OT: baš mi je drago da je tema preživlila... jer gdje svi isto misle, nitko ne misli....
OT: baš mi je drago da je tema preživlila... jer gdje svi isto misle, nitko ne misli....
vajtica, sori ako te zasmetala usporedba u vezi vjere
ja onako laicki gledano kroz povijest ne mogu da ne pomislim da bi nam svima bilo bolje da ni jedna od vjera ne postoji.
za mikrobe, mislim da je uvijek tako.
za autoimune bolesti mislim da su dobrim dijelom proizvod 20. stoljeca, da ih je puno vise nego nekada, a razlozi.. eh, ti razlozi. ali sve to spada u onaj manji postotak s komplikacijama u trudnoci/porodu/babinju.
tisucljecima se, na svih 5 kontinenata, dovodio u pitanje majcinski zastitnicki agresivni instinkt, a to se radilo na razne nacine. jedan od njih je bio da je prosirena teorija da je kolostrum otrovan za bebu. tako da je dugo, dugo vremena beba bila odvajana od majke "da ju se zastiti", a to se odrzalo i danas, samo u drugom obliku (neonatalni pregledi i testiranja). pa su se tokom 20. stoljeca skupili znanstvenici i mic po mic se otkrivalo--da kolostrum nije stetan, naprotiv; da beba ne treba sterilnu sredinu, vec onu poznatih mikroba.. i na kraju se doslo do tog neobicnog otkrica, da novorodence treba majku. aha, najbolje fora mi je bila kada su to politicki korektno preveli u --novorodence treba svoje roditelje
sjecam se da je odent pricao koliko je covjek ustvari kulturoloski uvjetovan: dok je radio na specijalizaciji na ginekoloskom odjelu neke fr bolnice, kaze da u 6 mjeseci nije cuo niti jednu zenu da je pitala doktore "mogu li zadrzati svoju bebu". usporedio je to s ponasanjem majke cimpanze--probaj joj uzeti bebu i vidjet ces sto ce se dogoditi.
meni se osobno cini da je dosta veliku ulogu u zadrzavanju tih navika "dresiranja" zena imao i patrijarhat, pogotovo kod nas
malo te uvjetuju da se ne ponasas kao lavica, a onda te jos drze na stand by ne dajuci ti dijete. fuj.
sad gledam, ovaj post nema veze ni sa cim, samo sam podijelila sta mi je palo na pamet u ovaj vecernji sat![]()
prije nego sam postala majka postala sam feministkinja. zato porod kao i dojenje gledam kroz borbu protiv vladavine patrijarhata. mislim da su u tzv. zapadnoj civilizaciji stoljećima muškarci ženama oduzimali moć na razne načine a dva od njih su : ti ne možeš roditi bez pomoči stručnjaka i tvoje mlijeko nije dobro kao ono koje ću ja napraviti. ponekad mi govore da su moji stavovi fanatizam, ali meni je to logično i povijesno jasno.
inače znam priče mojih baka koje su od 1936. do 1946. rađale svoju djecu doma i svjesna sam da roditi sam sama samcata nije sigurna rabota (tatina mama 3 od 4 djece), a s babicom možda jest (mamina mama je skoro umrla jer je moja teta bila "krivo okrenuta").
Mikka, sve je OK
Ja sam samo mislia, da baš te promjene koj su se desile u zadnjem stoljeću, moramo uzeti u obzir kad pokušamo da vratimo snagu "starim korijenima".
Autoimunosne bolesti su realnost novog doba i zato se neke stavri ne mogu globalizirat, jer one tada postaju opasne.
Mislim da je budućnostu individualnom pristupu,a to se nakako glubi u globalizacji koja je sve jače zastupljena (u svim sferama života).
(OT: drago mi je da se opet tipkamo)
Posljednje uređivanje od white_musk : 10.02.2010. at 11:18
Pa ako dođu još i susjedi, onda ti je stvarno zgodnije doma
Prič'o je Odent nešto o privatnosti i neuznemiravanju, al ne zna on kako je kod nas s rođacima
A sad, nažalost, ozbiljno. Fiziološki porod je jako teško moguć u rodilištu - uglavnom, prema iskustvima rodilja, kod onih koje dođu otvorene 9.5 - 10 cm.
