spajalicespajalica prvotno napisa
i eto vidiš kako si na kraju super ispala
anemona vjerujem da je tako.
 |
|||
|
|
|||
spajalice
anemona vjerujem da je tako.
najveći X.
a cura ti je mrak, pratim ja šta sve ona radi tu na forumu.
Ne brini se, žilaviji su oni nego što izgleda i nije baš toliko toga u našim rukama.
:da da
imam takav bliski primjer, treće dijete, u školi su ga stalno uspoređivali sa dvoje starijih koji nisu bili tako živahni. No to ga nije omelo u ničemu
Posljednje uređivanje od larmama : 23.02.2016. at 09:59
Moje misljenje je da he malo suludo koliko moraju roditelji djece, kojima sistem NE leži raditi s njima doma. Meni je 100 puta pala na pamet ideja da najstariju ispisem iz skole i da je skolujemo doma. Tako ili onako placamo profesoricu iz engleskog ( dok nismo je imala jedva 2, sada he digla engleski na 5), izgleda da budemo morali nac i nekoga za mat ( ja ne volim matematiku nikako).. Ona u skoli ne nauci nista, gleda u strop i sanja. Ali ima jedan ali - ona jako voli ic u skolu, njoj to uopce nije stresno. Tako da uvijek odustanemo zbog te socialne komponente skolovanja, taj dio obozava. Vjerojatno bi uvenula doma .
I tako se nastavljamo boriti sa sistemom...
Ps: Mi imamo mogucnost skolovanja na domu jer so mi klinci i slo drzavljani.
E to je to. Njoj je dobro i lijepo a to je najbitnije.
Naravno da je najvaznije da je dijete sretno i zadovoljno.
Da nije zlostavljano od strane vrsnjaka, da ga nitko nema "na piku", da voli ici u školu i da ima društvo.
Međutim, kad su te osnovne stavke zadovoljene, vazno je da prati i usvaja gradivo i da shodno tome ima dobre ocjene.
Meni 4 nije nesto s cim bi se samo tako zadovoljila.
Ako je brzopleta, mora na tome raditi, polako rješavati, provjeravati nakon rjesavanja.
Ako je negdje pogrijesila, mora znati sto i zašto i to nauciti.
Uglavnom mali je korak i malo vise truda izmedju 4 i 5.
A sustav je takav da s peticama moze birati, s četvorkama bas i ne.
Ja im pak zelim sve izbore ovog svijeta. I spremna sam im pomoci ako treba.
Eto moja niti prati niti usvaja gradivo. Na nastavi. Barem su maleni razredi pa to malo pomaze.
Mi doma prolazimo sve - uzmem gradivo, proucim i onda objasnjavam. Jer ona iz skole ne odnese nista. I mi smo zadovoljni sa 4, i sa tim prosjekom moze upast u neku ok školu, ako nista drugo ima u Ljubljani odlicna waldorfska gimnazija
No pa to i velim, mozes ju pustiti, a mozes iz nje izvuci sto vise mozes.Eto moja niti prati niti usvaja gradivo. Na nastavi. Barem su maleni razredi pa to malo pomaze.
Mi doma prolazimo sve - uzmem gradivo, proucim i onda objasnjavam. Jer ona iz skole ne odnese nista. I mi smo zadovoljni sa 4, i sa tim prosjekom moze upast u neku ok školu, ako nista drugo ima u Ljubljani odlicna waldorfska gimnazija
potpuno isto i kod mene, a sad ću vidjeti kako je sada kad krenemo u školukoga god znam da ima školsko dijete, taj gleda zadaće, ispituje gradivo... meni to nije baš jasno... Mene moji u životu nisu pitali što ima za zadaću, propitivali gradivo, znali kad pišem test. Jednostavno nisu. Bila sam dovoljno samostalna da sam sve sama odrađivala. Ne samo ja, već velika većina nas iz razreda. Samo je par njih išlo na instrukcije, no oni su stvarno imali loše ocjene. Danas svi idu na instrukcije.
