Angažiranje roditelja oko zadaća

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

A ne znam, meni je isto sasvim normalno da to radiš, puno normalnije nego da pustiš dijete da se samo koprca, pa da se ne uspije upisati u neku pristojnu srednju školu.

---

Zato se dvoje mlađih osjećaju zapostavljeno. I muž i ja imamo pune ruke posla oko starije. Zeznuto je to sve kad ima još djece u igri.

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

Zato se dvoje mlađih osjećaju zapostavljeno. I muž i ja imamo pune ruke posla oko starije. Zeznuto je to sve kad ima još djece u igri.

---

Razumijem te, sestro.
Kod nas je sreca u nesreci to sto i mlada treba pomoc.
Tako da ce u obitelji biti zapostavljeni samo bracni i partnerski odnos.:roll: :facepalm:

To ni ne spominjem. Uh.

laumi pises da ti najstarija zeli ici na fakultet. to mi je interesantno, ne zato sto je to neobicno, vec me zanima sto tocno njoj znaci faklutet? zanimljivo mi je sto tocno djeca vide kad kazu da zele ici na faks? meni u njeno doba faks nije bio ni u peti iako mi je starija sestra bas bila na studiju.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

laumi pises da ti najstarija zeli ici na fakultet. to mi je interesantno, ne zato sto je to neobicno, vec me zanima sto tocno njoj znaci faklutet? zanimljivo mi je sto tocno djeca vide kad kazu da zele ici na faks? meni u njeno doba faks nije bio ni u peti iako mi je starija sestra bas bila na studiju.

---

Moja ne zeli raditi kao sto joj otac radi.
A jedino sto zna je da se za bolje treba duze skolovati :)

to je OK kao motivacija, koju dijete ima. ali sto kad oba roditelja rade slicno i slicno su skolovani?

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

laumi pises da ti najstarija zeli ici na fakultet. to mi je interesantno, ne zato sto je to neobicno, vec me zanima sto tocno njoj znaci faklutet? zanimljivo mi je sto tocno djeca vide kad kazu da zele ici na faks? meni u njeno doba faks nije bio ni u peti iako mi je starija sestra bas bila na studiju.

---

Zeli biti odgojiteljica u vrticu i zna da za to treba fakultet. Razmislja i o studiju stranih jezika.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

laumi pises da ti najstarija zeli ici na fakultet. to mi je interesantno, ne zato sto je to neobicno, vec me zanima sto tocno njoj znaci faklutet? zanimljivo mi je sto tocno djeca vide kad kazu da zele ici na faks? meni u njeno doba faks nije bio ni u peti iako mi je starija sestra bas bila na studiju.

---

Ovo ja trenutno imam s mlađim sinom - budući da je stariji krenuo u srednju školu, mlađi vidi kako to izgleda. Rezultat je porazan - ne želi ići u gimnaziju, a to je sr*nje, jer bi njemu baš trebala opća gimnazija da se profilira. Ako ode u strukovnu školu, izgubit će hrpu sati iz općih predmeta + drugi strani jezik, a za njega je to šteta.... Tja, vidjet ćemo. O studiju još i ne razmišlja, ali za njega bi bila idealna neka struka gdje se prepliće društvena komponenta i tehnika, npr. zaštita na radu. No, to su samo moja razmišljanja. Bumo vidli. Istina je da u ovoj dobi djeca ne shvaćaju ZAŠTO roditelji inzistiraju da se temeljne stvari nauče kako treba. ALI ako se to sada propusti, nema popravka, pa mora trpiti roditeljski terorizam, he he he...

OK, kuzim, zapravo ona zna sta zeli biti, te sto je ceka na tom putu. faks joj je tu samo prepreka koju mora savladati.

ja sam drugacije shvatila, mislila sam da ona zna da zeli ici na faks, jer sam se s tim susrela, a da zapravo ne znaju sto ce stim dobiti/postici.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

to je OK kao motivacija, koju dijete ima. ali sto kad oba roditelja rade slicno i slicno su skolovani?

