A sad jdeno (nadam se) konstruktivno pitanje - sto vlasnik takvog psa koji vise ne moze izaci s njim na kraj moze uciniti? (Nije to po meni sramota, svi se mi nadjemo u situacijama kad vise ne mozemo izdrzati niti naci rjesenje koje je za sve zadovoljavajuce)
- Pokloniti/udomiti? Nitko mislim ne zeli takvog psa, a ako se netko takav i nadje sumnjam da moze primiti sve takve slucajeve (kojih sigurno ima puno vise nego se prica)
- Odvesti u azil? Koliko shvacam i tamo na kraju ti koji se ne mogu udomiti zavrse na uspavljivanju?
- Pustiti na "slobodu" da terorizira ostale dok opet ne zavrsi u azilu?
- Odustati jos x godina od normalnog zivota i svaki dan strepiti za zivot i zdravlje svog djeteta?

Ja se slazem da je odluka koju su donijeli teska, ruzna i da opterecuje savjest, ali zanima me koja je to alternativa kojoj bi netko u slicnoj situaciji trebao pribjeci? Mene grize savjest svaki put kad ubijem nekog pauka u kuci (jer ih se gadim) i znam da to nije bilo nuzno, no opet, ideja da zivim u stanu punom debelih crnih paukova koji mi hodaju po zidovima i iznad glave... Brrrr, ne hvala, pa ih ipak ubijem kolikogod mi bilo zao zbog toga jedno je svjest a drugo nuzda da se ostvari normalni zivot bez 24h muke.