kad ste zadnji put uzele slobodan dan samo tak

[Kaae]

Ja gledam Jane the Virgin umjesto spavanja , Lili trči, al ne gleda serije i ne uči s djecom… nastavi niz .

Nije Jane, Jane ne volim, ali ja gledam sto god ili radim sto god, a da je "za mene i samo za mene" naustrb vlastitog sna. Tako jedino mogu. Neke druge stvari kompenziram nekim trecim stvarima i tako u krug.

Ja sam odrasla s cetom zena (prabaka, baka, mama i mladja sestra, a uz sve nas djed, stari dubrovacki patrijarh) i zapravo sam iz svega toga pokupila sve i svasta. Prabaka je totalno bila u odmaku od svoje generacije rodjenih 1905. Baka se izgubila, nju je, usprkos ludo sposobnoj materi, pojeo muz. Mama nije nista kuhala ni pekla, u vrtu (koji nije bio nas) je vjerojatno samo pijuckala pivu i kartala Belu, kad je bilo prilike.

Slazem se s betty da nam okolina uvjetuje sve i svasta, a s druge strane mi je jasno da svaki dan odstupam od toga sto se ocekuje i zapravo me vrlo malo briga za to. A i tu se po postovima vidi da zapravo svatko nesto ocekuje i mjeri svijet svojim metrom. Za sad se da samo izvuci da nista ne valja, samo je bitno tko sudi. Previse odmora i gusta, premalo odmora i gusta, previse kuhanja i spremanja, premalo ovakvog ili onakvog znanja (nasmijala sam se na ono gdje mlade majke ne znaju sivati, hebi ga) i tako u nedogled.

Meni je osobno drago da cijelo vrijeme roditeljstva imam priliku vise-manje lako rastezati zaposlenje onako kako mi odgovara. Zapravo, imam vise posla nego sto bih htjela, ali da ga imam manje, ne bi mi se svidjalo ono sto radim. Zapravo bi mi najbolje bilo kad bih mogla dodati 3-4 sata u svaki dan.

[Dota]

Prst na štekeru, imala sam i ja nešto slično, žao mi je što me to ikada diralo, osobito što je bilo od osobe kojoj je doma sve uredno samo na van. Znate ono kad netko nalakira nokte da sakrije crno pod noktima (ne crno od sipe, šipka i slično, nego od prljavštine) - čini mi se da su takve osobe, izvana gladac iznutra jadac, često najsklonije kritizirati druge.

Danas čim osjetim da se netko želi natjecati sa mnom u tome koiko je više toga napravila u tom nekom domaćinskom sektoru, a s ciljem da pobijedi, ja odmah kažem da ne radim ništa po kući, da mrzim kućanske poslove i da meni sve muž radi. To obično prekine daljnje razgovore o temi.
Stvarno me nije briga što će ona dalje s tom informacijom, a moram priznati da mi je i zabavno vidjeti reakciju. Ali nema toga više, srećom, najveći je pritisak na žene u tridesetima koje tek stvaraju obitelj, svatko se osjeća pozvan davati savjete. Ne dajte da vam takvi ljudi pokvare tu najljepšu fazu u životu.

Lonni, nasmijah se, a i potpisujem te skroz, i ja u takvim situacijama kažem da sve radi muž, a dodam i djecu (osim što sam alergična na "meni radi"; ne radi ništa meni, radi "sebi" i "nama").

A sad ozbiljno. Mislim da je jedna od najvažnijih (i najmudrijih) odluka koje možemo donijeti u životu ona o odabiru partnera koji neće raditi nešto "meni" već "sebi" i "nama" (i to uključuje oba spola, nije rezervirano samo za jedan). Ravnopravan suživot nije da ja rintam ili on ili djeca, već da svi zajedno pronađemo najučinkovitije, najbrže i najmanje stresne načine da nam zajednica funcionira svaki dan. Neki put će potegnuti više jedan, neki put drugi, neki put će sve proći super, neki put će biti kaos... ali uvijek dođe novi dan, i kad je super i kad je kaos...tako da "popravni" u obavljanju stvari uvijek imamo i lakše ga je položiti nego "popravni" u odnosima među ljudima. Kako vrijeme prolazi i kako mi djeca (bar neka) polako kreću prema odlasku od kuće, to više vidim kako je ono što nas najviše veže (i ono što najviše pamtimo) mix zajedničkih nesavršenih trenutaka blaženih u svojoj običnoj, maloj sreći.

[Bubilo Bubich]

A ha ha… raspored figurica da ne poremetiš prašinu, to nisam čula već sto godina. Predobro, zaboravila sam na taj.

Zapravo Lili, mislim da nemam što puno secirati tvoj post… samo bi se na tu organiziranost referirala.
Meni nije kritično da mi treba bolja organiziranost - meni je problem što sve stignem. A ne želim ni pola toga stići .

Zapravo cijeli dan želim komentirati ovaj post, i zapravo i jesam ga već komentirala, al evo opet ću… .

pa ja sam shvatila da je dosta žena napisalo da uzimaju, i da druge žene oko njih uzimaju
i također mislim da nam nekad "vrijeme za sebe" i "odmaranje" prođe ispod radara, i da više pažnje pridajemo onome kad smo radili nešto što nam se nije radilo, nego onome kad smo ladili jel..

Uzimamo… da, i ja sam napisala da uzimam… al uzimanje je netočna riječ - točnija bi bila “otimam se i grebem i borim” . A ponekad i samo “ispraznila mi se baterija, moram se staviti na punjač jer se ne mogu pomaknuti”.

Sjetim se na trenutak Mime ovdje, i eto zamišljam da je ona u nekoj životnoj fazi u kojoj se lakše može doći do odmaranja i vremena za sebe (spominjem ju jer je mislim tako nešto i sama napisala), ali hrpa nekih ljudi oko mene nema ništa senzacionalno ispod radara i to što nekad “STANU” nije odmaranje nego predah da udahneš… i ne gledaš tu seriju ležeći 3 sata zavaljen… nego noću kad od umora ne možeš zaspat pa tražiš nešto opuštajuće, čitaš u tramvaju ili čekaonici… a bome i ja gledam i čitam dok gulim krumpire i okrećem šnicle. Nitko od nas (ja i meni bliske žene) nema tri-četiri sata praznog hoda u tjednu, a kamoli recimo 2 sata u danu.