---

u našem slučaju je rezultat toga da ni ne zna da može "drugačije" ;) Dobro zna općenito, no još nije došla u fazu propitkivanja. Osim onog klasičnog kad je krenula u više razrede, ja ne bi u školu, zar ću sad cijeli život morati učiti.

laumi :love: totalno te svacam. sva sreca, moja starija je odgovorna, napise zadace i nauci ali majke mi, da uci koliko slusa muziku (vjecito je sa slusalicama na usima) imala bi sve petice :mrgreen:
tako da ta lijenost me izludjuje. ali nju cak nije ni briga, ona kaze brige me bit cu smecar.
njoj treba samo malo kontrole pa je recimo ispitujem sta ima sutra i sta treba ponovit.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ovo ja trenutno imam s mlađim sinom - budući da je stariji krenuo u srednju školu, mlađi vidi kako to izgleda. Rezultat je porazan - ne želi ići u gimnaziju, a to je sr*nje, jer bi njemu baš trebala opća gimnazija da se profilira. Ako ode u strukovnu školu, izgubit će hrpu sati iz općih predmeta + drugi strani jezik, a za njega je to šteta.... Tja, vidjet ćemo. O studiju još i ne razmišlja, ali za njega bi bila idealna neka struka gdje se prepliće društvena komponenta i tehnika, npr. zaštita na radu. No, to su samo moja razmišljanja. Bumo vidli. Istina je da u ovoj dobi djeca ne shvaćaju ZAŠTO roditelji inzistiraju da se temeljne stvari nauče kako treba. ALI ako se to sada propusti, nema popravka, pa mora trpiti roditeljski terorizam, he he he...

---

ovako je bilo s mojim bratom, samo je on deset godina mlađi i kad je gledao mene koliko moram raditi za faks automatski su mu bile privlačnije priče onih kako 1000 maraka (tad su marke bile in ;) ) mogu zaraditi začas, a moja prva plaća je bila ni 100 maraka. I tek kad je propustio prilike za školovanje u slijedu i počeo raditi shvatio je da priča ima dvije strane.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

OK, kuzim, zapravo ona zna sta zeli biti, te sto je ceka na tom putu. faks joj je tu samo prepreka koju mora savladati.

ja sam drugacije shvatila, mislila sam da ona zna da zeli ici na faks, jer sam se s tim susrela, a da zapravo ne znaju sto ce stim dobiti/postici.

---

Bojim se da je badava njoj sto ona zna sto zeli biti kad nema dovoljno upornosti da to ostvari. Cak i ako uspije s prosjekom 4,6 upisati gimnaziju, mislim da ce je tempo u gimnaziji satrati. Jer ni tamo nece uciti samo drustvene predmete i jezike - sto joj ide odlicno (bila je i na dva natjecanja ove godine) - nego i matematika i fizika, koje ce joj raditi velike probleme.

Larmama, je li tvoj brat kasnije upisao faks?

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

...
Ono što meni nije normalno je današnji sistem u kojem smo svi pretjerano opsjednuti s ocjenama. Sistem u kojem ne možeš upisati gimnaziju s prosjekom 4,6 (jer ti npr. ne idu matematika, fizika, tjelesni i tehnički - tu imaš četvorke, a četvorka btw. nije loša ocjena; dok ti sve ostalo ide super).
Nije mi normalno da roditelji ganjaju učitelje i profesore da djeci poklone višu ocjenu jer djetetu treba za prosjek. Da se saziva roditeljski sastanak na inicijativu roditelja jer prof. tjelesnog "prestrogo ocjenjuje i sad njegovo dijete neće imati 5,0". Ovo sam vidjela, ne pišem iz rekla-kazala izvora.

U redu mi je da djetetu koje nije u boravku pregledam zadaće (jer kad bi učiteljica to stigla, a da ne oduzima djeci od nastave).