Iskreno, ne mogu baš vjerovati da je danas gradivo teže nego prije 20 i kusur godina (bliže 30
No, to govorim ja bez školske djece u kući, vidjeti ćemo za koju godinu...
Uz maksimalni, svakodnevni trud njenog tate i mene ona je u 5. i 6. razredu imala prosjek 4,6. To je ono sto frustrira. Toliko rada i odricanja, a moguce da joj ne bude dovoljno za dalje.
I cesto se zbog svega toga sukobljavamo. Jer ona ne bi rjesavala radne biljeznice, ne bi ucila vise od 15ak minuta, ne bi vjezbala matematiku i fiziku...
Ponekad se pitam bi li je bilo bolje i pustiti da si sama organizira zadace i ucenje pa da smo u boljim odnosima.
Ne odustati, biti i dalje tu kad nas pita da joj nesto pomognemo, ali ne jasiti svakodnevno po njoj. Ne znam.
Neka upiše jezičnu gimnaziju!
Evo mog primjera: cijeli život muku mučim s matematikom, fizikom, kemijom, tehničkim, tjelesnim (da, da...) itd.
Dok najbolje ocjene i zavidne rezultate imam iz hrvatskog, engleskog, povijesti, glezbenog itd.
Prosjek na kraju osnovnoškolskog školovanja: 4,6.
Odlučujem se na jezičnu gimnaziju, koja ima jedan sat matematike tjedno manje, i dodatni strani jezik. U 3. i 4. razredu gubi se fizika i dobivaju logika, filozofija, politika, još jedan strani jezik.
Završavam srednju školu s boljim uspjehom negoli osnovnu, upisujem željeni fakultet bez plaćanja, među prvih 10, i sada radim predivan posao.
Zašto ne gimnazija, samo...usmjerenija
Ako nije ni za društvene znanosti (ekonomija, pravo, sociologija), biti će za humanističke!
dovoljno dalje za sto?
upis u gimnaziju?
postoje li gimnazije koje upisuju i vrlodobre?
osim toga, i djeca iz strukovnih (cetverogodisnjih) skola se upisuju na faks, vjerovali ili ne
i te strukovne se razlikuju medjusobno, prilicno
L. je sada 7. razred?
laumi, potpuno te razumin. evo, cimavica je u 5.r prosla s 4,4 i to je uopce ne dira, sta da ja radim s njom?! ja sam stvarno ispalila na to!
da se bar potrudila za taj jos jedan bod (bolje da vam ne govorim da je iz dva predmeta mogla trazit da odgovara za vecu ocjenu a jedan
od ta dva je bio glazbeni :mad: )
u 6.r joj je falilo dva boda, vidit cemo sta ce bit na kraju ovog ali opet ce bit gusto
Sa prosjekom 4.6 mislim da nema sanse upisat jezicnu gimnaziju. Zapravo s prosjekom vrlo dobar od recimo 4.0 - 4.4 ne mozes u zagrebu upisati niti gimnaziju noti ikakvu postenu strukovnu skolu. Pri tome mislim zdravstvenog usmjerenja, sumarsko, veterinarskog itd ali ne ugostiteljsku ili strojarsku. Nase.srednje dijete vjetijatno neve na fakultet, a s vrlodobrim nema sanse.niti da upise neku srednju skolu nakon koje bi.mogao raditi. Zato kod nas sve pociva na ocjenama, a ne na znanju. Nece ga znanje upisati dalje nego ocjene.
A veliku medvjedu uslugu nam je napravila.uciteljica u prvom razredu koja je djeci kod orbig testa za ocjenu objasnila da je trojka pozeljna i dobra ocjena. Moj si je to dobro zapamtio.
Jezicnu i zeli. No, nema sanse da stim prosjekom upise jezicnu u Zg.Neka upiše jezičnu gimnaziju!
Evo mog primjera: cijeli život muku mučim s matematikom, fizikom, kemijom, tehničkim, tjelesnim (da, da...) itd.
