. Nudila sam je na poklon, ali je nitko nije htio nego su mi predložili da je bacim. I nisam mogla. Ta biljka je stara gotovo koliko i moja djeca i nisam je mogla samo tako frknuti. evo sam je na kraju natrklječila u spavaću sobu iako znam da nije baš poželjno imati biljke tamo gdje se spava. Bar sam nešto tako čula ili čitala. Valjda ću preživiti

I onda mi pogotovo teško padnu ovakvi komentari koji tvrde da životinja ne može biti član obitelji. Ljubav je ljubav...pseća ili ljudska, stvarno nekad sasvim sporedno.

[krojachica]

Znam da se mnogi ne slažu s mojim mišljenjem, ali Amsterdam je otvorila temu tražeći podršku.
Šta je tu je, psa više nema, ali Amsterdam je još uvijek, hvala Bogu, tu sa svojom obitelji i treba im
pomoć kako da ovo prebrode.
Ne vidim svrhe pisanja: ja to nikada nebih učinila, sada kad je već učinjeno.
Kužim cure koje nebi mogle izreći da pas nije dio obitelji. Naravno da to ne misle svi.
Ja eto to mislim i mislim da je ovo trenutak i mjesto kad to Amsterdam treba čuti.

[Mima]

Koje su opcije u Hrvatskoj - azil za pse bi primio takvog psa na neodređeno? Zahvaljujem svima na iskrenosti na ovom topicu, jer mi, npr., ne bi palo na pamet provjeravati točnost riječi "umiljati pas traži svoj novi dom, a prošao je svašta", a dobivam puno takvih mejlova. I možda su onda loše spojeni wannabe first-time vlasnici pasa i traumatizirani psi iz azila, a poruka je svima "nemojte kupovati, udomite"... Ako su azili privremena mjesta boravka tj. ako moraju životinju udomiti dalje, onda je i njihova motivacija takva da prezentira samo pozitivne strane tog psa... doduše, pretpostavljam da pružaju neku pomoć za dalje?

Mislim da ljudi koji rade u azilima i udrugama nisu takvi da bi silom udomljavali "zločestog" psa tvrdeći da je umiljat i socijaliziran.
To niti njima nije u interesu. Osim toga postoje i ljudi koji znaju puno o ponašanju pasa i znaju procijeniti psa kad ga vide - javljale su se i ovdje na forum neke cure koje se bave uzgojem i baš su nudile pomoć. Ali, da, niti ja nisam udomila psa u principu zato što sam svjesna da se nisam u stanju nositi sa traumatiziranim psom (a evo dobila sam prestrašenog psa, tako da niti rodovnica nije nikakva garancija karaktera) .
Sve u svemu hoću reći da ne mislim da je udomljavanje pasa nešto od čega bi sad baš trebalo odustati.

[u prolazu]

budući da se radi o filozofskom kutku, a svatko od nas ima drukčije stavove što se tiče morala, tema je na mjestu.
no jednu stvar smo zaboravili - ono što je učinila amsterdam nije samo nemoralno (meni, kojoj je ljubimac član obitelji sa posebnim potrebama), već je p hrvatskim zakonima krivično gonjeno.
tako je amsterdam napravila i jedan jako glupi potez - javno je obznanila da je učinila nešt što je kažnjivo sa do 6 mjeseci zatvora i do 15000 kn novčane kazne. do. zadnji slučaj za koji znam koji je identičan njenom završio je tako da su vlasnici platili 3000 kn i vet 3000 kn kazne. zatvori su nam pretrpani pa u njih šalju samo one koji se iživljavaju na životinjama.

po meni su i svi oni koji podržavaju način na koji se amsterdam riješila problema nemorani. daju pet za nepoštivanje zakona.

[u prolazu]

Koje su opcije u Hrvatskoj - azil za pse bi primio takvog psa na neodređeno? Zahvaljujem svima na iskrenosti na ovom topicu, jer mi, npr., ne bi palo na pamet provjeravati točnost riječi "umiljati pas traži svoj novi dom, a prošao je svašta", a dobivam puno takvih mejlova. I možda su onda loše spojeni wannabe first-time vlasnici pasa i traumatizirani psi iz azila, a poruka je svima "nemojte kupovati, udomite"... Ako su azili privremena mjesta boravka tj. ako moraju životinju udomiti dalje, onda je i njihova motivacija takva da prezentira samo pozitivne strane tog psa... doduše, pretpostavljam da pružaju neku pomoć za dalje?

opcije u hrvatskoj:
0. preudomiti prijateljima
1. no kill azil koji prima pse samo sa određenog područja (rijetki su u hrvatskoj)
2. ako je pas uzet iz udruge, udruga će ga primiti nazad. vlasniku se u biti neće ništa desiti. ružno će ga pogledati i gotovo sigurno staviti na svoju internu crnu listu što znači da on više neće moći dobiti psa iz te udruge i one sa kojima ona surađuje, šalju si podatke, pomažu se. no psa će uvijek moći kupiti, udomiti iz šinteraja, od poznanika ili privatnih osoba koje oglašavaju svoja slučajna legla.
3. najfer i najskuplja opcija je hotel za pse. plati. jelte, svako mora snositi odgovornost za vlastite odluke.
4. ilegalna, ali često prakticirana opcija od strane ljubitelja pasa koji ne mogu udomiti onog jadnika kojeg su sreli u štenji - čuvanje na crno. ima dosta studenata i nezaposlenih koji si uzmu ničjeg psa koji ima sponzora i to se plaća 30 kn dnevno + hrana i vet.troškovi. za zahtjevne može i više, za mirne ili uz popust na količinu bude jeftinije.

udruge se trude realno prikazati psa, kako bi imali što manje povrata.
moja je sa 9 tjedana opisana kao hiperaktivna i šefica i detaljno su mi objasnili što to znači. nakon dva dana vlastitog iskustva shvatila sam da je sasvim točan opis teži u životu nego na riječima. riješeno - umoran pas je dobar pas - četiri sata šetnje uz loptice i trčanje dnevno. ako treba i na račun mojeg sna, no ipak samo više ne idem na fitnes, ne družim se sa frendicama i manje čitam. i manje pušim, ne mogu trčkarati i dimiti.

tko misli domiti, šinteraji su samo za iskusne i voljne izazova. i sretnike. za ostale su najprimjereniji odrasli psi na kućnim čuvanjima. kod njih je karakter jasan, kao i potrebe za kretanjem, strahovi, reakcije.

[kavofob]

kao što je netko već ranije napisao, nitko ne podržava način na koji se amsterdam riješila problema, prestanite brijati

da je amsterdam otvorila ovu temu prije svršenog čina, sigurna sam da bi je ama baš svi odgovarali od ove odluke i trudili se naći način da se smrt životinje izbjegne... zato molim da se prestane poistovjećivati razumijevanje amsterdam kako se osjeća s podržavanjem odluke o usmrćivanju

[Zara1]

riješeno - umoran pas je dobar pas - četiri sata šetnje uz loptice i trčanje dnevno. ako treba i na račun mojeg sna, no ipak samo više ne idem na fitnes, ne družim se sa frendicama i manje čitam. i manje pušim, ne mogu trčkarati i dimiti.
.

Ovo je sve super i ok ako nemaš djecu.
Kad imaš djecu ne možeš odvojiti 4 sata na trčanje za psom.