laumi prvotno napisa
Uz maksimalni, svakodnevni trud njenog tate i mene ona je u 5. i 6. razredu imala prosjek 4,6. To je ono sto frustrira. Toliko rada i odricanja, a moguce da joj ne bude dovoljno za dalje.
I cesto se zbog svega toga sukobljavamo. Jer ona ne bi rjesavala radne biljeznice, ne bi ucila vise od 15ak minuta, ne bi vjezbala matematiku i fiziku...
Ponekad se pitam bi li je bilo bolje i pustiti da si sama organizira zadace i ucenje pa da smo u boljim odnosima.
Ne odustati, biti i dalje tu kad nas pita da joj nesto pomognemo, ali ne jasiti svakodnevno po njoj. Ne znam.
Odgovori s citatom