opcije u hrvatskoj:
0. preudomiti prijateljima
1. no kill azil koji prima pse samo sa određenog područja (rijetki su u hrvatskoj)
2. ako je pas uzet iz udruge, udruga će ga primiti nazad. vlasniku se u biti neće ništa desiti. ružno će ga pogledati i gotovo sigurno staviti na svoju internu crnu listu što znači da on više neće moći dobiti psa iz te udruge i one sa kojima ona surađuje, šalju si podatke, pomažu se. no psa će uvijek moći kupiti, udomiti iz šinteraja, od poznanika ili privatnih osoba koje oglašavaju svoja slučajna legla.
3. najfer i najskuplja opcija je hotel za pse. plati. jelte, svako mora snositi odgovornost za vlastite odluke.
4. ilegalna, ali često prakticirana opcija od strane ljubitelja pasa koji ne mogu udomiti onog jadnika kojeg su sreli u štenji - čuvanje na crno. ima dosta studenata i nezaposlenih koji si uzmu ničjeg psa koji ima sponzora i to se plaća 30 kn dnevno + hrana i vet.troškovi. za zahtjevne može i više, za mirne ili uz popust na količinu bude jeftinije.
udruge se trude realno prikazati psa, kako bi imali što manje povrata.
moja je sa 9 tjedana opisana kao hiperaktivna i šefica i detaljno su mi objasnili što to znači. nakon dva dana vlastitog iskustva shvatila sam da je sasvim točan opis teži u životu nego na riječima. riješeno - umoran pas je dobar pas - četiri sata šetnje uz loptice i trčanje dnevno. ako treba i na račun mojeg sna, no ipak samo više ne idem na fitnes, ne družim se sa frendicama i manje čitam. i manje pušim, ne mogu trčkarati i dimiti.
tko misli domiti, šinteraji su samo za iskusne i voljne izazova. i sretnike. za ostale su najprimjereniji odrasli psi na kućnim čuvanjima. kod njih je karakter jasan, kao i potrebe za kretanjem, strahovi, reakcije.