kad ste zadnji put uzele slobodan dan samo tak

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Ja bih samo napomenulanda izraz ŽMK nije postojao ni za žene, do slavne pjesme zvane Bižuterija, pa ne mislim da njegovo postojanje bog zna što dokazuje.

---

Doslovno, a cijela filozofija nastade od Huljića i Rozge. :lol:

Ne znam, meni je smiješno kad netko upotrijebi izraz žmk. Meni je to samo pjesma i boli me briga za nju. Ajd, plesala sam na nju po klubovima, istina. I ne, nisam neinteligentna. :mrgreen: Samo mi ima dobar ritam, a ja ne analiziram baš tekstove nego uđem i plešem. Ah, ta vremena kad sam imala društveni život.

Nikad se ne osjećam kao žmk, ali osjećam se kao žena i kao majka, a nekad kad mi je dobar dan i kao kraljica. Onako, odvojeni pojmovi.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

al kad imaš malo dijete/djecu, stvarno je zgodno imat posao koji ne traži od tebe boravak 10 sati dnevno na poslu, što može bit slučaj na nekom korporacijskom poslu, ili kad si blagajnica u Konzumu.
A kad djeca porastu i imaš više vremena, možeš se u taj posao dat više, radit više istraživanja, projekata, šta ja znam..
Ja bih isto na tu rečenicu sa 25 vjerojatno po****, a onda sa 30 bih pomislila: hm, hm

---

Apsolutno. Pomislila sam i ja :mrgreen:
Ali da, tada kad mi je to govorila nije padalo na plodno tlo.

Da, Lili me je sjetila, Dota, ovu koja je utvrdila da imaš prašine na štekeru..... ne bih više ni u mraku primala (osim ako je riječ o ostarjeloj tetki, pa takvim članovima obitelji progledaš kroz prste da ne stvaraš unutarobiteljski sukob).

da, meni je to isto ponasanje koje prilici nekoj staroj tetki, pa se onda tome smijes s prijateljicama, svakako nije nesto sto bih shvatila ozbiljno niti osobno, a ne sjecam se ni kad sam dozivila, cak ni moja teta koja bi bila najblize tom tipu mi to ne radi, a ne radi mi ni ona baka koja se dici svojim opeglanim lancunima, ali to mogu zahvalit svojoj mami koja je podnijela teret tih kritika prije 35 godina i uspjesno postavila nova pravila: mani me se lepa Nasto

Tang, mater ti je zakon, a bome Svimbi i tvoja mama je pametno zborila, samo eto kasno nekad spoznamo :-)

BUbilo,
Iako moram iskreno priznat da sam i sama ostala zatecena s Peterlininim: Nikad a ni tad.

Ipak se slazem s 2 kljucne stvari koje navodi: organizacija i ukjucivanje ostalih ukucana.

Ako uzmemo 10 jedinki i damo im 10 svakodmevnih zadataka, sasvim.je sigurno da ce neki to obavit u puno manje vremena i bit efikasniji, a neki ce razvlacit na cijeli dan jer im se ne da.

Ovisi o samim aktivnostima, ali i o nasoj osobnosti kao i odgoju.

No ja sam.misljenja da odrasla osoba moze itekako promijenit obrasce ponasanja dobivene odgojem, osobnost je teze mijenjat, al i tu se moze puno raditi na sebi. Ako covjek uopce zeli i smatra da treba. Ako mu je ok, cemu onda?! Let's leave it as it is, al onda to trebamo sebi iskreno i priznat.I to je to simple as that.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

al kad imaš malo dijete/djecu, stvarno je zgodno imat posao koji ne traži od tebe boravak 10 sati dnevno na poslu, što može bit slučaj na nekom korporacijskom poslu, ili kad si blagajnica u Konzumu.
A kad djeca porastu i imaš više vremena, možeš se u taj posao dat više, radit više istraživanja, projekata, šta ja znam..
Ja bih isto na tu rečenicu sa 25 vjerojatno po****, a onda sa 30 bih pomislila: hm, hm

---

Ok, možda nisam dovoljno upućena u sve moguće znanstvene grane, ali zbilja ne znam na kojem je to faksu posao za mladu osobu (ženu, muškarca, nebitno) tako lagodan da ostavlja puno vremena za obitelj :zbunj:
Pa asistentima se najčešće natovari gomila nastave tako da ne mogu disati od posla, a onda još moraju raditi i vlastita istraživanja koja su im obavezna ako žele opstati u tom području. Što često podrazumijeva i putovanja i usavršavanja u inozemstvu, gdje također treba moći koordinirati zahtjeve posla i obiteljske obaveze.
I ne samo to, nego se posao često nosi doma i radi dodatno od kuće.