Kad žena dođe u bolnicu, stanu trudovi - priča koju smo čuli tisuću puta. A onda ide drip, pa ako porod ne napreduje, mora se na carski...ili beba pati satima pod dripom.
Bolnica je sigurno mjesto za porod? Moje dijete je tamo, osim opisane torture pri samom porodu, dobilo bolničku bakteriju. Zato što su je nakon poroda odvojili od mame. Pa koje bakterije će je onda kolonizirati? Znamo da su bolničke bakterije posebno patogene.
Bilo je i u medijima puno napisa o jednom drugom zagr. rodilištu, specijaliziranom za patologiju trudnoće. Sestrična MM-a tamo je rodila curicu, dijete je zbog bolničke bakterije dobilo sepsu, i već su im bili rekli da su male šanse da preživi. Ljudi su prošli pakao.![]()
Ni ja ne kontam zašto se ne možeš prestat smijat, ali dobro, zamislimo da nisi dobro pročitala šta je isvetica napisala, nego samo mukicin odgovor, pa ću te ja potsjetiti:
Dakle, ovo boldanu ju je odbilo,a ne Odent.Pratim temu od početka. Jako zanimljiva rasprava koja, sigurna sam, zanima mnoge. I ja sam jedna od mnogih koje su se zagrijale za kućni porod zahvaljujući Rodi. Upravo me toliko citiranje g. Odenta koje je kod nekih forumašica postalo sektaško, odbija i odbilo.
I tu i jeste problem!
Citira se površno i pogrešno(ne uvijek), ali dovoljno da se stvori ružna atmosfera i strah kod nesigurnih i onih koji, iz bilo koji razloga, nisu imali priliku da čitaju Odenta ili da ga čuju.
Mukaica je na to rekla:
Što bi opravdlao tvoju potrebu za smijehom, ali nikako nije adkevtan odgovor naono što je isvetica napisala.isvetica, jesam li dobro razumjela - zagrijala si se za kucni porod, a eto, odbilo te to sto netko citira svjetskog strucnjaka na tom podrucju??
pa dobro daj mi reci kog bi trebalo, po tebi, citirat i na koga se pozivat ako te citiranje nekoga tko ima nekog pojma i ko je svjetski priznat, kaj se teme tice, odbija
Naravno, sve se može gledati iz različitih uglova, ali ne vidim razlog za "padanje na oko", ako neko napiše da ga je citiranje odbilo.
U par navrata smo na ovom topicu pokazali da su neki citati bili, hajmo reći, ishitreni, jer ne sumnjam da su svi imali dobre namjere.
Tako je moglo biti i u slušaju onih citata na koje je isvetica "natrčala".
Sigurno, lakše je ovako napraviti od nje nekoga ko ne zna šta priča, nego da ju s epita o kakvim se citatima radi, pa da se pokuša nešto popraviti ili možda drugačije sagledati.
Onda je isvetica, po meni jako fer i korektno, rekla:
Posve razumljivo.Mislim da bi bilo mnogo bolje da se borimo za početak za poboljšanje uvjeta tamo gdje po zakonu moramo roditi, u bolnicama, nego da ispravljamo krive Drine....
Majka koja želi asistirani porod u bolnici i želi da učestvuje u borbi za ostavrenje boljih uslova rađanja.
Mukica na to misli, izgleda, ovako:
Ne znam čime je isvetica zalužila, jer nisam vidjela provokaciju u njenom postu, ali odgovor je jako "oštar".pa onda sto cekas - bori se
sto si ti do sad ucinila kako bi poboljsala uvjete u rodilistima?
Opet kažem, mislim da joj se mogao dati prijedlog kako u sklopu udruge može pomoći, kad već ima želju ili da joj se daju konkretni svajeti, jer imate jako puno iskustva ili da ju se uputi na neku od cura iz tima za hum.poroda ili bilo kakav konstruktivan odogvor.