Pričam dakle o tim nekim ženama oko sebe… al eto svakoj je više stvari sjelo na vrat (bolesni roditelji, bolesna djeca, puno posla na poslu, vrticka djeca i niži razredi, djeca kojoj ne ide učenje… a neke samo idu na posao i razvoze na aktivnosti pa im je i to previše.)

I ja moram svaki vikend otići par sati van s djecom… a da bi to mogla ni sati prije ni poslije toga mi ne mogu biti laganini. Nego se potrgam prije i poslije da bi tri-četiri sata lagano šetala negdje.
Je l mi to onda luksuz? 3 sata u tjednu šetati… valjda možda i je…

Al nije da se stalno ne pitam “što uopće cijelo vrijeme i radim i zašto”, al evo još nisam našla odgovor na to pitanje. Pitanje jesam li BB kremu kupila jer je to nešto za mene i bolje se osjećam zbog toga ili sam ju kupila da netko drugi ne misli o meni da ne držim do sebe. … mogu umjesto kreme ubaciti bilo što drugo (speglana majica za tjelesni, peciva za dane kruha…)… isto mi je teško odlučiti je l to radim zbog sebe ili zbog drugih…

Za hrpu stvari znam da ih radim za sebe, i za hrpu stvari znam da ih neću nikada raditi kakva god bila nečija očekivanja… al ta hrpa između je također pogolema… jer što ako netko pomisli za mene “Ne zna ni šivati”, “Ne zna ni jaja ispeći”, “Ne drži do sebe”, “Hoda okolo zgužvana ko Boris Jokić”. Morala sam s ovim završiti .

[Dota]

Draga Bubilo,
evo nas dvije ovdje, u kasne sate.
Ti si završila s Jokićem, ja ću početi.
Nitko od nas ne zna za Borisa Jokića zbog njegove zgužvane košulje, ima važnijih stvari zbog kojih ga cijenimo. I vjeruj mi, vidjela sam ga preko nekoliko puta, ni nije nešto zgužvana
Sumnjam i da netko zna za Bubilo Bubich zbog zgužvane majice za tjelesni njenog djeteta ili peciva za dane kruha. Ima važnijih stvari zbog kojih je cijenimo .

Razmišljanje u terminima "nikad ne stajem" ili "imam sve vrijeme ovog svijeta" je krajnost, koja je nemoguća. Pa joj ne treba ni težiti.

Ono što olakšava našu svakodnevnu egzistenciju je bivanje u trenutku takvom kakav je, bez ovih dodatnih "apgrejda" - čitam i gulim krumpire i pečem šnicle i bojam izrast i čupam dlake i završavam konferenciju i pratim seriju i pišem po forumu i peglam košulju Borisu Jokiću .
Multipraktik se kupuje na odjelu s kućanskim aparatima. Žene/ muškarci/ osobe se tamo ne prodaju.
I ja sam mislila da moram biti multipraktik. Ali sam onda shvatila da je od "multi" nestao "praktik". Pa sam počela učiti kako ponovo biti "jedan po jedan". Trenutak, dan, zadatak.

Ne može nitko živjeti tvoj život osim tebe. Tako da ne moraš ispunjavati tuđa očekivanja. Dovoljno imaš i svojih .

Što uopće radiš i zašto, pitaš? Živiš. Najbolje što možeš. I to je dovoljno dobro.
Zaista.

[jelena.O]

Ma pretjerujte
Majica za tjelesni se ne pegla, ko ni ona koja nije za tjelesni

[sillyme]

Anegdota je, ali mojoj kci je profa iz tjelesnog pisala bilješke da nije u čistoj opremi jer je majica zgužvana, na komentar nje da ja ne peglam joj je rekla da nek počnem da sto se ne bi ranije ustala ispeglana joj majicu???
Kupila sam dryfit sportske koje se ne guzvaju

A "za sebe" sam stavila da imam 8h sna dnevno. Ta mjera jako dobro djeluje na mene, bolje od svih serija čitanja manikura i sl. Ponekad nije svaki dan ali onda nadoknadim vikendom. Jesam zbog toga poslala dijete bar 1x u skolu s kupovnim kolacima za dane kruha (i još u originalnoj kutiji - nema kod mene pretvaranje da sam ih pekla do kasno navečer ) I nije imala traume jer je rekla da su bili fini i pojeli se. Ionak mi ti dani kruha idu na živce, sto fali pecivu iz pekare? Dobro da nemamo dane obuce pa da radimo cipele 1x godisnje

[tanja_b]

Čitajući vas vidim da sam imala ludu sreću da nikad nisam morala ništa peći za dane kruha

[Mima]

Ma da, a ja još uvijek pamtim https://www.damijenestoslatko.com/sl...-donose-srecu/ za dane kruha. To mi je jedan od većih kulinarsko roditeljskih uspjeha.

[Mima]

@bubilo, životna faza u kojoj imaš vie "vremena za sebe" se zove imaš odraslu djecu. Doduše, ti ih imaš troje pa ne znam hoće li baš biti tako jednostavno

Ja imam jedno veliko dijete, muža s kojim dijelim obaveze, posao koji je najčešće normalan, trosobni stan, a i niske kriterije za čistoću. Normalno da imam vremena. Zaista se mogu izvaliti i gledati serije 3 sata. Mogu i 4.

[pulinka]

Super za tebe i tvoje. I ja sam iz prosvjetne obitelji pa sam vidjela baš suprotno.
A bogme i kolega i prijatelja koji se ubijaju od posla na faksu. Ili u znanstvenom radu. Ili oboje. Ne vidim baš da imaju tako puno više vremena za privatni život.
Mislim da to na kraju i nema toliko veze s radnim mjestom, više s nekim drugim okolnostima koje ti se poslože ili ne poslože. A onaj tko misli da su škola ili faks lagodno radno mjesto koje pruža puno slobodnog vremena vjerojatno ne vidi kompletnu sliku.