Ova preporuka Svimbine mame, o poželjnom radu na faksu zbog hendlanja obitelji, mi je u rangu one "treba birati nastavnički posao jer oni imaju puno praznika" :roll: U stvari, svaka visoko stručna profesija zahtijeva veliko ulaganje samog sebe u taj posao, često prekovremen rad i dodatno dokazivanje, naročito na početku karijere. Rad na faksu nije ni po čemu lakši po tom pitanju. Zato to i jest naporno razdoblje mladim ženama koje žele imati djecu. Ali ta tema daleko prelazi okvire ovog o čemu se ovdje piše.

Prelazi, ali ću ti odgovoriti - mislila je vjerojatno jednom kad se etabliraš, a faks o kojem je riječ je pravo.

Prst na štekeru, imala sam i ja nešto slično, žao mi je što me to ikada diralo, osobito što je bilo od osobe kojoj je doma sve uredno samo na van. Znate ono kad netko nalakira nokte da sakrije crno pod noktima (ne crno od sipe, šipka i slično, nego od prljavštine) - čini mi se da su takve osobe, izvana gladac iznutra jadac, često najsklonije kritizirati druge.

Danas čim osjetim da se netko želi natjecati sa mnom u tome koiko je više toga napravila u tom nekom domaćinskom sektoru, a s ciljem da pobijedi, ja odmah kažem da ne radim ništa po kući, da mrzim kućanske poslove i da meni sve muž radi. To obično prekine daljnje razgovore o temi.
Stvarno me nije briga što će ona dalje s tom informacijom, a moram priznati da mi je i zabavno vidjeti reakciju. Ali nema toga više, srećom, najveći je pritisak na žene u tridesetima koje tek stvaraju obitelj, svatko se osjeća pozvan davati savjete. Ne dajte da vam takvi ljudi pokvare tu najljepšu fazu u životu.

Tanja_b,
pa moji su roditelji bili prosvjetari oboje cijeli zivot i to je nepobitna cinjenica da su moji roditelji imali puno vise praznika i vremena za nas djecu nego ostali roditelji prosjecnih obitelji.

Takodjer imam prijatelje koji rade na faxu, pa onako cini mi se da imaju puno vise vremena za privatni zivot nego recimo mi ostali njihovi prijatelji.
I super, bas mi je drago zbog njih.

Doduse, ne znam kako su izgledali njihovi pocetci, no ni nasi nisu bili bajni u privatnom sektoru koji je strahovito iskoristavao i gazio mlade ljude.
Uredno sam i sama znala zavrsavat s poslom u 18:30h i tako svaki dan od jutra, dolazit doma u 19h. Ne znam nikoga na faksu da toliko stalno radi.

Vremenski boravak u firmi kod jednog privatnika i nekog mladog kolege/-ice na faksu a ono cini mi da je razlika ogromna.

Tako da mislim da je mama od Svimbi ipak u pravu, s tim da nimalo ne omalovazam rad na faksu nego upravo suprotno.
Najbolji kadar/potencijal ostaje tamo raditi. Svaka cast za njih!

Lonni, slazem se. Ne treba to nikome dozvoliti.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Tanja_b,
pa moji su roditelji bili prosvjetari oboje cijeli zivot i to je nepobitna cinjenica da su moji roditelji imali puno vise praznika i vremena za nas djecu nego ostali roditelji prosjecnih obitelji.

Takodjer imam prijatelje koji rade na faxu, pa onako cini mi se da imaju puno vise vremena za privatni zivot nego recimo mi ostali njihovi prijatelji.
I super, bas mi je drago zbog njih.

Doduse, ne znam kako su izgledali njihovi pocetci, no ni nasi nisu bili bajni u privatnom sektoru koji je strahovito iskoristavao i gazio mlade ljude.
Uredno sam i sama znala zavrsavat s poslom u 18:30h i tako svaki dan od jutra, dolazit doma u 19h. Ne znam nikoga na faksu da toliko stalno radi.

Vremenski boravak u firmi kod jednog privatnika i nekog mladog kolege/-ice na faksu a ono cini mi da je razlika ogromna.

Tako da mislim da je mama od Svimbi ipak u pravu, s tim da nimalo ne omalovazam rad na faksu nego upravo suprotno.
Najbolji kadar/potencijal ostaje tamo raditi. Svaka cast za njih!