Umjesto toga dobila je provokativno pitanje na koje odgovor znamo svi, jer šta može jedna žena sama da uradi (osim da ne ustane u busu)?
Rekla bih da je mukicin odgovor isvetici nije bio relevantan za ovu raspravu, ali to je očito stavr ugla gledanja, jer ti smatraš da je bio "u sridu" :/
ja očito nemam smisla za humor, jer ne vidim ništa smiješno u ovom dijalogu.
Ti imaš, ti se još smiješ![]()
Da li je treba pokušati učiniti sigurnom?
Koliko se sjećam, Odent je "POdomaćio" salu za rađanje (primitivna soba),a nije išao kod žena kući da ih porađa.
Ne misliš li na tom tragu treba djelovati?
Ili su sve one koje ne žele rodit kući i koje pokušavaju poprvati stanje u bolnici (jer je to po njima najbolje opcija) "zatočenice mraka" :D?
Istina, tisuću puta, no ne svima.
Meni da, dva puta. I mojoj sestri, i frendici...
Znam da se o tome pisalo, ali ja nikako nisam mogla (racionalno) dokučiti zašto mi se to događa.
Dočekali su me ljubazno i sa smiješkom (bar ta prva ekipa, druga je smjena bila druga priča),
nitko me nije zastrašivao,
nisam ni ja bila (u svijesti) prestrašena, niti sramežljiva,
štoviše, svi smo bili uvjereni da će sad sve ići glatko, kad sam već toliko dugo trudova odgulila doma,
ali, šipak, apsolutni zastoj, sat i po vremena ni jedan jedini trud, ko da se cijeli proces zaustavio i vratio natrag.
Zar smo toliko ustrašeni bolnicom da se dijete prepadne i iznenada odluči- ne, ipak ja ne bih, hvala, drugi put!
Prekine se ciklus lucenja oksitocina i krene adrenalin. Tad porodjaj stane. To moze biti izazvano samom promjenom mjesta boravka, jer si se morala spremiti i odvesti u bolnicu, tamo su te docekali nepoznati ljudi i sl. A mislim da nije na odmet spomenuti i strah od bolnica i povezivanje bolnice s bolescu, bolesnicima, smrcu... Ne mora to biti nista izrazeno, dovoljno da nam podsvijest nesto sugerira i da se prestanemo osjecati sigurno.
ja mislim da je to individualno, a mislim da i ima veze sa strahom.
ja sam oba puta bila u bolnici nekoliko dana prije poroda, i svaki put su mi krenuli trudovi i sve je bilo ok, dok nisu rekli, ajmo sad u rađaonu.
mislim, znala sam da kad tad moram rodit, i znala sam da je bolje prije nego kasnije, al svaki put sam se iznenadila kad je krenulo, ono u stilu, ok, al ja baš ne bih sad. to su neki lažni trudovi. neću ja još. sjećam se i cimerica u sobi, a sve su imale termin prije mene, prenijele, kako smo pričale, ajme da bar noćas nešto krene. i onda prvo krenulo meni. i one - blago ti se, a ja si mislim, ajme, nisam ja na redu!
i onda u rađaoni stalo sve.
nisam ja bila ustrašena bolnicom, mene je ona u principu smirivala![]()
al eto, nisam neki fan samog čina rađanja, ni boli koja je neizbježna.
Ne znam gdje ste stali s raspravom ali se otvorila zanimljiva tema. Strah - adrenalin.
Kada u kojim situacijama vam se javio strah kod poroda?
Meni je jako svježe kad su mi na drugom porodu dali onaj bianco papir da potpišem, užasno sam se uzrujala i strah je bio pomiješan ljutnjom, jer sam očekivala taj papir i bila u panici da ću se morati uznemiriti kad mi ga daju jer neću uspijeti riješiti u svoju korist.
Koliko ima takvih situacija u bolnicama i što mislite bi li osjećali strah da ste se nalazili na nekom drugom mjestu, čak možda ni ne nužno drugom mjestu, nego da ste poznalavali ljude koji će biti prisutni i koji su upoznati s vašim željama te će bez suviše riječi pustiti vas samu (uz pratnju) da se prepustite porodu?
