Eto kad čovjek ne multitaska i ode spavati, gdje je onda zabava u forumiranju, nema jeAdioMare prvotno napisa
.
Glede multitaskinga…
Moj je posao u velikoj mjeri takav. Ima dana kad imam otvoren jedan dokument i radim u njemu, al ima i gomila gomila dana kad dobijem 30 do 50 mailova na 7 različitih tema, istovremeno u dvije aplikacije dolaze neke poruke i moram otvoriti 17 prozora da mogu pratiti i sudjelovati u toj komunikaciji. I uopće ne karikiram brojke. U tim danima bez multitaskinga nema ni obavljenog posla.
S djecom mi je vječni multitasking, pa ne mogu se sjetiti niti jedne radnje da ne radim usput još neku ili jednu prekidam s drugom pa se vratim na prvu… što god uhvatim u ruke ili započnem rečenicu s druge strane dolazi “kakalaaaa sam, ne razumiiijemmm ovaaaaj zadatak… ne znam di mi jeeeeee”.
Meni ne-multitasking zvuči realno kao jednorog.
Vjerojatno zato ni me mogu guliti krumpire u miru da mi ne bi slučajno bilo dosadno
Inače, ne gulim ja krumpire sad cijelu epizodu od 50 minuta laganini, gulim ih brzinski, perem… i usput gledam koliko stignem u neki ekran.
Spavanje - ne mogu spavati… sinoć sam si rekla, ajde bez ekrana prije spavanja… pol sata sam prevratala u glavi sve mailove i sastanke… ovako barem buljim u neki ekran pa zaspem. Došlo mi je skoro sinoć da se dignem i upalim neki ekran, al sam valjda u nekom trenu zaspala.
Multitasking u vezi foruma na poslu - ne radim to kad nikako ne mogu. Ne palim forum uopće ako mi nešto nije zanimljivo. Ali ako mi je zanimljivo - pa gdje je zabava da se spojim “prekosutra kad imam vremena ne multitaskati”, sva rasprava će otići… koja korist od toga.
I evo, ja ti tvrdim da bi kod mene zbilja postojala jako mala šansa za forumiranju ili mirno gledanje serija da prvo sve “u miru” obavim.
Uvijek zapravo zaboravim da sam u specifičnoj situaciji s nekim zdravstvenim stanjima i dosta naše obiteljske dinamike je pod utjecajem činjenice da živimo s nekoliko dijagnoza + posao + troje djece… i zapravo u tom kontekstu nema puno smisla što sve ovo i toliko tipkam. (Lili ne šalji mi grouphug sad na ovo).
Al na stranu to što ja lovim te neke trenutke i kradem ih od disanja, i to vjerojatno ne bi bilo tako da mi je s nekim stvarima grah pao drugačije… svejedno me i dalje užasno užasno živcira to što doživim, pa ako ne dnevno, ali tjedno sigurno:
“Pa kako to ne stigne”, “Ja to ovako, to ti je samo 5 minuta”, “Današnje majke/žene…”, “Kćeri trebala bi, zašto nisi, kad ćeš… nespeglan na TV-u, ne zna jaje ispeć… neuredan izrast…”. Možda sam ja previše nabrijana na to, ali imam senzore na to na najjače.
 |
|||
Odgovori s citatom