X za fakultet.
Ako si karijerista, pametan, radišan i nađeš se kao asistent ambicioznim matorim profesorima, onda ćeš raditi 10-11 sati svakog dana na fakultetu i nekoliko sati vikendom kod kuće i tako godinama dok te konačno ne puste da magistriraš i doktoriraš, nakon što si odradio sve njihove profesorske projekte, održao sve časove vežbi i predavanja koje su ti mentori natovarili i sve terenske poslove takođe, a vikendima radio svoj posao za sebe.
Ja sam dete doktorice nauka i podigle su me babe.
Imala sam drugarice čiji su roditelji radili smenski i svi su viđali svoje mame duže, češće i više nego ja svoju. To je sve samo nije lagodan posao koji ostavlja puno slobodnog vremena.
Druga, svetla strana priče je to što je moja mama istinski volela svoj posao i što je vreme provedeno na poslu za nju bilo "vreme za sebe". I što sada u penziji ne zna šta će od sebe pa se i dalje bavi svojom strukom
Isto važi i za prosvetu. Ko želi da radi sve na vreme i kako treba, radiće taj posao i nakon posla i vikendima. To je posao koji nema radno vreme, nema kraj i još ga psihički vučeš sa sobom i kad si kod kuće ako te uznemiri životna priča nekog učenika.

Tako da se ja ne bih složila da ti obrazovanje nužno donosi lagodan posao, pa čak ni fizički nezahtevan.
Eventualno ti donosi posao pod krovom, nekad čak ne ni posebno toplim- škole su nam grejane daleko manje nego državne službe, bar na lokalu.
Sa druge strane, programeri, arhitekte, i ostali ing., kao i pravna i ekonomska struka, prevodioci i sl., verovatno imaju drugačija i lepša iskustva.

[pulinka]

I sad, na temelju ove moje tirade, meni se nameće obrnuto pitanje- da li ikad vreme provedeno na poslu, ako u njemu zaista uživate, ubrajate u vreme za sebe?

Tj. razmišljam o onom tangerininom, kako nama ne treba bog zna koliko vremena za odmor ili prazan hod, nego odmak od poslova koji su nam dosadni i repetitivni.

Pa nekako dođem do toga, ako u danu postoji neki deo vremena provedenog na poslu, u kome smo istinski uživali (ok, valjda tu dođe i čitanje foruma ili pijenje kafe sa koleginicama ), da li je onda i to "vreme za sebe"?

[Bubilo Bubich]

I sad, na temelju ove moje tirade, meni se nameće obrnuto pitanje- da li ikad vreme provedeno na poslu, ako u njemu zaista uživate, ubrajate u vreme za sebe?

Tj. razmišljam o onom tangerininom, kako nama ne treba bog zna koliko vremena za odmor ili prazan hod, nego odmak od poslova koji su nam dosadni i repetitivni.

Pa nekako dođem do toga, ako u danu postoji neki deo vremena provedenog na poslu, u kome smo istinski uživali (ok, valjda tu dođe i čitanje foruma ili pijenje kafe sa koleginicama ), da li je onda i to "vreme za sebe"?

Naravno da da... ali i to kad si na poslu na forumu ili na kavi s frendicama je vrijeme koje je ograničeno ili prožeto još nečim drugim, nije "čisto vrijeme za sebe" ... evo npr. ja sad ovo nabrzinu tipkam, ali imam otvorena još 3 prozora u kojima nešto radim. Odemo na pauzu na kavu, ali gledamo na sat na toj pauzi, nije da ostanemo baš ono koliko god hoćeš...

Tako da bih ja prije to definirala... ne fali mi vrijeme za sebe, fali mi vrijeme za ništa - kad baš nikud i baš ništa ne moraš.

[Tanči]

Samo bih dodala da kad djeca odrastu, roditelji nam ostare/razbole se ili i mi isto i onda opet nema vremena “za sebe”.
Prioriteti se mijenjaju. Kao i obaveze.
Evo, ja sam jučer došla u 15,30 s posla i legla.
Preležala sam cijelo popodne.
Složilo me.
Nisam imala ni volje, ni snage za ništa, a planirala sam peglati.
Onda je u 18,00 došla kći i legla kraj mene.
I nju je složilo.
Ja sam zaspala u 21,30 dok je ona otišla u svoju sobu učiti.
Odspavala sam 7 sati i zbilja ne pamtim kad sam zadnji put toliko dugo spavala.
Obično spavam 4-5 sati.
Puno premalo.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Lili75]

@bubilo, životna faza u kojoj imaš vie "vremena za sebe" se zove imaš odraslu djecu. Doduše, ti ih imaš troje pa ne znam hoće li baš biti tako jednostavno

Ja imam jedno veliko dijete, muža s kojim dijelim obaveze, posao koji je najčešće normalan, trosobni stan, a i niske kriterije za čistoću. Normalno da imam vremena. Zaista se mogu izvaliti i gledati serije 3 sata. Mogu i 4.

Upravo u ovome što je Mima navela je ogromna razlika koju često stavljamo po strani.

Dakle to su dijametralno suprotne situacije:
imati 1 odraslo dijete ili imati više manje djece ili djecu s malom dobnom razlikom.

Sukladno tome meni je posve legitimno i razumljivo da je pokretačica teme otvorila ovu temu koja nam je očito svima jako zanimljiva.

Isto tako, na cijelu situaciju utječe i to jel netko živi sam s djecom ili ima partnera/icu koji ne da ne žele nego ne mogu pomoći bilo zbog zdravstvenih razloga, vrste posla (stalno su na putu) i dr.