Te koliko bi da mirna situacija (zamislite svoj mir) utjecala na porod?
Možda se i ne bi prepala (osim ako bi to bila neka tebi ovdje omiljena dula),
možda znaš da njoj možeš reći - gle, lijepo da si došla, popij sok i kavu, pa ti kući, ne bih ja još danas, čemu žurba (autotješenje),
Ono u stilu - doula, ko te šiša!
Al' u rađaonicu kad uđeš- znaš da nema izlaska bez djeteta, mislim, nema tako ni tako, ali ja to samo pokušavam sebi protumačiti, je li to strah od boli,
od konačnosti tog ulaska,
od neizvjesnosti,
od onog - ajmo, sad na posao i da se to obavi,
nemam pojma što se sve tada stumba u glavi pa da se cijeli tijek poremeti...
pa ja sam, naravno od kad sam ovdje na forumu, često razmišljala što bi se trebalo desiti da ja izgubim strah od poroda. a kod mene je definitivno povezan sa strahom od boli prvenstveno, a u manjoj mjeri s onim crvićkom sumnje da neće sve biti u redu. i moram primijetiti, da iako sam teški paničar po prirodi, kad je porod krenuo, uopće nisam bila u panici da će se desiti nešto nepredviđeno. to mi u stvari ni dan danas nije jasno. nekako mi je sve bilo prirodno (iako nije bilo prirodno jer sam dobila drip) i nije me hvatala panika.
i došla sam do zaključka da bi to bile jedino neke lake ili teške droge.![]()
al ne epiduralna jer sam nju imala na drugom porodu, i ta mi je, već sam to ovdje napisala, samo u principu smetala, jer mi se smanjila prva komponenta straha - od boli, ali pojačala ova druga - od toga oće li sve biti u redu.
ne znam, sva ta edukacija, čitanje, hebi ga, kad znaš da ćete boliti. a boli. jako.
strah od boli je meni drugi puta prišao tek na samom izgonu, zapravo je isto i bilo prvi puta.
no nekako mislim da na kraju i nije strah od boli nego bol sama :LOL:
Znam točno što mi je pobudilo i strah i očaj i ljutnju istovremeno na ovom 3., najužasnijem porodu.
Imala sam i iskustvo i sigurnost, nije me plašila toliko bolnica, koliko ljudi.
Prva smjena, doktor koji me je, uvjetno, poznavao, jer mi je pratio trudnoću,
jednostavno mi je dao do znanja da zna da sam razumna, da ne paničarim i da znam o čemu pričam, i da se može pouzdati u to što mu kažem, i poslušati me i uvažiti to što mu kažem.
Čovjek me je jednostavno slušao i uvažavao, a svoje postupke objašnjavao, dakle, sve je bilo u atmosferi međusobnog razumijevanja, ne odbacivanja...
Takve su bile i sestre, u toj prvoj smjeni.
No, porod se odužio ( ne mogu sad objašnjavati pozadinu, još od trudnoće), oni su otišli kući,
došla ekipa, svemirci, ne zanima ih ništa što ja govorim, autistično briju svoje, sve je pošlo u krivo, porod je jedva završio kasno navečer i to zahvaljuući tek TREĆOJ smjeni, koja je poslušala što joj govorim....
Dakle, ljudi koji ne kuže da nisu sve rodilje panične, ustrašene, histerične jadne neznalice,
a oni su tu Bogovi (da se meni ta doc. barem pokazala da zna struku, ali ni to)
da ne izgubi svatko pamet uslijed bolova i da se isplati poslušati i povjerovati u ono što rodilja priča...
Znači, odnos povjerenja i uvažavanja, očito mi je to ulijevalo i sigurnost i mir, kad je to otišlo, ode sve naopako...