Dok najbolje ocjene i zavidne rezultate imam iz hrvatskog, engleskog, povijesti, glezbenog itd.
Prosjek na kraju osnovnoškolskog školovanja: 4,6.
Odlučujem se na jezičnu gimnaziju, koja ima jedan sat matematike tjedno manje, i dodatni strani jezik. U 3. i 4. razredu gubi se fizika i dobivaju logika, filozofija, politika, još jedan strani jezik.
Završavam srednju školu s boljim uspjehom negoli osnovnu, upisujem željeni fakultet bez plaćanja, među prvih 10, i sada radim predivan posao.
Zašto ne gimnazija, samo...usmjerenija
Ako nije ni za društvene znanosti (ekonomija, pravo, sociologija), biti će za humanističke!
Da, to je izgleda temeljni problem, možemo mi pričati što hoćemo, ali ako se dijete sa prosjekom 4,6 ne može upisati u željenu gimnaziju, onda sve te priče padaju u vodu.
Da, 7.
Svjesna sam toga sto pises za strukovne skole, ali mislim da to vise vrijedi za medicinske/zdravstvene i tehnicke. Ne znam za dobru strukovnu skolu drustvenog usmjerenja.
Ona razmislja i o turistickoj, no cujem da ova zagrebacka nije bas nesto. Za onu u Puli sam cula da je vrlo kvalitetna.
Stim - s tim. Lapsus.
[QUOTE=laumi;2856078]Uz maksimalni, svakodnevni trud njenog tate i mene ona je u 5. i 6. razredu imala prosjek 4,6. To je ono sto frustrira. Toliko rada i odricanja, a moguce da joj ne bude dovoljno za dalje.
I cesto se zbog svega toga sukobljavamo. Jer ona ne bi rjesavala radne biljeznice, ne bi ucila vise od 15ak minuta, ne bi vjezbala matematiku i fiziku...
Ponekad se pitam bi li je bilo bolje i pustiti da si sama organizira zadace i ucenje pa da smo u boljim odnosima.
Ne odustati, biti i dalje tu kad nas pita da joj nesto pomognemo, ali ne jasiti svakodnevno po njoj. Ne znam.[/QUOT
ja ne bi odustala, sad je već 7. razred, ako sam dobro pohvatala. Istina je da vam za upis u srednju trebaju ocjene, nažalost, čak i uz prijemni (koji su najavili) opet će ocjene nositi bodove. A kad dođe u srednju, biti će starija, zrelija i možda će i sama odlučiti potruditi se za ono što je zanima.
A ono što je ne zanima....možda je jedino bitno da bude pozitivno
moja je imala iz likovnog četiri u 6. raz. , ako je to imalo utješnolaumi, potpuno te razumin. evo, cimavica je u 5.r prosla s 4,4 i to je uopce ne dira, sta da ja radim s njom?! ja sam stvarno ispalila na to!
da se bar potrudila za taj jos jedan bod (bolje da vam ne govorim da je iz dva predmeta mogla trazit da odgovara za vecu ocjenu a jedan
od ta dva je bio glazbeni :mad: )
u 6.r joj je falilo dva boda, vidit cemo sta ce bit na kraju ovog ali opet ce bit gusto
http://www.srednja.hr/Srednja-kalkulator
ajde mi objasnite ne valja li ovaj kalkulator ili u čemu je stvar - ako unesem 4,6 prosjek u sva četiri razreda i 4 iz matematike a ostalo pet ispada mi da je to 76 bodova?
Teško je na ovo odgovoriti, ja bih probala i jedan al i drugi pristup da vidim na što će ispasti.
Znači u osnovnoj se mora imati odlične ocjene radi upisa u gimnaziju, a u srednjoj radi prijemnog ali na prijemnom se ne boduju samo ocjene, itekako dobar dio ide na znanje (nažalost ocjene ne znače nužno znanje, poklanjanje petica i sl.).