---

Super za tebe i tvoje. I ja sam iz prosvjetne obitelji pa sam vidjela baš suprotno.
A bogme i kolega i prijatelja koji se ubijaju od posla na faksu. Ili u znanstvenom radu. Ili oboje. Ne vidim baš da imaju tako puno više vremena za privatni život.
Mislim da to na kraju i nema toliko veze s radnim mjestom, više s nekim drugim okolnostima koje ti se poslože ili ne poslože. A onaj tko misli da su škola ili faks lagodno radno mjesto koje pruža puno slobodnog vremena vjerojatno ne vidi kompletnu sliku.

Citiraj:

---

lonni prvotno napisa

Danas čim osjetim da se netko želi natjecati sa mnom u tome koiko je više toga napravila u tom nekom domaćinskom sektoru, a s ciljem da pobijedi, ja odmah kažem da ne radim ništa po kući, da mrzim kućanske poslove i da meni sve muž radi. To obično prekine daljnje razgovore o temi.

---

Pregenijalno.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

BUbilo,
Iako moram iskreno priznat da sam i sama ostala zatecena s Peterlininim: Nikad a ni tad.

Ipak se slazem s 2 kljucne stvari koje navodi: organizacija i ukjucivanje ostalih ukucana.

Ako uzmemo 10 jedinki i damo im 10 svakodmevnih zadataka, sasvim.je sigurno da ce neki to obavit u puno manje vremena i bit efikasniji, a neki ce razvlacit na cijeli dan jer im se ne da.

Ovisi o samim aktivnostima, ali i o nasoj osobnosti kao i odgoju.

No ja sam.misljenja da odrasla osoba moze itekako promijenit obrasce ponasanja dobivene odgojem, osobnost je teze mijenjat, al i tu se moze puno raditi na sebi. Ako covjek uopce zeli i smatra da treba. Ako mu je ok, cemu onda?! Let's leave it as it is, al onda to trebamo sebi iskreno i priznat.I to je to simple as that.

---

Ništa ne razumijem u ovom postu. U prvom dijelu se insinuira da se netko (npr. ja) treba bolje organizirati? Moj problem bi mogao biti što nisam organizirana?

Odgoj i obrasci u vezi čega? Razvlačenja posla?

O misa mu BB ko bi tebe spomenuo da ga odma opalim po turu :mrgreen:

Moja ti, ja sam se referirala na Peterlin i njene opce premise da organiziranost pomaze. I je.

Al sad mi kasno za pojasnit ostatak mog posta, obecavam sutra ujutro (ovo odgoj-obrasci), iako ne znam kako ti nije jasno. Sutra cu.:kiss:

Tanja_b, nije ekvivalent reci da netko ima vise praznika=ima lagodan posao. To su 2 razlicite stvari. Itekako znam sve mane prosvjetarskog posla, pogotovo danas. Sve gore i gore.

Al je cinjenica da je moja mama s 10.7. bila slobodna do 20.8.svako ljeto + svi skolski praznici. Ja radim u drz.upravi imam maximalnih 30 rad.dana i nema sansone da mogu bit na godisnjem u komadu 40 dana.

Iako bi ja to voljela jako jer sad imam gdje i biti preko ljeta.

Donosio je moj tata doma testove, ispravljao, al opet.

Moji su oboje radili u jednosmjenskim skolama (gimnazija i osnovna) tako da su doma bili do 13h, max 14h (mali grad do skole par minuta) kako koji dan. Mama je uvijek kuhala rucak kad bi dosla doma (nekad je prije 13h bila doma), a di bi moji docekali mene da im kuham tek nakon posla.

Da sad ne idemo previse OT.

No uz sve prednosti "praznika", ja nisam htjela radit u skoli,a po struci bi mogla. To dovoljno govori za sebe. Ta profesija ima svojih bas zahtjevnih strana.

BB a sad da ne cekas do jutra :aparatic:

Odgoj-picajzla mater sve tip top, kuhanje, ciscenje, peglanje, cudesa od kolaca nastavi niz. Ne daj Boze sjest i odmorit, ko je to vidio..haha

Kcerka nije taj tip, ne zeli tako zivjet, u svojoj glavi to prelomi, poradi na sebi, makne se od obrazaca koji su joj usadjivani godinama i zivi svoj zivot na svoj nacin i hebe joj se zivo sta misli Ivo :-) pojednostavljujem namjerno.

Neke stvari vise volimo radit, neke manje i onda prirodno ono sto ne volimo razvlacimo do u besvijest ja npr.pakiranje za put asta je to meni tlaka majketimile a volim putovat. I tako se razvlacim.ko zvakaca kad se treba pakirat.

A dosadne kucanske poslove isto ne volim, al ako imam nesto zanimljivo sto bi htjela u tom danu a recimo skuhat ipak trebam, a.nis onda zbrckam nesto nabrzaka ili muzu kazem da sutradan donese rucak djeci iz Antunovica, samo da mi ostane vremena za to sto zelim.

Netko istodobno radi par stvari, netko jedno po jedno, svatko ima svoj nacin. Netlo je po prirodi sporiji tip, netko ekspeditivniji.pisem opcenito i nista od toga nije lose, samo drugacije.

Ne znam jesam li pojasnila ili jos zakomplicirala :lool:

Sve si pojasnila, ali ne vidim se u ničemu od toga :lol:.

Idi ti spavati, a ja ti do sutra natipkam odgovor ;).

Moze :-) zato sam ti i napisala jer ne znam kako si se ti u tome pronasla.
Pisala sam opcenito. :-)

Odoh vec mi prekasno, pogotovo za mobitel.
Noooc!

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

Da, Lili me je sjetila, Dota, ovu koja je utvrdila da imaš prašine na štekeru..... ne bih više ni u mraku primala (osim ako je riječ o ostarjeloj tetki, pa takvim članovima obitelji progledaš kroz prste da ne stvaraš unutarobiteljski sukob).

---

Naravno da je riječ o ostarjelom članu bliske rodbine, pa tko bi drugi bio :lol: Zato sam i napisala ovu priču jer je puno lakše izabrati prijateljice koje će te podržavati i neće ti "brisati prašinu sa štekera" nego izbjeći člana rodbine koji hoće. I svatko od nas ima nekog takvog, koji možda "ne briše prašinu sa štekera", ali radi nešto drugo što zadire u naše živote, navike, odabire...više nego što bi trebalo. Kad si mlad i zelen, onda brišeš tu "prašinu sa štekera", ali dođe trenutak u kojem trebaš reći "nemoj mi pomicati figurice da ne poremetiš raspored prašine" i odlučno stati iza toga. Upali jako brzo, isprobano.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Ja gledam Jane the Virgin umjesto spavanja :mrgreen:, Lili trči, al ne gleda serije i ne uči s djecom… nastavi niz ;).

---

Nije Jane, Jane ne volim, ali ja gledam sto god ili radim sto god, a da je "za mene i samo za mene" naustrb vlastitog sna. Tako jedino mogu. Neke druge stvari kompenziram nekim trecim stvarima i tako u krug.

Ja sam odrasla s cetom zena (prabaka, baka, mama i mladja sestra, a uz sve nas djed, stari dubrovacki patrijarh) i zapravo sam iz svega toga pokupila sve i svasta. Prabaka je totalno bila u odmaku od svoje generacije rodjenih 1905. Baka se izgubila, nju je, usprkos ludo sposobnoj materi, pojeo muz. Mama nije nista kuhala ni pekla, u vrtu (koji nije bio nas) je vjerojatno samo pijuckala pivu i kartala Belu, kad je bilo prilike.

Slazem se s betty da nam okolina uvjetuje sve i svasta, a s druge strane mi je jasno da svaki dan odstupam od toga sto se ocekuje i zapravo me vrlo malo briga za to. A i tu se po postovima vidi da zapravo svatko nesto ocekuje i mjeri svijet svojim metrom. Za sad se da samo izvuci da nista ne valja, samo je bitno tko sudi. Previse odmora i gusta, premalo odmora i gusta, previse kuhanja i spremanja, premalo ovakvog ili onakvog znanja (nasmijala sam se na ono gdje mlade majke ne znaju sivati, hebi ga) i tako u nedogled.

Meni je osobno drago da cijelo vrijeme roditeljstva imam priliku vise-manje lako rastezati zaposlenje onako kako mi odgovara. Zapravo, imam vise posla nego sto bih htjela, ali da ga imam manje, ne bi mi se svidjalo ono sto radim. Zapravo bi mi najbolje bilo kad bih mogla dodati 3-4 sata u svaki dan.

Citiraj:

---

lonni prvotno napisa

Prst na štekeru, imala sam i ja nešto slično, žao mi je što me to ikada diralo, osobito što je bilo od osobe kojoj je doma sve uredno samo na van. Znate ono kad netko nalakira nokte da sakrije crno pod noktima (ne crno od sipe, šipka i slično, nego od prljavštine) - čini mi se da su takve osobe, izvana gladac iznutra jadac, često najsklonije kritizirati druge.

Danas čim osjetim da se netko želi natjecati sa mnom u tome koiko je više toga napravila u tom nekom domaćinskom sektoru, a s ciljem da pobijedi, ja odmah kažem da ne radim ništa po kući, da mrzim kućanske poslove i da meni sve muž radi. To obično prekine daljnje razgovore o temi.
Stvarno me nije briga što će ona dalje s tom informacijom, a moram priznati da mi je i zabavno vidjeti reakciju. Ali nema toga više, srećom, najveći je pritisak na žene u tridesetima koje tek stvaraju obitelj, svatko se osjeća pozvan davati savjete. Ne dajte da vam takvi ljudi pokvare tu najljepšu fazu u životu.