Nakon tog poroda nisam osjećala baby blues nego baby bijes, tako sam ja to nazvala, a i dandanas imam PTSP, poživčanim čim se toga sjetim.
najprije me bilo strah rupture, jer sam išla na vaginalni poslije carskog, i zbog toga sam mislila da će mi biti ugodnije u bolnici, tj. da ću se tamo osijećati sigurnije, koja zabluda...
trudovi su mi stali čim smo stigli do bolnice, pa krenuli, pa stali, pa tako tri dana...
užasno me ometala atmosfera u bolnici, imala sam osjećaj kao da sam na željezničkom kolodvoru,
mirna situacija, ugodna, po mogućnosti poznata okolina, malo više intime, osoba od povjerenja bi definitivno pozitivno utjecali na tok mog poroda.
i onaj glupi CTG bi trebao biti manje ometajući, prijenosni i tiši.
a kad mi je napokon puknuo vodenjak i kad se ni nakon par sati nisam otvorila ni za prst uhvatio me strah da ne pođe nešto krivo (traume s prvog poroda), i tu je definitivno bilo gotovo s mogućnošću da rodim prirodno.
sad kad to sve znam možda bi treći put mogla prirodno roditi
mislim da bi u rodilištima umjesto bokseva trebale biti sobe za rađanje i da k rodilji i njenoj pratnji ulazi samo jedna osoba dok sve ide kako treba.
sv duh je npr. definitivno premalo rodilište s obzirom na broj rodilja
Razmisljam - zapravo, u oba dva poroda uopce nisam imala osjecaj straha, niti u jednom trenutku.
Mene najviše bilo strah da se ne dogodi nešto mom doktoru, pa da ga zamijeni neki nadobudni koji bi htio da pokušam vaginalno, a beba na zadak. (slična stvar se desila mojoj kolegici s posla).
ovo se meni dogodilo na drugom porodu. moj dr je otišao doma, a meni počeli trudovi.
i, da, pojavio se neki nadobudni koji je zaključio da bih mogla prirodno, iako je ovaj PRVI
rekao/napisao da moram na CR.
mene je bilo strah boli, ali mi je najgori bio taj osjećaj nemoći.
i nikako mi nije jasno kako dokotri ne uvažavaju mišljenja kolega, i to onog koji radi s njim u bolnici.
ovo se i meni dogodilo, kad sam sa zapiknutim kateterom gledala mog dr koji je s rukama u zraku proletio pored mene prema sali i namignuo mi, a ja na aparatima i kisiku u intenzivnoj, a Kuvačić iznad mene pita: 'tko je ovo odobrio?' i govori sestri da storniraju sve, a moj drse dere iz sale: 'idemooooooooooooooooooooo'; tad sam mislila da ću umrijeti od straha, a taman su aparati prestali pištati, tj. taman sam ušla u neko 'normalno' stanje.
srećom, sestre su samo odjurile s krevetom i sa mnom u njemu (nisam mogla hodati). nikad neću zaboraviti ljutitu facu Kuvačića iznad mene i zatvaranje vrata sale njemu pred nosom. kao u nekom lošem filmu brrrrrrr
Posljednje uređivanje od Muca : 11.02.2010. at 14:59 Razlog: tipfeleri
Majuška, potpis! To bi bilo to.
I ja sam već pitala, mislim da odgovora nema (iskreno, ne da mi se sve čitati), pa evo još jednom:
Je li udruzi Roda stalo do potpore građana u njihovim akcijama?
Nemojte sad da vi ne promičete porode na crno, bar ne nakon 12 strana rasprave, pliz...
Posljednje uređivanje od Pcelica Mara : 11.02.2010. at 16:15
Ja sam dvaput rodila na carski, jer se drugacije nije moglo. Rodila sam u Nemackoj. U rodilistu dobijes veliku sobu sa bracnim krevetom, loptom, maramom zavezanom za strop (kao oslonac dok si u trudu) i x raznih pomagala, TV-om ako zelis, CD pleyerom... Za vreme poroda u prostoriji moze biti koga zelis da bude s tobom, moze biti svetlo ili zamraceno. U prostoriji je samo babica, lekara zove ako misli da je potrebno ili ako ja trazim.
Sa mnom je bio MM, dolazio je i S. na 10-20 min, jer je bio mali, a ja sam mu mama i nedostajala sam mu i da ne misli da sam nestala, da zna gde sam.