---

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

I Mima, to sam zaboravila napisati - prihvatljivo mi je i poželjno djetetu pomagati s onime što mu ne ide. Nije mi normalno (ali to radim) visiti nad djetetom u 7. razredu i provjeravati jel napisalo sve zadaće. ...
Da imam dijete koje sporije shvaća ili ima neku drugu poteškoću, bilo mi bi sasvim normalno da svakodnevno sjedim s njime i učim i organiziram mu vrijeme.

---

E o ovome sam pričala i ja :-)

Ja recimo poznajem jako puno danas odraslih koji nisu bili odlični učenici a danas su uspješni ljudi, obrazovani, kod njih je obično izražena visoka emocionalna inteligencija, izrazite komunikacijske vještine i zato ne mislim da moraju sva djeca imati 5. I nije mi baš nešto za vidjet da se dijete ono baš muči da ima te petice a moglo bi razdragano proći kroz školovanje s nešto petica nešto četvorki a možda i pokojom (rijetkom) trojkom. Meni se to ne čini tako poražavajućim. Nismo svi isti a najbitnije je da smo iznutra sretni i zadovoljni. A naći će se neka gimnazija ili što već za upisati ne mora to biti jedna od onih pri vrhu liste :-)

Mislim da se razumijemo meni je obrazovanje jakoooo bitno (kažem starci su mi radili i mama još radi u školi) imala sam sve 5.0 al gdje je ta granica koju trebaju povući roditelji i reći: Dosta! ovdje "školovanje" postaje "teror/prevelika tlaka" nad djetetom, MOJE dijete ne treba imati XYZ ocjene. Ne kažem da ih treba pustit ko s lanca pa nek rade što ih volja nego promišljam o toj magičnoj granici.

Dok sam stažirala u školi meni su bili jako simpatični ti neki učenici koji su bili domišljati i snalažljivi i iako nisu imali/e sve petice, nekako sam "osjećala" ovi će se snaći u životu, čak bih ih nagradila boljom ocjenom uopravo zbog te domišljatosti i kretivnosti :mrgreen:

Naglašavam da cijelo vrijeme govorim o djeci koja nemaju poteškoće u učenju, znači o prosječnom školarcu.

laumi, upisao je veleučilište.

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

Bojim se da je badava njoj sto ona zna sto zeli biti kad nema dovoljno upornosti da to ostvari. Cak i ako uspije s prosjekom 4,6 upisati gimnaziju, mislim da ce je tempo u gimnaziji satrati. Jer ni tamo nece uciti samo drustvene predmete i jezike - sto joj ide odlicno (bila je i na dva natjecanja ove godine) - nego i matematika i fizika, koje ce joj raditi velike probleme.

Larmama, je li tvoj brat kasnije upisao faks?

---

E na ovome bi bilo bitno raditi, upornost je tako bitna u životu u raznim segmentima, al pitam se (danas sam filozofski nastrojena :mrgreen:) jel se uopće može raditi na tome ili je to: rodiš se takav i to je to?

Evo moja obitelj, isti odgoj, različita djeca, ja uporna ko mazga (malo je reći), sestri se ne da, ako ne ide brzo diže ruke.

Lili, vjerujem da radi o karakteru. Takva je oduvijek. Mladja sestra joj je susta suprotnost. Uporna ko mazga, sve je zanima i u svemu zeli biti najbolja. Skolu rjesava onako "usput", u glazbenoj skoli je isto medju najboljima, i na instrumentu i na solfeggiu. Stalno uci nesto novo (sama, ja joj samo pomognem naci izvore), trenutna zanimacija joj je japanski. I ne pusta dok nije naucila ili napravila sto si je zamislila.

Niti sam "kriva" za stariju niti sam puno zasluzna za mladju.