---

Lonni, nasmijah se, a i potpisujem te skroz, i ja u takvim situacijama kažem da sve radi muž, a dodam i djecu :-) (osim što sam alergična na "meni radi"; ne radi ništa meni, radi "sebi" i "nama").

A sad ozbiljno. Mislim da je jedna od najvažnijih (i najmudrijih) odluka koje možemo donijeti u životu ona o odabiru partnera koji neće raditi nešto "meni" već "sebi" i "nama" (i to uključuje oba spola, nije rezervirano samo za jedan). Ravnopravan suživot nije da ja rintam ili on ili djeca, već da svi zajedno pronađemo najučinkovitije, najbrže i najmanje stresne načine da nam zajednica funcionira svaki dan. Neki put će potegnuti više jedan, neki put drugi, neki put će sve proći super, neki put će biti kaos... ali uvijek dođe novi dan, i kad je super i kad je kaos...tako da "popravni" u obavljanju stvari uvijek imamo i lakše ga je položiti nego "popravni" u odnosima među ljudima. Kako vrijeme prolazi i kako mi djeca (bar neka) polako kreću prema odlasku od kuće, to više vidim kako je ono što nas najviše veže (i ono što najviše pamtimo) mix zajedničkih nesavršenih trenutaka blaženih u svojoj običnoj, maloj sreći.

A ha ha… raspored figurica da ne poremetiš prašinu, to nisam čula već sto godina. Predobro, zaboravila sam na taj.

Zapravo Lili, mislim da nemam što puno secirati tvoj post… samo bi se na tu organiziranost referirala.
Meni nije kritično da mi treba bolja organiziranost - meni je problem što sve stignem. A ne želim ni pola toga stići :lol:.

Zapravo cijeli dan želim komentirati ovaj post, i zapravo i jesam ga već komentirala, al evo opet ću… :lol:.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

pa ja sam shvatila da je dosta žena napisalo da uzimaju, i da druge žene oko njih uzimaju
i također mislim da nam nekad "vrijeme za sebe" i "odmaranje" prođe ispod radara, i da više pažnje pridajemo onome kad smo radili nešto što nam se nije radilo, nego onome kad smo ladili jel..

---

Uzimamo… da, i ja sam napisala da uzimam… al uzimanje je netočna riječ - točnija bi bila “otimam se i grebem i borim” :lol:. A ponekad i samo “ispraznila mi se baterija, moram se staviti na punjač jer se ne mogu pomaknuti”.

Sjetim se na trenutak Mime ovdje, i eto zamišljam da je ona u nekoj životnoj fazi u kojoj se lakše može doći do odmaranja i vremena za sebe (spominjem ju jer je mislim tako nešto i sama napisala), ali hrpa nekih ljudi oko mene nema ništa senzacionalno ispod radara i to što nekad “STANU” nije odmaranje nego predah da udahneš… i ne gledaš tu seriju ležeći 3 sata zavaljen… nego noću kad od umora ne možeš zaspat pa tražiš nešto opuštajuće, čitaš u tramvaju ili čekaonici… a bome i ja gledam i čitam dok gulim krumpire i okrećem šnicle. Nitko od nas (ja i meni bliske žene) nema tri-četiri sata praznog hoda u tjednu, a kamoli recimo 2 sata u danu.

Pričam dakle o tim nekim ženama oko sebe… al eto svakoj je više stvari sjelo na vrat (bolesni roditelji, bolesna djeca, puno posla na poslu, vrticka djeca i niži razredi, djeca kojoj ne ide učenje… a neke samo idu na posao i razvoze na aktivnosti pa im je i to previše.)

I ja moram svaki vikend otići par sati van s djecom… a da bi to mogla ni sati prije ni poslije toga mi ne mogu biti laganini. Nego se potrgam prije i poslije da bi tri-četiri sata lagano šetala negdje.
Je l mi to onda luksuz? 3 sata u tjednu šetati… valjda možda i je…

Al nije da se stalno ne pitam “što uopće cijelo vrijeme i radim i zašto”, al evo još nisam našla odgovor na to pitanje. Pitanje jesam li BB kremu kupila jer je to nešto za mene i bolje se osjećam zbog toga ili sam ju kupila da netko drugi ne misli o meni da ne držim do sebe. … mogu umjesto kreme ubaciti bilo što drugo (speglana majica za tjelesni, peciva za dane kruha…)… isto mi je teško odlučiti je l to radim zbog sebe ili zbog drugih…

Za hrpu stvari znam da ih radim za sebe, i za hrpu stvari znam da ih neću nikada raditi kakva god bila nečija očekivanja… al ta hrpa između je također pogolema… jer što ako netko pomisli za mene “Ne zna ni šivati”, “Ne zna ni jaja ispeći”, “Ne drži do sebe”, “Hoda okolo zgužvana ko Boris Jokić”. Morala sam s ovim završiti :mrgreen:.