Jel bi po toj logici ispalo da je potrebitije pomoći djetetu u osnovnoj školi nego u srednjoj ili se to svakodnevno učenje iz osnovne prebacuje dalje i na srednju... mislim ej pa to je 12 godina školovanja...pa ako imaš dvoje-troje djece nikad kraja.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 23.02.2016. at 14:28
malo sam prosurfala i evo XIII gimnazija ima bodovni prag 50. Nisam baš sad u tim bodovima, ali mislim da te bodove ima netko tko ima i pokoju trojku...
upravo tako bella77 uvjerena sam da ne stoji ta generalna priča bez petica ne možeš upisat gimnaziju, možeš naravno samo možda ne onu koju želiš.
Nekako mi ta očekivanaj roditelaj nekad nisu realna, neka djeca ne mogu preko neke granice tj mogu al uz jako jako puno truda i muke s obje strane, onda se pitam jel to vrijedi toga, u kakvom će sjećanju toj djeci ostati školovanje,..Opet filozofiram al mislim da za sve ima neko rješenje (osim ne daj Bože bolesti).
Sad stvarno općenito pričam. Treba izvući iz djece maksimum al ne baš maksimum maksimuma, ako me itko razumije o čemu govorim
jeste sigurni u to što pišete?
ovo sam nabrzaka s forum.hr kopirala
Škola Bodovi Komentar
MIOC 80.00
V 78.73
II 78.11
VIII (Tituš) 77.55 (računale su se ocjene iz fizike)
VII 77.18
III (smjer P-M) 77.07
XVI 76.28 (78,38 dvojezična)
X (smjer opći) 74.95
I 74.86
X (smjer P-M) 74.62
III (smjer opći) 74.58
Lucijanka (smjer opći) 74.49
XI 74.04
Prelog gimnazija 73.00
IV 72.67
Lucijanka (smjer jezični) 71.75
VI (Gornjogradska) 70.51
XVIII 70.22
IX 69.32
Klasična 67.48
XIII (opća?) 66.89
NKG 66.62
XII 54.50
ovdje je i kalkulator bodova (ne znam jel to ok ili ne) - http://www.srednja.hr/Srednja-kalkulator
pa da - 80 je maksimum
Zavirite na onaj topic o srednjim školama - gore su minimalni bodovi za upis u mnoge zagrebačke škole, a i šire.
Vidim da sam gledala za 2012 godinu bodovni prag, tada je bio 50. No, evo XII gimnazija 54 boda...
Me nebitno sad za bodove, ali jednostavno nije točno da se netko s prosjekom 4 ne može upisati u gimnaziju.
Čuj, meni je Suvagova psihologica u sinov nalaz napisala da dijete ne može uskladiti roditeljska očekivanja i svoje želje. Da, to je točno.... jer ne želi ništa, želi gledati Jacka Septica na youtubeu, a ja želim da nauči algebarske razlomke, jer može, ali je lijen.Sad stvarno općenito pričam. Treba izvući iz djece maksimum al ne baš maksimum maksimuma, ako me itko razumije o čemu govorim
I kakav bih ja bila roditelj da ga pustim na miru?
Stvar je u tone sto su ovo pragovi. To ne znaci da ce se upisati svaki ucenik koji prijede prag. Zbog bildanja ocjena u gimnazije se upisuju ucenici s vecim brojem bodova nego je prag.
Mi niti ne bi u gimnaziju jer nema smisla ako nece na faks, pogotovo ne tipa 11 ili 13. Ali nema za vrlo dobre niti strukovne skole.
ja sam negdje u 6. razredu otpustila. Bilo je dosta, ako tebi nije stalo čemu trošiti sate i sate natezanja. Od tada je prolazio s 4.4, nije upisao gimnaziju.
Mislim da to nisu pragovi. To su vjerojatno bodovi najnižerangiranog upisanog prošle godine.
Ovo sa forum.hr nisu pragovi, nego tamo djeca napišu koliko je bodova godinu ranije trebalo za upis u neku školu, tj. koliko je imao najslabiji koji se upisao.
Po ovome što ja računam, a ne znam je li točno, značu da prosjek od 4,6 sa 4 iz matematike i 5,5,4 iz predmeta koji se traže nosi 74 boda, što i ne zvuči tako malo.