Na prvom porodu sam imala trudove na 3-5 minuta, ali se usce nije otvaralo, niko me ni na sta nije prisiljavao i svaka mera koja je bila preduzeta je bila u dogovoru sa mnom i MM-om. Vodenjak je pukao, raste nesto u krvi sto je signal da beba moze biti ugrozena infekcijom, hocete li antibiotike, hocu. Pa tako korak po korak. CTG moze lezeci, moze stojeci, moze setajuci.
Na prvom porodu nisam znala nemacki, dovedena je odlicna britanska babica kako ne bi bilo problema u komunikaciji, anesteziolog mi je bio Hrvat (iz istog razloga). Babica je blizu kada zelim, a skloni se kada zelim biti sama.
Svi su ljubazni. Od svoje dece se nisam odvajala ni minut, dakle rodjeni su i ostaju sa mamom i tatom. Podsticu dojenje i jako se trude, ali ovde mame retko zele da doje (to je druga prica).
Sigurno da ima i osoblja koje je nestrucno ili neljubazno, ali preovladjuje ovo ljubazno jos uvek (iako i oni imaju problema sa svojim zdravstvenim sistemom). Sve je cisto (teta cistilica koristi pamucnu navlaku za mop u svakoj sobi novu, dakle obrise sobu, stavi je u prljave, krece u drugu sobu uzima novu).
Pokusala sam pri drugom porodu prirodno, nakon sto je pukao vodenjak i proslo 12 sati u neefikasnim trudovima odlucila sam se za drugi carski.
Sve je bilo prepusteno mojoj slobodnoj volji i nikakav strah od bolnice nisam osecala. Ucinili su jako puno da se osecam prijatno i zasticeno u rodilistu.
Dakle moze se opustiti i pratiti svoje telo i bebu i imati medicinsku zastitu, nije cak ni preskupo, vise stvar organizacije.
Zaboravih, pre drugog poroda su mi znajuci moju zelju da probam jos jednom prirodno ponudili akupunkturu, na zalost nije pomogla, ali se jako trude da prirodnim lekovima pomognu trudnicama i novim mamama, a antibiotici i drugi lekovi su kad se drugacije ne moze (nisu brzi u njihovom preporucivanju ili davanju).
Marion, ovo tvoje mi zvuči kao san snova. Je li to državna ili privatna bolnica, kako to funkcionira tamo?
Marion, ovo stvarno zvuci super. ne znam koji mi se dio vise svida, od toga da moze biti s tobom tko hoce, da ti moze doci starije dijete, da u sobi ima pomagala, marame, lopta, da te doktori i babice puste na miru ako zelis, da pokusavaju i sa alternativnim metodama.. stvarno bajkovito. u takvu bolnicu bi mozda dosla i cim mi pocnu trudovi
samo se nekako bojim da smo mi miljama, miljama i miljama daleko od toga, a ja nemam ni kod koga ni razlog da odem zivjeti u njemacku.
gledala sam davno prospekte par rodilišta u njemačkoj... bolje da nisam
i to su sva bila državna, a uređena kao bolji hoteli
O tome i pricam, da borba treba teci u smeru da se uslovi u rodilistima izmene i priblize fizioloskom, normalnom porodjaju.
Na podu u bolnicama je linoleum (onaj koji moze izdrzati jako habanje), ali je stalno brisan i cist, na zidovima papirne tapete, svaka soba ima kupatilo (uglavnom su od one pleksiglas smole umivaonik i kada za tusiranje) nema nikakvih skupih materijala, sve je serijski i veci deo kako-sta napraviti propisan od strane drzave. Svaka soba ima TV i svaka rodilja ima svoj fiksni telefon u sobi (za to se plati neka suma od recimo 10-tak eura i skida se sa racuna u skladu sa kolicinom koriscenja) - dakle samo se finansira.
Jer zasto rodilje terati u "ilegalu" i izlagati nepotrebnom riziku i nju i bebu, kad sve moze i naprednije uz pozitivno koriscenje novih napredaka u medicini? A nije nedostizno.