Lili ja sam u ocima svojih roditelja bila osoba koja gleda precace, koja je radila samo koliko mora da zadovolji formu, nikad me nije drzalo zanimanje za samo jednu aktivnost. sto se tice skole, radila sam zadadce, ali nisam bila pedantna i jako dobra ucenica kao moja sestra. inace kroz cijelu osnovnu skolu me pratio bas taj glas da nisam kao velika spajalica. da ne ctatam kao ona, da nisam ja losa, ali nisam ko velika spajalica.
na srecu u srednju nismo isla u istu, niti smo u isti grad isle, pa sam se tamo maknula od te stigme.

no bilo kako bilo, moja starija sestra je zavrsila faks, radi svoj posao, i dalje je pedantna, ali eto ja sam u skoli ipak malo dalje od nje, i bavim se necim sto niko ne bi ikad rekao da ce to biti moj, a ne njen put. i mislim da je vrijeme pokazalo da sam ipak ja bila upornija.

iz svog iskustva, mogu reci da nisam bila dobro procijenjeno dijete. ne mogu reci da moji roditelji nisu ulagali u mene, jesu jako jako puno, sto mi je pomoglo dalje u zivotu.
zato je mene jako strah da cu tu pogrjesiti kao roditelj, da cu mozda krive gumbe pritiskati.

Citiraj:

---

Ginger prvotno napisa

Lili, samo sam ti htjela reci da ja sa svojom malenom radim ono sto s tvojom malenom radi uciteljica u boravku
ne pisem joj ja zadacu, kao sto ni tvojoj ne pise uciteljica u boravku
jer, moja ne ide u boravak
da ni tvoja ne ide, sigurno bi i ti pogledala je li dobro napisala

---

To je poanta rada s djecom doma.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Ma da, da slažemo se Ginger, ja se jedino ne slažem da je potrebno općenito s djecom (govorim o djeci bez poteškoća) svaki dan sjediti i učiti i da roditelji ponovno prolaze maltene osnovnu školu, čitaju djeci lektiru i rade puno toga "umjesto" njih. Ono što je casa pisala da bi prosječno dijete trebalo moći manje-više bez velikih intervencija proći osnovnu školu.

Seni nije to ništa čudno ako se radi o područnoj manjoj školi.

---

Lili to je tako, a i nije.
Svaki dan se na kraju nađe nešto.
Moje dijete na sreću ima sve petice i nema nekih specijalnih problema, ali to ne znači da se nema što s njim raditi.
Npr. jučer:
PID - učili sat, piše zadaću vidim da mi nije 100% sjelo. Malo smo provježbali i ostavila mu listić da danas ujutro prije škole riješi.
Matematika - učili dijeljenje, isto mu nije sjelo ovo što rješavaju pojednostavljeno, pa smo isto malo provježbali
Lektira - završili smo pisanje od vikenda (pišu lektiru po zadanim pitanjima, pa čujem prvo njegove odgovore)

Tako da svaki dan imam (u 1. razredu i sad u 2.) nešto za provjeriti, pogledati, nadgledati, pojasniti,...
Zadaće je jako puno, gradiva je puno i velika je razlika kad se radi doma, a kad u boravku.

Ne osjećam se da ponovno prolazim OŠ, ali s druge strane većinu gradiva moram pročitati da bi mu znala pojasniti na način na koji oni rade. Tako da u krajnjem slučaju prolazim ponovno isto gradivo.

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

... inace kroz cijelu osnovnu skolu me pratio bas taj glas da nisam kao velika spajalica. da ne ctatam kao ona, da nisam ja losa, ali nisam ko velika spajalica.
na srecu u srednju nismo isla u istu, niti smo u isti grad isle, pa sam se tamo maknula od te stigme.

no bilo kako bilo, moja starija sestra je zavrsila faks, radi svoj posao, i dalje je pedantna, ali eto ja sam u skoli ipak malo dalje od nje, i bavim se necim sto niko ne bi ikad rekao da ce to biti moj, a ne njen put. i mislim da je vrijeme pokazalo da sam ipak ja bila upornija.

iz svog iskustva, mogu reci da nisam bila dobro procijenjeno dijete. ne mogu reci da moji roditelji nisu ulagali u mene, jesu jako jako puno, sto mi je pomoglo dalje u zivotu.
zato je mene jako strah da cu tu pogrjesiti kao roditelj, da cu mozda krive gumbe pritiskati.

---

spajalice :ghug: i eto vidiš kako si na kraju super ispala :kiss:

anemona vjerujem da je tako.

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

Lili, vjerujem da radi o karakteru. Takva je oduvijek. Mladja sestra joj je susta suprotnost. Uporna ko mazga, sve je zanima i u svemu zeli biti najbolja. Skolu rjesava onako "usput", u glazbenoj skoli je isto medju najboljima, i na instrumentu i na solfeggiu. Stalno uci nesto novo (sama, ja joj samo pomognem naci izvore), trenutna zanimacija joj je japanski. I ne pusta dok nije naucila ili napravila sto si je zamislila.

Niti sam "kriva" za stariju niti sam puno zasluzna za mladju.

---

najveći X.

a cura ti je mrak, pratim ja šta sve ona radi tu na forumu.;-)

Citiraj:

---

spajalica prvotno napisa

Lili ja sam u ocima svojih roditelja bila osoba koja gleda precace, koja je radila samo koliko mora da zadovolji formu, nikad me nije drzalo zanimanje za samo jednu aktivnost. sto se tice skole, radila sam zadadce, ali nisam bila pedantna i jako dobra ucenica kao moja sestra. inace kroz cijelu osnovnu skolu me pratio bas taj glas da nisam kao velika spajalica. da ne ctatam kao ona, da nisam ja losa, ali nisam ko velika spajalica.
na srecu u srednju nismo isla u istu, niti smo u isti grad isle, pa sam se tamo maknula od te stigme.

no bilo kako bilo, moja starija sestra je zavrsila faks, radi svoj posao, i dalje je pedantna, ali eto ja sam u skoli ipak malo dalje od nje, i bavim se necim sto niko ne bi ikad rekao da ce to biti moj, a ne njen put. i mislim da je vrijeme pokazalo da sam ipak ja bila upornija.

iz svog iskustva, mogu reci da nisam bila dobro procijenjeno dijete. ne mogu reci da moji roditelji nisu ulagali u mene, jesu jako jako puno, sto mi je pomoglo dalje u zivotu.
zato je mene jako strah da cu tu pogrjesiti kao roditelj, da cu mozda krive gumbe pritiskati.

---

Ne brini se, žilaviji su oni nego što izgleda i nije baš toliko toga u našim rukama.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Ne brini se, žilaviji su oni nego što izgleda i nije baš toliko toga u našim rukama.

---

:da da
imam takav bliski primjer, treće dijete, u školi su ga stalno uspoređivali sa dvoje starijih koji nisu bili tako živahni. No to ga nije omelo u ničemu

Moje misljenje je da he malo suludo koliko moraju roditelji djece, kojima sistem NE leži raditi s njima doma. Meni je 100 puta pala na pamet ideja da najstariju ispisem iz skole i da je skolujemo doma. Tako ili onako placamo profesoricu iz engleskog ( dok nismo je imala jedva 2, sada he digla engleski na 5), izgleda da budemo morali nac i nekoga za mat ( ja ne volim matematiku nikako).. Ona u skoli ne nauci nista, gleda u strop i sanja. Ali ima jedan ali - ona jako voli ic u skolu, njoj to uopce nije stresno. Tako da uvijek odustanemo zbog te socialne komponente skolovanja, taj dio obozava. Vjerojatno bi uvenula doma .
I tako se nastavljamo boriti sa sistemom...

Ps: Mi imamo mogucnost skolovanja na domu jer so mi klinci i slo drzavljani.