Ima, ima...Ovo boldano kopiram s onog topica Gimnazije i srednje škole (tam je cijela tablica preuzeta sa forum.hr - od prošle godine kad mi se stariji sin upisivao):
STRUKOVNE ZAGREB
- Grafička -medijski tehničar novi kurikulum - 137,71
- Upravni referent, Zagreb - 65,57
- Hotelijersko-turistički tehničar, Zagreb - 62,93
- Elektrotehnička - Tehničar za računalstvo - novi strukovni kurikulum - 61,87
- 1.Ekonomska 60,45
- Poslovni tajnik, Zagreb - 59,56
- Elektrotehnička - Tehničar za računalstvo - 56,42
- 2.Ekonomska 56,14
- Poštanska i telekomunikacijska - Tehničar za računalstvo - 53,78
- Poštanska i telekomunikacijska - Tehničar za telekomunikacije - 48,97
Moj mlađi želi u Prelog ili Ruđer BOšković. Za to ima bodove. Ja bih ga voljela vidjeti u općoj gimnaziji ili bar u Prelogu u prirodoslovnoj, ali o tom potom. Polako se mirim da ni upis u ove dvije nije kraj svijeta - sve ima svoje razloge.
da, tako piše na forum.hr
Upravo tako.moj se s tim prosjekom i peticama iz mat i fizike i vrlodobrim iz hrvatskog nokako nije mogao upisati u zeljenu gimnaxiju.jedva je upisao X gimnazoju matematicki smjer.
Prepametan ali.od toga nije bilo koristi jer noje gkancao u osnovnoj po glazbenom , kemiji itd nego he fah idiot za fiziku i informatiku. A kod nad se treba ukalupiti.
Čuj postoj ii neka sredina ajmo malo razlomke 30 min a onda ide serija ili što već, ne mora nauštrb cijele serije vježbat sat-dva vremena razlomke. Ovo drugo je meni maksimum maksimuma a ono prvo maksimum.
i da Peterlin, nasmijala si me s onom zaštitom na radu jer si nedavno pisala kako je talentiran za glumu i te neke umjetničke vode, pa daj ako ga zanima to područje pusti ga, ajme meni ta zaštita na radu zvuči tako dosadnoooo. i znaš šta, ja sam uvjerena za njega prema tvojim opisima njegovog karaktera, snaći će se taj bez brige.
Pusti njega da malo bira što ON smisli da želi raditi, uostalom još je mlad. Mi usmjervamao al ipak mislim da djeca trebaju odabrati a mi im osigurat da znaju što sve postoji.
Pa ok, ali razlika je ne upisati baš određenu željejnu, ili ne moći uopće upisati nijednu pristojnu školu.
edit: poslije pituljice
Posljednje uređivanje od vertex : 23.02.2016. at 14:52
Majke mi nisam tako nepismena, pisem s moba.
Ako je željena bila MIOC, onda još jednom da ponovim da bi barem ta škola trebala uvesti nekakav prijemni što prije, jer je definitivno nepravedno da se djeca koja su talenti za matematiku ne uspijevaju upisati u tu školu radi četvorke iz glazbenog ili povijesti.
ajde vjerujte nama koji smo upise prošle prošle godine - u zg se u gimnaziju, osim tu u Dubravi, ne može upisati dijete s prosjekom 4,4. Jer dijete nije prošlo s 4 zato što je mat., hr i biologiju imalo pet, a odgojne predmete 4 ili 3 (pojednostavljujem) nego je obično obrnuto. Dakle, važno je u ovim glavnim predmetima imati dobre ocjene.
I, bodovni pragovi više ne postoje, ovo na forumu hr. su bodovi zadnjeg na listi upisanih.
za ovo treba imati snage, hrabrosti i mudrosti reći kad je dosta i kad nosi više "štete" (bilo po odnos, samopouzdanje djeteta, uživanje u školskim danima ...) nego koristi.