Draga Bubilo,
evo nas dvije ovdje, u kasne sate.
Ti si završila s Jokićem, ja ću početi.
Nitko od nas ne zna za Borisa Jokića zbog njegove zgužvane košulje, ima važnijih stvari zbog kojih ga cijenimo. I vjeruj mi, vidjela sam ga preko nekoliko puta, ni nije nešto zgužvana :-P
Sumnjam i da netko zna za Bubilo Bubich zbog zgužvane majice za tjelesni njenog djeteta ili peciva za dane kruha. Ima važnijih stvari zbog kojih je cijenimo :ghug:.

Razmišljanje u terminima "nikad ne stajem" ili "imam sve vrijeme ovog svijeta" je krajnost, koja je nemoguća. Pa joj ne treba ni težiti.

Ono što olakšava našu svakodnevnu egzistenciju je bivanje u trenutku takvom kakav je, bez ovih dodatnih "apgrejda" - čitam i gulim krumpire i pečem šnicle i bojam izrast i čupam dlake i završavam konferenciju i pratim seriju i pišem po forumu i peglam košulju Borisu Jokiću :mrgreen:.
Multipraktik se kupuje na odjelu s kućanskim aparatima. Žene/ muškarci/ osobe se tamo ne prodaju.
I ja sam mislila da moram biti multipraktik. Ali sam onda shvatila da je od "multi" nestao "praktik". Pa sam počela učiti kako ponovo biti "jedan po jedan". Trenutak, dan, zadatak.

Ne može nitko živjeti tvoj život osim tebe. Tako da ne moraš ispunjavati tuđa očekivanja. Dovoljno imaš i svojih :love2:.

Što uopće radiš i zašto, pitaš? Živiš. Najbolje što možeš. I to je dovoljno dobro.
Zaista. :mama:

Ma pretjerujte
Majica za tjelesni se ne pegla, ko ni ona koja nije za tjelesni:lol:

Anegdota je, ali mojoj kci je profa iz tjelesnog pisala bilješke da nije u čistoj opremi jer je majica zgužvana, na komentar nje da ja ne peglam joj je rekla da nek počnem da sto se ne bi ranije ustala ispeglana joj majicu???
Kupila sam dryfit sportske koje se ne guzvaju :mrgreen:

A "za sebe" sam stavila da imam 8h sna dnevno. Ta mjera jako dobro djeluje na mene, bolje od svih serija čitanja manikura i sl. Ponekad nije svaki dan ali onda nadoknadim vikendom. Jesam zbog toga poslala dijete bar 1x u skolu s kupovnim kolacima za dane kruha (i još u originalnoj kutiji - nema kod mene pretvaranje da sam ih pekla do kasno navečer :mrgreen: ) I nije imala traume jer je rekla da su bili fini i pojeli se. Ionak mi ti dani kruha idu na živce, sto fali pecivu iz pekare? Dobro da nemamo dane obuce pa da radimo cipele 1x godisnje :roll:

Čitajući vas vidim da sam imala ludu sreću da nikad nisam morala ništa peći za dane kruha :mrgreen:

Ma da, a ja još uvijek pamtim https://www.damijenestoslatko.com/sl...-donose-srecu/ za dane kruha. To mi je jedan od većih kulinarsko roditeljskih uspjeha.

@bubilo, životna faza u kojoj imaš vie "vremena za sebe" se zove imaš odraslu djecu. Doduše, ti ih imaš troje pa ne znam hoće li baš biti tako jednostavno :mrgreen:

Ja imam jedno veliko dijete, muža s kojim dijelim obaveze, posao koji je najčešće normalan, trosobni stan, a i niske kriterije za čistoću. Normalno da imam vremena. Zaista se mogu izvaliti i gledati serije 3 sata. Mogu i 4.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Super za tebe i tvoje. I ja sam iz prosvjetne obitelji pa sam vidjela baš suprotno.
A bogme i kolega i prijatelja koji se ubijaju od posla na faksu. Ili u znanstvenom radu. Ili oboje. Ne vidim baš da imaju tako puno više vremena za privatni život.
Mislim da to na kraju i nema toliko veze s radnim mjestom, više s nekim drugim okolnostima koje ti se poslože ili ne poslože. A onaj tko misli da su škola ili faks lagodno radno mjesto koje pruža puno slobodnog vremena vjerojatno ne vidi kompletnu sliku.