[Lili75]

Naravno da da... ali i to kad si na poslu na forumu ili na kavi s frendicama je vrijeme koje je ograničeno ili prožeto još nečim drugim, nije "čisto vrijeme za sebe" ... evo npr. ja sad ovo nabrzinu tipkam, ali imam otvorena još 3 prozora u kojima nešto radim. Odemo na pauzu na kavu, ali gledamo na sat na toj pauzi, nije da ostanemo baš ono koliko god hoćeš...

Tako da bih ja prije to definirala... ne fali mi vrijeme za sebe, fali mi vrijeme za ništa - kad baš nikud i baš ništa ne moraš.

Slažem se, nikako ne mogu nazvati posao koji moram obaviti da bih zaradila za životne potrebe (iako ga volim) vremenom za sebe.

[Lili75]

A "za sebe" sam stavila da imam 8h sna dnevno. Ta mjera jako dobro djeluje na mene

Identično.
Ne mogu ni zamislit razlog zbog kojeg bi sebi uskratila san, prijeko potrebnu biološku potrebu.

[Bubilo Bubich]

Identično.
Ne mogu ni zamislit razlog zbog kojeg bi sebi uskratila san, prijeko potrebnu biološku potrebu.

A da moraš birati između trčanja i sna?

[Lili75]

Apsolutno san.

San je važniji za zdravlje od bilo kakve druge aktivnosti. Toliko procesa se odvija tijekom sna za dobrobit našeg organizma.

[pulinka]

Slažem se, nikako ne mogu nazvati posao koji moram obaviti da bih zaradila za životne potrebe (iako ga volim) vremenom za sebe.

Zašto? Zar ne voliš bar deo tog posla koji radiš? Sigurna sam da voliš .
Kao što voliš i trčanje, i kažeš da ti je to aktivni odmor.
Zar ne osećaš ponekad svoj posao kao aktivni odmor? Ono, vreme ti je prošlo tako da se osećaš dobro i ispunjeno iako si "morala" da radiš.

Mislim, nije mnogo ni važno, samo mi je palo na pamet da se "vreme za sebe" možda nalazi i tamo gde ga ne vidimo kao takvog.

Raditi posao koji voliš, za koji si se školovala, u kome bar delimično uživaš i dobra si u njemu - ponekad može biti "vreme za sebe". Eto, verujte mi da može.

[AdioMare]

... a bome i ja gledam i čitam dok gulim krumpire i okrećem šnicle. Nitko od nas (ja i meni bliske žene) nema tri-četiri sata praznog hoda u tjednu, a kamoli recimo 2 sata u danu

evo npr. ja sad ovo nabrzinu tipkam, ali imam otvorena još 3 prozora u kojima nešto radim.

nije li produktivnije koncentrirati se pola sata na brzinsko guljenje krumpira i čišćenje kuhinje dok se šnicle peku (pa si onda u miru sat vremena čitaš), nego 2 sata ni ovog ni onog pošteno?
meni se, recimo, pokazalo puno boljim gasiti internet kada učim ili radim, jer nema šanse da se pažnja šaltanjem ne razvodni i onda posao beskrajno traje i stalno imaš osjećaj da si ti uz takvu dinamiku zakinut.
ne znam bi li tada postojala šansa da se ukaže i nešto vremena za čitanje, forumiranje, jednu epizodu serije, bez da 'brijemo' da je ono ukradeno od vremena za disanje?

[Peterlin]

Da, djeluje zbunjujuće...

S jedne strane: Nisu "trošili vrijeme na djecu", nije imala vrt, kruh definitivno nije pekla, ne sjećam se baš šivanja i što je trebalo šivati...
S druge strane: Za te goste se uvijek čistilo i nakuhvalo sto jela (baka je pekla kolače, mama nije)... i sve je moralo biti na razini, nema šanse da bi se davali okraci, to je bila strašna stramota...

Al ajmo pogledati zadnji post od Peterlin. Koju jako cijenim i poštujem, zapravo je samo godinu dana mlađa od moje mame (koja je mene začela kad je imala 17 godina)... i ne volim kad se ljuti na mene ... ali zar njezin post ne zvuči "A kako smo mi sve stigle, a vama je sve teško?". To isto i moja mama meni govori.

A u isto vrijeme Peterlin na samom početku ove teme kao odgovor na naslov napiše:



Zar vam nije to sve upravo ovo o čemu pišemo?

Eto, i dalje ne uzimam slobodan dan od života nikad, pa ni tad.

Meni je sloboda zamjena aktivnosti, drugačija vrsta umora (npr. otići kositi travu oko vikendice nakon cjelotjednog sjedenja za računalom).

Ne radi se o tome da smo mi sve stigle, a vama je sve teško. Radi se o disperziji pažnje. Ne zezam se. To je donio današnji način života i nije za svakoga. Tvoja mama je (kao i ja prvi dio radnog vijeka) imala radno vrijeme od 7 do 3, slobodne vikende, jasno razgraničeno vrijeme za posao i slobodno vrijeme. Nije bilo službenih mobitela ni laptopa koji užasno narušavaju strukturirano vrijeme. Nije bilo takvih zahtjeva kao danas - mora sve biti gotovo sutra do 12 sati inače (bla bla bla). Vjerujem da taj način rada iscrpljuje. Nekoga više, nekoga manje, ali lakše je raditi i živjeti ako imaš strukturirano vrijeme. Danas toga ima sve manje.