Da je lako nije al je moguće.
Ovaj moj srednji bi radio nesto sa zivotinjama ili bi bio sumar ili fizioterapeut ili vrlo rado teta u vrticu, ali ili nema tih udmjetenja ili nece imat bodove ili se sad za odgajatelja mora zavrsiti faks. Zato sad jasemo po svim predmetima jer ne znamo sto ce nam biti bitno za tri godine.
X
On JEST talentiran za glumu i to je jedino što želi raditi u životu. Ali istovremeno je prošao na HZZ profesionalnu orijentaciju i gle što su mu ponudili Ruđera i Preloga (ali ne gimnazijski nego tehničarski smjer) - ispalo je da osim glume i glazbe ima i sasvim dovoljno smisla za tehniku.
Nemam ništa protiv glume, to je sjajan hobi, ali bratemili, NE da mu to bude zanimanje i da ne zna ništa drugo. Ne podcjenjujem, nego to nije najbolji trajni izbor zanimanja za mog sina koji ionako ima glavu u oblacima. Nek on lijepo ima neku struku. A idu mu jezici odlično i hoće u strukovnu školu, gdje toga neće biti... SHIT (sorry)....
Draga, doći ćeš i do toga. Lako je meni bilo sa starijim sinom koji je od malena bio profiliran za tehniku. Za mlađega se ne čudim da mu tehnika nije strana uz nas (dvoje roditelja inženjera + brat informatičar) ali prerano je za to.
Zaštita na radu mi je pala na pamet slučajno - to je taman dovoljno tehnike i drugih prirodnih znanosti da bude zanimljivo, nije preteško, a mogućnosti zapošljavanja su odlične. Tome služe roditelji, da izvide što sve ima i dijete obavijeste o tome jer klinci u ovoj dobi pojma nemaju ni što postoji. Da se razumijemo - nije to on izabrao. Ja sam zamislila da mu ispričam nešto o tome. Da se njega pita - on bi vjerojatno upisao umjetničku srednju školu... Tja, nikad se ne zna. Ali mislim da je ipak pametnije nešto znati za ozbiljno raditi, jer glumiti uvijek stigne.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.02.2016. at 14:59
Meni se čini da je velika sreća imati jasne afinitete i iskristalizirane želje u toj dobi. Mlađi sin ti je jednako profiliran kao i stariji, samo što ti ne odobravaš njegovu profilaciju, Peterlin.
Posljednje uređivanje od vertex : 23.02.2016. at 15:03
Vjerujem, ali sam računala za dijete koje ima lošije ocjene iz prirodnih predmeta u išlo bi u jezičnu gimnaziju, u kojoj se pretpostavljam za upis eventualno gleda matematika.
Uz 4 i 5 iz matematike i hrvatskog i 5 iz jezika i 5,5,4 za ona tri predmeta koji se gledaju, te prosjek 4,6 ispada mi 74 boda po kalkulatoru, a to po bodovima možda nije dovoljno za najatraktivnije gimnazije, ali za mnoge je dosta.
Draga,
bez obzira na tvoj opis zaštita na radu mi zvuči jako dosadno i vjerujem da će tvoj sinčić dijelit moje mišljenje
A čuj može završit jedno a bavit se drugim (glumom), ja nekako mislim da kad si za nešto stvarno talentiran cijeli će se svemir urotit da dobiješ priliku za pokazat svoj talent i da se ne treba vodit racionalnom računicom: koja su sad tražena zanimanja, vjerojatnost zapošljavanja, iznos plaće, i sl.
Nema mi tužnijih sudbina od djece koje su roditelji natjerali da upišu i završe neki faks koji oni nisu htjeli i cijeli život rade nešto što ne vole.
Život je jedan i kratak, sigurna sam da ću svojima dati da biraju po svom interesu i želji, podastrijet ću im sve što postoji al neka ONI biraju za sebe.
Samo treba čvrsto slijedit svoj put i vjerovat u sebe a ako ti je još tu i roditelj kao podrška, nema ti kraja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom