Iz Zg sam tako da me ovi pulski ne moraju vidjeti. Na sreću. Dogodilo mi se da zalutam kod svakakvih veterinara. Jedan me, videći da u ruci držim zamorca, pitao s oduševljenjem: "Koja je to vrsta psa??"Naravno da sam se okrenula i otišla
pa sam sad vjerna svom vetu u nadi da ću ga što manje trebati. Znam da svi oni iz ordinacije udomljuju životinje i zbrinjavaju ih. Ne bih mogla dozvoliti da mi liječe bilo kojeg ljubimca znajući da su nečijeg ubili potpuno bez razloga.
Nekako mi se nameće nešto što će vjerojatno većina osuditi samo kao misao.... Zamislite da se u obitelji rodi dijete koje tijekom godina postane neobuzdano. Bi li nekom palo na pamet da traži od pedijatra da takvo dijete uspava?? Znam da će sad neki reći da se ne može vući takva paralela, ali za mene je ljubimac, kao i za mnoge, član obitelji, netko tko ovisi o meni i mojoj ljubavi, potpuno bespomoćan. I ako mi se ne svidi njegov karakter ne mogu ga samo ubiti da sebi olakšam život.