---

X za fakultet.
Ako si karijerista, pametan, radišan i nađeš se kao asistent ambicioznim matorim profesorima, onda ćeš raditi 10-11 sati svakog dana na fakultetu i nekoliko sati vikendom kod kuće i tako godinama dok te konačno ne puste da magistriraš i doktoriraš, nakon što si odradio sve njihove profesorske projekte, održao sve časove vežbi i predavanja koje su ti mentori natovarili i sve terenske poslove takođe, a vikendima radio svoj posao za sebe.
Ja sam dete doktorice nauka i podigle su me babe.
Imala sam drugarice čiji su roditelji radili smenski i svi su viđali svoje mame duže, češće i više nego ja svoju. To je sve samo nije lagodan posao koji ostavlja puno slobodnog vremena.
Druga, svetla strana priče je to što je moja mama istinski volela svoj posao i što je vreme provedeno na poslu za nju bilo "vreme za sebe". I što sada u penziji ne zna šta će od sebe pa se i dalje bavi svojom strukom :)
Isto važi i za prosvetu. Ko želi da radi sve na vreme i kako treba, radiće taj posao i nakon posla i vikendima. To je posao koji nema radno vreme, nema kraj i još ga psihički vučeš sa sobom i kad si kod kuće ako te uznemiri životna priča nekog učenika.

Tako da se ja ne bih složila da ti obrazovanje nužno donosi lagodan posao, pa čak ni fizički nezahtevan.
Eventualno ti donosi posao pod krovom, nekad čak ne ni posebno toplim- škole su nam grejane daleko manje nego državne službe, bar na lokalu.
Sa druge strane, programeri, arhitekte, i ostali ing., kao i pravna i ekonomska struka, prevodioci i sl., verovatno imaju drugačija i lepša iskustva.

I sad, na temelju ove moje tirade, meni se nameće obrnuto pitanje- da li ikad vreme provedeno na poslu, ako u njemu zaista uživate, ubrajate u vreme za sebe?

Tj. razmišljam o onom tangerininom, kako nama ne treba bog zna koliko vremena za odmor ili prazan hod, nego odmak od poslova koji su nam dosadni i repetitivni.

Pa nekako dođem do toga, ako u danu postoji neki deo vremena provedenog na poslu, u kome smo istinski uživali (ok, valjda tu dođe i čitanje foruma ili pijenje kafe sa koleginicama :)), da li je onda i to "vreme za sebe"?

Citiraj:

---

pulinka prvotno napisa

I sad, na temelju ove moje tirade, meni se nameće obrnuto pitanje- da li ikad vreme provedeno na poslu, ako u njemu zaista uživate, ubrajate u vreme za sebe?

Tj. razmišljam o onom tangerininom, kako nama ne treba bog zna koliko vremena za odmor ili prazan hod, nego odmak od poslova koji su nam dosadni i repetitivni.

Pa nekako dođem do toga, ako u danu postoji neki deo vremena provedenog na poslu, u kome smo istinski uživali (ok, valjda tu dođe i čitanje foruma ili pijenje kafe sa koleginicama :)), da li je onda i to "vreme za sebe"?

---

Naravno da da... ali i to kad si na poslu na forumu ili na kavi s frendicama je vrijeme koje je ograničeno ili prožeto još nečim drugim, nije "čisto vrijeme za sebe" ... evo npr. ja sad ovo nabrzinu tipkam, ali imam otvorena još 3 prozora u kojima nešto radim. Odemo na pauzu na kavu, ali gledamo na sat na toj pauzi, nije da ostanemo baš ono koliko god hoćeš...

Tako da bih ja prije to definirala... ne fali mi vrijeme za sebe, fali mi vrijeme za ništa :mrgreen: - kad baš nikud i baš ništa ne moraš.