I da se vratim na primjedbu kako smo mi stizali svašta - stignem štošta i dan danas. S vremenom sam postala spretna i stvari koje mi idu na živce mogu obaviti brzo, da mi ostane više vremena za ono što volim, ali i ono što moram. Moji roditelji nisu u istom gradu, ali stignem otići tamo i biti i teta čistilica i teta pedikerka i još štošta jer moram. Nema uzmaka. Nema odmora dok traje obnova, govorilo se u moje vrijeme

Ali sad slijedi bitno - kako si pomoći kad zatrebaš slobodan dan? Treba promijeniti fokus. Kad me brine je li moj mlađi sin opet vani do sitnih sati, promijenim fokus i pomislim "Bože dragi, fala ti kaj čovjek vozi, u 2 godine vozačkog iskustva nije imao nikakvih problema, vozi moj stari auto i ne moram ga servisirati barem s tim..." Kad pomislim da mi treba odmor od kuhanja, samo najavim "snađite se" i stvar je riješena, jer moji dečki će opljačkati špajzu i frižider i skupusiti nešto sami. Odrasli su, srećom... Kad pomislim da me boli kičma, uvjerim sama sebe da ne treba preskakati jogu, pa sam jučer otišla vježbati iako mi se baš baš nije dalo. Kad pomislim da mi treba mali odmor od posla, odem na ovaj forum, kao na primjer sada (čekam ulazne informacije za jedan projekt, pa si kratim vrijeme). Kad pomislim da imam 36 godina radnog iskustva, zapitam se kad prije je to prošlo, jer mi se ne čini da je baš jako dugo trajalo. Btw. ove informacije koje čekam odnose se na razvoj novog proizvoda i zanimaju me. I tako... nisam stara ni izraubana dokle god još umijem naći zadoovljstvo u poslu.

A bilo je i težih dana, jer život (i privatni i poslovni) ima svoje redovne uspone i padove. Godine iskustva donose optimizam jer shvatiš da i dalje uvijek vrijedi ona rečenica za svaku priliku: "I to će proći..." Zato se ne treba uljuljkati da će dobra vremena zauvijek ostati takva, ali falabogu ni krize ne ostanu zauvijek.

[Lili75]

pulinka i dalje apsolutno ne. To nazivam osjećajem korisnosti i ispunjenosti, no ipak to nije vrijeme za sebe, vrijeme nemoranja jer moram poslati mailove, obaviti sastanke nastavi niz (iako volim svoj posao).
Ima tako stvari na svijetu koje nam pružaju zadovoljstvo, no ovdje pričamo o vremenu za sebe, vremenu kada ništa ne moramo nego samo ono što taj trenutak želimo.

Adio Mare slažem se, meni je daleko bolja opcija primit se jednoga to sredit do kraja kako spada pa onda forumirat, ionako smo stalno i nekom multitaskingu, pa kad ga se može izbjeći (multitasking i rasipanje pažnje) zašto ne?
Btw ne mogu zamislit da gulim krumpire, pečem šnicle i ne mogu odljepit oči od mobitela.

S vremenom sam postala spretna i stvari koje mi idu na živce mogu obaviti brzo, da mi ostane više vremena za ono što volim, ali i ono što moram.

Identično samo što mi nekad treba vremena da se nakanim, al kad krenem onda sam speedy gonzales, ko buldožer turbo ekspresna, samo da se toga riješim i onda odmorko.

[pulinka]

pulinka i dalje apsolutno ne. To nazivam osjećajem korisnosti i ispunjenosti, no ipak to nije vrijeme za sebe, vrijeme nemoranja jer moram poslati mailove, obaviti sastanke nastavi niz (iako volim svoj posao).
Ima tako stvari na svijetu koje nam pružaju zadovoljstvo, no ovdje pričamo o vremenu za sebe, vremenu kada ništa ne moramo nego samo ono što taj trenutak želimo.

Meni je to sve i dalje tako, nejasnih granica.
"Vreme kada ništa ne moramo" je vreme koje može trajati od 5 do 555 minuta, i uvek je to vreme u kome smo ono što "moramo" zapravo ostavili u stranu, da nas sačeka ponovo kad se resetujemo.

I tih 5 ili 15 minuta kad išta posebno "ne moramo" se nađe na većini uobičajenih poslova jednako kao i nakon posla, osim valjda ako radiš u ER-u ili sad u covid bolnicama.
Zapravo dosta poslova, ne svi naravno, povremeno pruža šansu da uzmeš i ceo radni dan za sebe a da ne izostaneš, tj. da organizuješ posao tako da povremeno samo fizički prisustvuješ poslu ali u suštini radiš minimalno ili čak ništa - pa stigneš da provedeš vreme kako želiš.

Osim toga, šta ako ti se poklopi da je ono što "moraš" na poslu istovremeno i ono što tog trenutka želiš da radiš? Pa to uopšte nije nemoguće.

I obrnuto, taj "dan koji uzmeš za sebe" i radiš "samo ono što tog trenutka želiš"- to je zapravo vrlo idealizovano zamišljeno. Možda ako su deca odrasla, a partner i uviđavan i prisutan da apsolutno sve nužne dosadne kućne posliće uradi umesto tebe. Osim naravno ako ti pod vremenom za sebe ne podrazumevaš strogo boravak van kuće u nekom all inclusive paketu.

Tako da, meni izgleda da se "dan za sebe" može uzeti na različite načine i pod različitim stepenima slobode i obaveza. A "raditi samo ono što želimo" je prilična utopija - osim ako želimo upravo ono što i možemo da ispunimo .

[Bubilo Bubich]

nije li produktivnije koncentrirati se pola sata na brzinsko guljenje krumpira i čišćenje kuhinje dok se šnicle peku (pa si onda u miru sat vremena čitaš), nego 2 sata ni ovog ni onog pošteno?
meni se, recimo, pokazalo puno boljim gasiti internet kada učim ili radim, jer nema šanse da se pažnja šaltanjem ne razvodni i onda posao beskrajno traje i stalno imaš osjećaj da si ti uz takvu dinamiku zakinut.
ne znam bi li tada postojala šansa da se ukaže i nešto vremena za čitanje, forumiranje, jednu epizodu serije, bez da 'brijemo' da je ono ukradeno od vremena za disanje?

Poštovani,

zahvaljujemo na Vašem upitu.

Trenutno su svi naši resursi zauzeti. Molimo pričekajte do javljanja prvog slobodnog trenutka.

U međuvremenu, naša će tehnička podrška pokušati obraditi Vaš prijedlog o prestanku multitaskinga. Odgovorit ćemo na Vaš zahtjev u najkraćem mogućem roku, ukoliko navedeni prestanak multitaskinga to omogući.

Srdačan pozdrav
Služba za korisnike

[AdioMare]

Poštovani,

zahvaljujemo na Vašem upitu.