Citiraj:

---

In love prvotno napisa

Moje misljenje je da he malo suludo koliko moraju roditelji djece, kojima sistem NE leži raditi s njima doma. Meni je 100 puta pala na pamet ideja da najstariju ispisem iz skole i da je skolujemo doma. Tako ili onako placamo profesoricu iz engleskog ( dok nismo je imala jedva 2, sada he digla engleski na 5), izgleda da budemo morali nac i nekoga za mat ( ja ne volim matematiku nikako).. Ona u skoli ne nauci nista, gleda u strop i sanja. Ali ima jedan ali - ona jako voli ic u skolu, njoj to uopce nije stresno. Tako da uvijek odustanemo zbog te socialne komponente skolovanja, taj dio obozava. Vjerojatno bi uvenula doma .
I tako se nastavljamo boriti sa sistemom...

Ps: Mi imamo mogucnost skolovanja na domu jer so mi klinci i slo drzavljani.

---

E to je to. Njoj je dobro i lijepo a to je najbitnije.

Naravno da je najvaznije da je dijete sretno i zadovoljno.
Da nije zlostavljano od strane vrsnjaka, da ga nitko nema "na piku", da voli ici u školu i da ima društvo.
Međutim, kad su te osnovne stavke zadovoljene, vazno je da prati i usvaja gradivo i da shodno tome ima dobre ocjene.
Meni 4 nije nesto s cim bi se samo tako zadovoljila.
Ako je brzopleta, mora na tome raditi, polako rješavati, provjeravati nakon rjesavanja.
Ako je negdje pogrijesila, mora znati sto i zašto i to nauciti.
Uglavnom mali je korak i malo vise truda izmedju 4 i 5.
A sustav je takav da s peticama moze birati, s četvorkama bas i ne.
Ja im pak zelim sve izbore ovog svijeta. I spremna sam im pomoci ako treba.

Eto moja niti prati niti usvaja gradivo. Na nastavi. Barem su maleni razredi pa to malo pomaze.
Mi doma prolazimo sve - uzmem gradivo, proucim i onda objasnjavam. Jer ona iz skole ne odnese nista. I mi smo zadovoljni sa 4, i sa tim prosjekom moze upast u neku ok školu, ako nista drugo ima u Ljubljani odlicna waldorfska gimnazija :-)

Citiraj:

---

In love prvotno napisa

Eto moja niti prati niti usvaja gradivo. Na nastavi. Barem su maleni razredi pa to malo pomaze.
Mi doma prolazimo sve - uzmem gradivo, proucim i onda objasnjavam. Jer ona iz skole ne odnese nista. I mi smo zadovoljni sa 4, i sa tim prosjekom moze upast u neku ok školu, ako nista drugo ima u Ljubljani odlicna waldorfska gimnazija :-)

---

No pa to i velim, mozes ju pustiti, a mozes iz nje izvuci sto vise mozes.

Citiraj:

---

bella77 prvotno napisa

koga god znam da ima školsko dijete, taj gleda zadaće, ispituje gradivo... meni to nije baš jasno... Mene moji u životu nisu pitali što ima za zadaću, propitivali gradivo, znali kad pišem test. Jednostavno nisu. Bila sam dovoljno samostalna da sam sve sama odrađivala. Ne samo ja, već velika većina nas iz razreda. Samo je par njih išlo na instrukcije, no oni su stvarno imali loše ocjene. Danas svi idu na instrukcije.
Iskreno, ne mogu baš vjerovati da je danas gradivo teže nego prije 20 i kusur godina (bliže 30 ;-)), mislim da se radi o tome da su djeca sve manje samostalna i da se sve više oslanjaju da će roditelji riješiti njihove probleme.

No, to govorim ja bez školske djece u kući, vidjeti ćemo za koju godinu... :-)

---

potpuno isto i kod mene, a sad ću vidjeti kako je sada kad krenemo u školu

Uz maksimalni, svakodnevni trud njenog tate i mene ona je u 5. i 6. razredu imala prosjek 4,6. To je ono sto frustrira. Toliko rada i odricanja, a moguce da joj ne bude dovoljno za dalje.
I cesto se zbog svega toga sukobljavamo. Jer ona ne bi rjesavala radne biljeznice, ne bi ucila vise od 15ak minuta, ne bi vjezbala matematiku i fiziku...
Ponekad se pitam bi li je bilo bolje i pustiti da si sama organizira zadace i ucenje pa da smo u boljim odnosima.
Ne odustati, biti i dalje tu kad nas pita da joj nesto pomognemo, ali ne jasiti svakodnevno po njoj. Ne znam.

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

Bojim se da je badava njoj sto ona zna sto zeli biti kad nema dovoljno upornosti da to ostvari. Cak i ako uspije s prosjekom 4,6 upisati gimnaziju, mislim da ce je tempo u gimnaziji satrati. Jer ni tamo nece uciti samo drustvene predmete i jezike - sto joj ide odlicno (bila je i na dva natjecanja ove godine) - nego i matematika i fizika, koje ce joj raditi velike probleme.

Larmama, je li tvoj brat kasnije upisao faks?

---

Neka upiše jezičnu gimnaziju!
Evo mog primjera: cijeli život muku mučim s matematikom, fizikom, kemijom, tehničkim, tjelesnim (da, da...) itd.
Dok najbolje ocjene i zavidne rezultate imam iz hrvatskog, engleskog, povijesti, glezbenog itd.

Prosjek na kraju osnovnoškolskog školovanja: 4,6.
Odlučujem se na jezičnu gimnaziju, koja ima jedan sat matematike tjedno manje, i dodatni strani jezik. U 3. i 4. razredu gubi se fizika i dobivaju logika, filozofija, politika, još jedan strani jezik.
Završavam srednju školu s boljim uspjehom negoli osnovnu, upisujem željeni fakultet bez plaćanja, među prvih 10, i sada radim predivan posao.

Zašto ne gimnazija, samo...usmjerenija ;)

Ako nije ni za društvene znanosti (ekonomija, pravo, sociologija), biti će za humanističke!

Citiraj:

---

laumi prvotno napisa

Uz maksimalni, svakodnevni trud njenog tate i mene ona je u 5. i 6. razredu imala prosjek 4,6. To je ono sto frustrira. Toliko rada i odricanja, a moguce da joj ne bude dovoljno za dalje.
I cesto se zbog svega toga sukobljavamo. Jer ona ne bi rjesavala radne biljeznice, ne bi ucila vise od 15ak minuta, ne bi vjezbala matematiku i fiziku...
Ponekad se pitam bi li je bilo bolje i pustiti da si sama organizira zadace i ucenje pa da smo u boljim odnosima.
Ne odustati, biti i dalje tu kad nas pita da joj nesto pomognemo, ali ne jasiti svakodnevno po njoj. Ne znam.

---

dovoljno dalje za sto?
upis u gimnaziju?
postoje li gimnazije koje upisuju i vrlodobre?

osim toga, i djeca iz strukovnih (cetverogodisnjih) skola se upisuju na faks, vjerovali ili ne
i te strukovne se razlikuju medjusobno, prilicno

L. je sada 7. razred?

laumi, potpuno te razumin. evo, cimavica je u 5.r prosla s 4,4 i to je uopce ne dira, sta da ja radim s njom?! ja sam stvarno ispalila na to!
da se bar potrudila za taj jos jedan bod (bolje da vam ne govorim da je iz dva predmeta mogla trazit da odgovara za vecu ocjenu a jedan
od ta dva je bio glazbeni :mad: )
u 6.r joj je falilo dva boda, vidit cemo sta ce bit na kraju ovog ali opet ce bit gusto :lool:

Sa prosjekom 4.6 mislim da nema sanse upisat jezicnu gimnaziju. Zapravo s prosjekom vrlo dobar od recimo 4.0 - 4.4 ne mozes u zagrebu upisati niti gimnaziju noti ikakvu postenu strukovnu skolu. Pri tome mislim zdravstvenog usmjerenja, sumarsko, veterinarskog itd ali ne ugostiteljsku ili strojarsku. Nase.srednje dijete vjetijatno neve na fakultet, a s vrlodobrim nema sanse.niti da upise neku srednju skolu nakon koje bi.mogao raditi. Zato kod nas sve pociva na ocjenama, a ne na znanju. Nece ga znanje upisati dalje nego ocjene.
A veliku medvjedu uslugu nam je napravila.uciteljica u prvom razredu koja je djeci kod orbig testa za ocjenu objasnila da je trojka pozeljna i dobra ocjena. Moj si je to dobro zapamtio.

Citiraj:

---

MalaRiba prvotno napisa

Neka upiše jezičnu gimnaziju!
Evo mog primjera: cijeli život muku mučim s matematikom, fizikom, kemijom, tehničkim, tjelesnim (da, da...) itd.
Dok najbolje ocjene i zavidne rezultate imam iz hrvatskog, engleskog, povijesti, glezbenog itd.

Prosjek na kraju osnovnoškolskog školovanja: 4,6.
Odlučujem se na jezičnu gimnaziju, koja ima jedan sat matematike tjedno manje, i dodatni strani jezik. U 3. i 4. razredu gubi se fizika i dobivaju logika, filozofija, politika, još jedan strani jezik.
Završavam srednju školu s boljim uspjehom negoli osnovnu, upisujem željeni fakultet bez plaćanja, među prvih 10, i sada radim predivan posao.

Zašto ne gimnazija, samo...usmjerenija ;)

Ako nije ni za društvene znanosti (ekonomija, pravo, sociologija), biti će za humanističke!

---

Jezicnu i zeli. No, nema sanse da stim prosjekom upise jezicnu u Zg.

Da, to je izgleda temeljni problem, možemo mi pričati što hoćemo, ali ako se dijete sa prosjekom 4,6 ne može upisati u željenu gimnaziju, onda sve te priče padaju u vodu.

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

dovoljno dalje za sto?
upis u gimnaziju?
postoje li gimnazije koje upisuju i vrlodobre?

osim toga, i djeca iz strukovnih (cetverogodisnjih) skola se upisuju na faks, vjerovali ili ne
i te strukovne se razlikuju medjusobno, prilicno

L. je sada 7. razred?

---

Da, 7.
Svjesna sam toga sto pises za strukovne skole, ali mislim da to vise vrijedi za medicinske/zdravstvene i tehnicke. Ne znam za dobru strukovnu skolu drustvenog usmjerenja.
Ona razmislja i o turistickoj, no cujem da ova zagrebacka nije bas nesto. Za onu u Puli sam cula da je vrlo kvalitetna.

Stim - s tim. Lapsus.

[QUOTE=laumi;2856078]Uz maksimalni, svakodnevni trud njenog tate i mene ona je u 5. i 6. razredu imala prosjek 4,6. To je ono sto frustrira. Toliko rada i odricanja, a moguce da joj ne bude dovoljno za dalje.
I cesto se zbog svega toga sukobljavamo. Jer ona ne bi rjesavala radne biljeznice, ne bi ucila vise od 15ak minuta, ne bi vjezbala matematiku i fiziku...
Ponekad se pitam bi li je bilo bolje i pustiti da si sama organizira zadace i ucenje pa da smo u boljim odnosima.
Ne odustati, biti i dalje tu kad nas pita da joj nesto pomognemo, ali ne jasiti svakodnevno po njoj. Ne znam.[/QUOT

ja ne bi odustala, sad je već 7. razred, ako sam dobro pohvatala. Istina je da vam za upis u srednju trebaju ocjene, nažalost, čak i uz prijemni (koji su najavili) opet će ocjene nositi bodove. A kad dođe u srednju, biti će starija, zrelija i možda će i sama odlučiti potruditi se za ono što je zanima.
A ono što je ne zanima....možda je jedino bitno da bude pozitivno