Nisam kompetentna za davati savjete jer nemam psa, iako volim pse, ali ne do te mjere da bi ga smatrala članom obitelji. Meni pas nikad ne bi mogao biti član obitelji, samo kućni ljubimac.

Čitala sam negdje da se povećava broj pasa u azilima prije sezone godišnjih odmora i cijepljenja i to u jako velikom broju. Meni se eutanazija čini kao humanije rješenje nego pustiti psa da gladan luta ulicama dok ga ne pogazi auto ili dok lud od gladi ne napadne nekog. Nama je prije 15-ak godina dolutala mlada kuja, mršava i preplašena, čistokrvna dalmatinerka. Netko ju je bacio u selu iz auta, po hladnoći i velikom snijegu, jer ju više nije htio.

Netko je već gore napisao da i u azilima eutanaziraju pse nakon 60 dana. Znam da u Varaždinu i Čakovcu to ne rade, ali mi je bezveze koliko hvale te pse koji su za udomljavanje samo da ih netko uzme. Mogu misliti kako je njemački ovčar s ranom na vratu od lanca divan i pitom.

Amsterdam, niste psa zatukli letvom, niste ga držali na kratkom lancu privezanog cijeli život za kuružnjak (realno jako veliki broj pasa u Hrvatskoj tak živi), niste odbacili da luta gladan i polako krepava. Učinili ste što ste mogli i znali, i jbg, sad je gotovo.

Inače na facebooku ima grupa Udomljavanje čistokrvnih pasa, pa ako netko ima sličnih problema možda uspije naći nekog tko se razumije u odgoj pasa i spreman je da udomi i problematičnog psa.