Trenutno su svi naši resursi zauzeti. Molimo pričekajte do javljanja prvog slobodnog trenutka.

U međuvremenu, naša će tehnička podrška pokušati obraditi Vaš prijedlog o prestanku multitaskinga. Odgovorit ćemo na Vaš zahtjev u najkraćem mogućem roku, ukoliko navedeni prestanak multitaskinga to omogući.

Srdačan pozdrav
Služba za korisnike

������

[AdioMare]

Ne znam kakvi su ovo znakovi? Samo sam ti poslala poljubac.

[AdioMare]

Ali dodat ću još i ovo da nije novost da je multitasking upitno učinkovit i da obavljanje više poslova u isto vrijeme, odnosno, naša mogućnost brzog prebacivanja pažnje s jednog posla na drugi zapravo smanjuje efikasnost i brzinu toga svega što radimo. U svakom slučaju, ako ništa, a ono multitasking nije za svakoga.

[ina33]

Izgleda da se vrtimo oko znacenja slobodni dan. Ja npr ne kuzim sto znaci 'ne uzet nikad 'slobodni dan od zivota'.

[Kaae]

I sad, na temelju ove moje tirade, meni se nameće obrnuto pitanje- da li ikad vreme provedeno na poslu, ako u njemu zaista uživate, ubrajate u vreme za sebe?

Tj. razmišljam o onom tangerininom, kako nama ne treba bog zna koliko vremena za odmor ili prazan hod, nego odmak od poslova koji su nam dosadni i repetitivni.

Pa nekako dođem do toga, ako u danu postoji neki deo vremena provedenog na poslu, u kome smo istinski uživali (ok, valjda tu dođe i čitanje foruma ili pijenje kafe sa koleginicama ), da li je onda i to "vreme za sebe"?

Da; meni je nekad vrijeme provedeno na poslu, zapravo, gust i odmor. A nekad bih ih sve izudarala.

Veceras sam ostala dodatnih sat vremena u neko blesavo doba, djeca su bila zbrinuta, a ja sam dovrsila par stvari koje mi nisu tlaka, okitila mali bor i uzivala u miru i tisini.

[Kaae]

Identično.
Ne mogu ni zamislit razlog zbog kojeg bi sebi uskratila san, prijeko potrebnu biološku potrebu.

Ja to radim zbog nekog drugog gusta. Tipa gleda mi se serija, cita mi se knjiga (ok, to zaspim, hebi ga). A nekad uskratim san jer nisam stigla napraviti najnuznije za taj dan.

[Bubilo Bubich]

Ali dodat ću još i ovo da nije novost da je multitasking upitno učinkovit i da obavljanje više poslova u isto vrijeme, odnosno, naša mogućnost brzog prebacivanja pažnje s jednog posla na drugi zapravo smanjuje efikasnost i brzinu toga svega što radimo. U svakom slučaju, ako ništa, a ono multitasking nije za svakoga.

Eto kad čovjek ne multitaska i ode spavati, gdje je onda zabava u forumiranju, nema je .

Glede multitaskinga…
Moj je posao u velikoj mjeri takav. Ima dana kad imam otvoren jedan dokument i radim u njemu, al ima i gomila gomila dana kad dobijem 30 do 50 mailova na 7 različitih tema, istovremeno u dvije aplikacije dolaze neke poruke i moram otvoriti 17 prozora da mogu pratiti i sudjelovati u toj komunikaciji. I uopće ne karikiram brojke. U tim danima bez multitaskinga nema ni obavljenog posla.
S djecom mi je vječni multitasking, pa ne mogu se sjetiti niti jedne radnje da ne radim usput još neku ili jednu prekidam s drugom pa se vratim na prvu… što god uhvatim u ruke ili započnem rečenicu s druge strane dolazi “kakalaaaa sam, ne razumiiijemmm ovaaaaj zadatak… ne znam di mi jeeeeee”.

Meni ne-multitasking zvuči realno kao jednorog.

Vjerojatno zato ni me mogu guliti krumpire u miru da mi ne bi slučajno bilo dosadno .
Inače, ne gulim ja krumpire sad cijelu epizodu od 50 minuta laganini, gulim ih brzinski, perem… i usput gledam koliko stignem u neki ekran.

Spavanje - ne mogu spavati… sinoć sam si rekla, ajde bez ekrana prije spavanja… pol sata sam prevratala u glavi sve mailove i sastanke… ovako barem buljim u neki ekran pa zaspem. Došlo mi je skoro sinoć da se dignem i upalim neki ekran, al sam valjda u nekom trenu zaspala.

Multitasking u vezi foruma na poslu - ne radim to kad nikako ne mogu. Ne palim forum uopće ako mi nešto nije zanimljivo. Ali ako mi je zanimljivo - pa gdje je zabava da se spojim “prekosutra kad imam vremena ne multitaskati”, sva rasprava će otići… koja korist od toga.

I evo, ja ti tvrdim da bi kod mene zbilja postojala jako mala šansa za forumiranju ili mirno gledanje serija da prvo sve “u miru” obavim.

Uvijek zapravo zaboravim da sam u specifičnoj situaciji s nekim zdravstvenim stanjima i dosta naše obiteljske dinamike je pod utjecajem činjenice da živimo s nekoliko dijagnoza + posao + troje djece… i zapravo u tom kontekstu nema puno smisla što sve ovo i toliko tipkam. (Lili ne šalji mi grouphug sad na ovo ).

Al na stranu to što ja lovim te neke trenutke i kradem ih od disanja, i to vjerojatno ne bi bilo tako da mi je s nekim stvarima grah pao drugačije… svejedno me i dalje užasno užasno živcira to što doživim, pa ako ne dnevno, ali tjedno sigurno:
“Pa kako to ne stigne”, “Ja to ovako, to ti je samo 5 minuta”, “Današnje majke/žene…”, “Kćeri trebala bi, zašto nisi, kad ćeš… nespeglan na TV-u, ne zna jaje ispeć… neuredan izrast…”. Možda sam ja previše nabrijana na to, ali imam senzore na to na najjače.