Samo bih dodala da kad djeca odrastu, roditelji nam ostare/razbole se ili i mi isto i onda opet nema vremena “za sebe”.
Prioriteti se mijenjaju. Kao i obaveze.
Evo, ja sam jučer došla u 15,30 s posla i legla.
Preležala sam cijelo popodne.
Složilo me.
Nisam imala ni volje, ni snage za ništa, a planirala sam peglati.
Onda je u 18,00 došla kći i legla kraj mene.
I nju je složilo.
Ja sam zaspala u 21,30 dok je ona otišla u svoju sobu učiti.
Odspavala sam 7 sati i zbilja ne pamtim kad sam zadnji put toliko dugo spavala.
Obično spavam 4-5 sati.
Puno premalo.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

@bubilo, životna faza u kojoj imaš vie "vremena za sebe" se zove imaš odraslu djecu. Doduše, ti ih imaš troje pa ne znam hoće li baš biti tako jednostavno :mrgreen:

Ja imam jedno veliko dijete, muža s kojim dijelim obaveze, posao koji je najčešće normalan, trosobni stan, a i niske kriterije za čistoću. Normalno da imam vremena. Zaista se mogu izvaliti i gledati serije 3 sata. Mogu i 4.

---

Upravo u ovome što je Mima navela je ogromna razlika koju često stavljamo po strani.

Dakle to su dijametralno suprotne situacije:
imati 1 odraslo dijete ili imati više manje djece ili djecu s malom dobnom razlikom.

Sukladno tome meni je posve legitimno i razumljivo da je pokretačica teme otvorila ovu temu koja nam je očito svima jako zanimljiva.

Isto tako, na cijelu situaciju utječe i to jel netko živi sam s djecom ili ima partnera/icu koji ne da ne žele nego ne mogu pomoći bilo zbog zdravstvenih razloga, vrste posla (stalno su na putu) i dr.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Naravno da da... ali i to kad si na poslu na forumu ili na kavi s frendicama je vrijeme koje je ograničeno ili prožeto još nečim drugim, nije "čisto vrijeme za sebe" ... evo npr. ja sad ovo nabrzinu tipkam, ali imam otvorena još 3 prozora u kojima nešto radim. Odemo na pauzu na kavu, ali gledamo na sat na toj pauzi, nije da ostanemo baš ono koliko god hoćeš...

Tako da bih ja prije to definirala... ne fali mi vrijeme za sebe, fali mi vrijeme za ništa :mrgreen: - kad baš nikud i baš ništa ne moraš.

---

Slažem se, nikako ne mogu nazvati posao koji moram obaviti da bih zaradila za životne potrebe (iako ga volim) vremenom za sebe.

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

A "za sebe" sam stavila da imam 8h sna dnevno. Ta mjera jako dobro djeluje na mene

---

Identično.
Ne mogu ni zamislit razlog zbog kojeg bi sebi uskratila san, prijeko potrebnu biološku potrebu.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Identično.
Ne mogu ni zamislit razlog zbog kojeg bi sebi uskratila san, prijeko potrebnu biološku potrebu.

---

A da moraš birati između trčanja i sna?

Apsolutno san.

San je važniji za zdravlje od bilo kakve druge aktivnosti. Toliko procesa se odvija tijekom sna za dobrobit našeg organizma.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Slažem se, nikako ne mogu nazvati posao koji moram obaviti da bih zaradila za životne potrebe (iako ga volim) vremenom za sebe.

---

Zašto? Zar ne voliš bar deo tog posla koji radiš? Sigurna sam da voliš :).
Kao što voliš i trčanje, i kažeš da ti je to aktivni odmor.
Zar ne osećaš ponekad svoj posao kao aktivni odmor? Ono, vreme ti je prošlo tako da se osećaš dobro i ispunjeno iako si "morala" da radiš.

Mislim, nije mnogo ni važno, samo mi je palo na pamet da se "vreme za sebe" možda nalazi i tamo gde ga ne vidimo kao takvog.

Raditi posao koji voliš, za koji si se školovala, u kome bar delimično uživaš i dobra si u njemu - ponekad može biti "vreme za sebe". Eto, verujte mi da može.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

... a bome i ja gledam i čitam dok gulim krumpire i okrećem šnicle. Nitko od nas (ja i meni bliske žene) nema tri-četiri sata praznog hoda u tjednu, a kamoli recimo 2 sata u danu

---

Citiraj:

---

evo npr. ja sad ovo nabrzinu tipkam, ali imam otvorena još 3 prozora u kojima nešto radim.

---

nije li produktivnije koncentrirati se pola sata na brzinsko guljenje krumpira i čišćenje kuhinje dok se šnicle peku (pa si onda u miru sat vremena čitaš), nego 2 sata ni ovog ni onog pošteno?
meni se, recimo, pokazalo puno boljim gasiti internet kada učim ili radim, jer nema šanse da se pažnja šaltanjem ne razvodni i onda posao beskrajno traje i stalno imaš osjećaj da si ti uz takvu dinamiku zakinut.
ne znam bi li tada postojala šansa da se ukaže i nešto vremena za čitanje, forumiranje, jednu epizodu serije, bez da 'brijemo' da je ono ukradeno od vremena za disanje? :-/