[ina33]

Cinjenica je i da su brojni poslovi danasnjice multitasking itself i da se radi iterativno, a ne u sekvencama, nego se zonglira sa sto toga i nikad s punom paznjom na nesto, nego puno stvari u brisucem letu, a sve treba bit jednostavna ppt slikovnica, nikako plahte teksta, sto manje teksta i grafovlja, sto jednostavnije i brze poruke. Jel to dobro, lose itd...tako je za dobar dio ljudi.

[Lili75]

Kad ste podignuli temu, samo da napisem da se po kvartu proculo da ZMK (Suput) ima koncert u sklopu Adventa u Z centru i kvartovksa djeca hoce ici

Odmah sam se sjetila ove teme.

Silno rasipanje paznje smatram bas losim, iako ga i sama nisam postedjena, ali bas zato se trudim barem privatno sto manje biti tome izlozena kao i ekranima.

BB kod tebe mi dosta vuče da si pomalo ovisnica o ekranima.
To su takvi gutači vremena da je to strasno. Bar ih ja tako dozivljavam.

I ne stavljam ti onda vise grouphug. osim ako ne zaboravim hahaha

Nooc!
Time to sleep zzzzz.....

[Bubilo Bubich]

Nisam ja ovisnica o ekranima, ja bježim od stvarnosti, nesanice i anksioznosti .

[Kaae]

Meni ne-multitasking zvuči realno kao jednorog.

Ja iskreno ne znam kako bih se bavila marketingom i komunikacijama (u ovom trenutku za cetiri nonprofit business unita i parent org), a da nije multitasking. Bio je i multitasking kad sam radila i samo za jedan nonprofit.

[Dota]

Tanja b, nikako mi nije jasno kako si izbjegla Dane kruha sve godine, zavidim

Slažem se s Pulinkom, nikako ne bih rad u obrazovanju nazvala lagodnim i s puno slobodnog vremena, ako se radi kako treba. Ali tako je zapravo u svakom poslu, samo što mi često imamo navadu vidjeti da je "trava drugdje zelenija". I da, Pulinka, i ja se slažem da posao može biti i vrijeme za sebe. Dapače, mislim da je vrijeme u kojem uživaš radeći ono što voliš itekako i vrijeme za sebe, s ključnim naglaskom na riječ "uživaš". Nije uživanje samo dokolica (iako je obožavam ), uživanje je i rad koji ti donosi smisao i svrhu. Sad, koliko je on moguć i svakodnevan, to je već drugo pitanje.

S AdioMare dijelim mišljenje o multitaskingu, iako sam svjesna da ga ni ja ni drugi ne možemo uvijek izbjeći. Ali ga više ne stavljam na pijedestal, kako sam prije običavala.

Bubilo, ti si meni jako draga (neću sad stavljati grouphug ). Imaš malu djecu, puno posla, specifične životne okolnosti, a onda ti još prigovaraju zašto nisi ovo i ono ... Smeta to, znam. Ja imam jedan trik. Kad mi netko takav dođe sa svojim "idejama", zamislim ga/nju u baletnoj triko haljinici s tilom i sa špicama na nogama (a bez ičeg drugog na sebi) kako izgovara sve to što izgovara na nekom nemogućem mjestu, npr. u Saboru dok se izglasava proračun, a on/ona radi piruete. Probaj .

[Bubilo Bubich]

hvala Dota.
Za sad mi uspije ponekad smireno i sa smješkom odgovoriti “Hvala ti na prijedlogu, razmislit ću o tome”.
No, još nisam postigla takav zen da me takva tri ili pet za redom ne dovedu u stanje . To želim postat kad odrastem, zen majstorica.

[Lili75]

Nisam ja ovisnica o ekranima, ja bježim od stvarnosti, nesanice i anksioznosti .

Svaka cast na iskrenosti
(kad vec neces grouphug).

I daj presjeci da ti smetaju sta drugi misle, vjeruj onog trena kad si tako poslozis u glavi ("stav boli me pipi") niti ce ti smetati, niti ce oni to.vise raditi.
Doslovce ispadne ona kako zracis, tako privlacis.

Jedino se sad meni cini da smo se odmaknuli od teme cija poanta je upravo "uzeti" slob.vrijeme za sebe, a ne trazit opravdanje/izgovore da nam je maltene vrijeme kad radimo posao u uredu, pripremamo rucak, stavljamo ves i slusamo mjuzu na usima i obavljamo raznorazne obaveze ....maltene slob.vrijeme za sebe.
Otisli smo sad u kontru.

[lola_34]

Kad su djeca mala, onda nema druge nego multitaskanje. Šta dijete zna što je čitanje knjige u miru ili gledanje omiljene serije .

Dok sam bila mlađa, mogla sam multitaskati. Sada sve manje. Jednostavno ne ide. Ne mogu raditi dvije stvari istovremeno kako bog zapovijeda.

Što se tiče multitaskinga u poslu, čini mi se da je to tekovina modernog doba, da toga nije bilo u socijalizmu, bar se ja ne sjećam. (Od)radio si svoj posao od 7 do 15 i išao si doma. Imao si život. Sada od silnog multitaskanja i vremena podređenog poslodavcu imam sve manje vremena za život. Živim u onih preostalih 14 - 15 sati dnevno gdje treba ugurati i obitelj i društveni život i spavanje. Meni to nije dovoljno .

[lola_34]

I daj presjeci da ti smetaju sta drugi misle, vjeruj onog trena kad si tako poslozis u glavi ("stav boli me pipi") niti ce ti smetati, niti ce oni to.vise raditi.
Doslovce ispadne ona kako zracis, tako privlacis.

I mene dira što drugi misle o meni ili o nekom mom postupku. Svjesna sam da je to bezveze, ali nemrem si pomoći. Nisam od kamena, jbg.

[pulinka]

Nije uopšte tako, Lili .
Nego je stvar u tome da se vreme koje nas ispunjava i oplemenjuje može naći na različite načine i možda se ne mora uvek svesti na to dramatično -sad uzimam dan za sebe samo tako, presekla sam!
Koliko poznajem naš mentalitet, a ova tema prilično potvrđuje, kada osoba zaista i uzima ceo dan za sebe, pa još ako traži slobodan radni dan, to obično znači da joj je poprilično "dogorelo" u psihičkom pogledu- ili bar oseća da će tako biti ako ne uzme preventivno taj dan. Manji broj ljudi uzima "dan za sebe" kao neku redovnu zasluženu nagradu za vredan rad- ili je bar to moj utisak, moguće da grešim.
Pa eto razmišljam o tome, kako bi vreme za sebe trebalo da bude sastavni deo svakog dana, gde god je to moguće. I razmišljam o tome da li je prosto najobičniji život istovremeno i vreme za sebe ako se tokom njega osećaš dobro i ispunjeno. Da je možda puno bolje ako se tokom niza dana osećaš dobro i na poslu i kod kuće, nego da dane preživljavaš maštajući o tom jednom danu za sebe koji povremeno odvojiš.
Ali prihvatam da su ljudi različiti i da nekome bolje prija da uzme sebi ceo dan, nego da tokom cele nedelje "sabira" vreme za sebe .

Da ne filozofiram puno, evo ja sam sinoć dva sata provela vrteći sa ćerkom po yt hitove osamdesetih i pretražujući ružne božićne ukrase- samo zabave radi... I to ću sebi ubeležiti kao vreme za sebe u punom smislu te reči. Trebalo je da obe radimo nešto sasvim drugo - ali za nas je puno bolje što smo vreme potrošile ovako .

[pulinka]

A ružni komentari drugih o neobrisanim štekerima i neopeglanim majicama - diraju me na sasvim drugi način nego kad sam bila mlađa.

Diraju me na taj način što o govorniku obično razočarano pomislim:
"Bože, baš sam te pogrešno procenila kao dobru i ljubaznu osobu! Možeš da budeš bilo šta prema meni- ali ti odabiraš da budeš dr*kadžija bez ikakvog povoda... Baš mi je žao što traćim svoj život u razgovoru sa tobom..."
Uz prateće čuđenje zašto je mnogim ljudima uvek zabavnije da nad nekim dominiraju nego da normalno komuniciraju.

[lola_34]

Uz prateće čuđenje zašto je mnogim ljudima uvek zabavnije da nad nekim dominiraju nego da normalno komuniciraju.

Valjda se osjećaju bolje ako nad nekim dominiraju .

Kao što je netko već rekao ja u startu presječem i kažem da sam: neuredna, zmazana, nesposobna, itd.

Onda se nemaju poriv natjecati sa mnom .

[pulinka]

Da ne filozofiram puno, evo ja sam sinoć dva sata provela vrteći sa ćerkom po yt hitove osamdesetih i pretražujući ružne božićne ukrase- samo zabave radi... I to ću sebi ubeležiti kao vreme za sebe u punom smislu te reči. Trebalo je da obe radimo nešto sasvim drugo - ali za nas je puno bolje što smo vreme potrošile ovako .

I sad ako napišem da sam usput potrpala suđe u mašinu i postavila večeru, a da nisam ni primetila, ispašće da nisam dovoljno "ne radila ništa" . A ja i dalje mislim da je to bilo kvalitetno vreme za mene

[pulinka]

Valjda se osjećaju bolje ako nad nekim dominiraju .

Kao što je netko već rekao ja u startu presječem i kažem da sam: neuredna, zmazana, nesposobna, itd.

Onda se nemaju poriv natjecati sa mnom .

Ovako je i meni najbolje i najkraće. Ali uvek pomislim da je meni u glavi bolje nego "dominantnima" ili bar jednako, ono, nađem sebi sreću u životu i na druge načine .

[vertex]

Bubilo, jesi, previše si nabrijana na beznačajne komentare. Ako ti ležerna forumska tema o šminkanju stvarno stvara pritisak da moraš počet koristit BB kremu, pri čemu tebe to niti veseli niti zabavlja, onda si tu, po meni, van nekih uobičajenih parametara.
A inače, s troje još male djece, dijagnozama, poslom, i ako sam dobro pohvatala, ne baš previše praktične podrške drugih, ne može ti bit nego hektično.
Ja sam recimo godinama bila stavila na stand by mnoge moje zabave i aktivnosti kad su moji bili mali, vjerojatno i više nego što je bilo nužno, ali po mome za to nije bilo vremema i radila sam kako jesam. Uopće ne žalim. To je meni bilo doba za mali djecu, a sad, zapravo već koju godinu, odkad je najmlađa uhvatila recimo treći ili četvrti razred, je doba života s većom i velikom djecom, i vremena je neizmjerno više.

[vertex]

S druge strane, ako imaš više bliskih osoba koje ti stalno komentiraju ovo i ono, to je stvarno ubitačno.
Ja moram reć da sam to zadnji i jedini put doživjela od stare susjede, babe Jele, koja je umrla prije dvadesetak godina. Ona bi mi došla virit na prozor, pa bi rekla da su mi škure 'nečiste'. Ja bi zakolutala očima jer to nisu njena posla, i bog.

[lola_34]

Ali uvek pomislim da je meni u glavi bolje nego "dominantnima" ili bar jednako, ono, nađem sebi sreću u životu i na druge načine .

Jasno.

Ali me i dalje zanima zašto dominantni imaju potrebu dominirati. Misle valjda da su bolji od drugih ...

[Mima]

Ja sam recimo imala (nažalost više nemam) blisku osobu koja mi je često tako komentirala nered, a još više joj je išlo na živce moje neuzrujavanje oko uređivanja stana.
Stvarno ne mogu reći da me to uzrujavalo, ona bi rekla da ne može gledati tu prašinu, a ja bih rekla pa daj onda posaugaj. I stvarno bi izvukla usisavač i posaugala, ja bih digla noge na stolić da joj ne smetam.

[vertex]

Eto, tako se to radi...