Postoji i sistem za nadziranje sestara. Pacijent pozvoni, negde se belezi koliko je trajalo dok na poziv nije odgovoreno, medicinska sestra/brat moraju u sobi pacijenta proci svojom karticom ili ukucati kod da bi zvonjava prestala. Ti zapisi se kontrolisu.
Kad sam vec zaredjala, off topic, zasto mi na poslednjih 5 postova pise 133?
A "novi napretci u medicini" su za tebe linoleum, papirne tapete, kupaonica u sklopu sobe, TV i telefon u sobi?!
Podsjećam da je tema porod, a ne unutarnje uređenje.![]()
TV, telefon i kupaonicu, hvala na pitanju, imam i doma.(Tapete i linoleum doduše ne...)
Isto tako, dva carska reza za mene nisu fiziološki porod. Carski rez mogu imati i u jednom našem privatnom rodilištu, isto vele da je jako lijepo uređeno.
Napisala sam da je fiziološki porod jako teško moguć u bolnici, uglavnom ako žena dođe otvorena 9.5-10 cm. Ti ovom pričom tu tvrdnju nisi opovrgnula, naprotiv.
Ovakav stav mi nije nimalo drag..., ni u šali...jer u ovakvoj šali više od pola istine...
marion, kad čitam ovo za Njemačku, zvuči stvarno jako, jako dobro,
moja sestrična je rodila dva puta u Austriji, isto nema nikakvo posebno osiguranje, državno je rodilište, ali znam da je nisu "silili" da rodi ni kad je prenijela dva tjedna, ona je stvarno vrlo kompliciran slučaj,
baš ima uvijek problema s reproduktivnim organima, i prije, i posllije poroda, oduvijek,
pa čak ni nju takvu nisu forsirali ni na što, medicina je kročila tek u trenutku kad je zaista bilo -stani-pani.
Isto je bilo - zasebna soba, muž cijelo vrijeme s njom, primalja koja je započela pratiti porod ostala je s njom sve do kraja, punih 16 sati, uopće nije išla doma, tako su to tada organizirali...
A kod nas jednostavno nema sluha za to da se promijeni nešto organizacijski,
i kad se napravi novo rodilište, organizacija posla, boxovi, dizajn, sve ostane isto,
situacija bez imalo diskrecije i prije i poslije,
protokol isti, samo zidovi svježe ofarbani,
osoblje u glavi isto.....
Ne mogu uopće zamisliti gdje bi oni na Sv. Duhu smjestili te zasebne sobe za rađanje,
trebalo bi im još barem pola kata, ne bi te sobe ni trebale biti bogznašta velike, samo da su ugodno uređene i opremljene,
da se jednostavno promijeni cijeli taj "protokol" rađanja.
Pri ovome "opremljenost" sobe za rađanje ne mislim na TV i slične nebitne stvari,
nego na "humaniju" uređenost, bližu kućnoj atmosferi (što uopće nije skupo),
a pomagala koja idu u prilog fiziološkom i nenasilnom porodu (objašnjenje specijalno za dutku lutku)
marion nije rekla da je linoleum i papirna tapeta napredak
nego je htjela reći da bolnica ne izgleda kao bolji hotel
nego je obična
ali je osoblje ljubazno i dobro radi svoj posao
trude se i brinu za rodilje
nekad bi trebalo čitati s razumijevanjem
nije dovoljno samo prikeljiti paramana doula potpis
jer on ništa ne govori o tebi
više ti, nekako, govoriš o njemu
nena, jedna je stvar da nase aktivnosti proizlaze iz potreba gradjanki, a ne marsovki, pa se slazemo da je ta potpora ne vazna nego bi bilo besmisleno da je nema
ali, sto u ovom slucaju znaci potpora?
potpora pcelice mare? nije nuzno da je uvijek i pod svaku cijenu imamo
npr imale smo je u slucaju mpo, kad nismo imale potporu jedne druge grupe forumasica
ali mislim da si shvatila sto hocu reci
baš sam se sad nasmijala na termin porod na crno...
što god bi to trebalo značiti![]()
Posljednje uređivanje od Nika : 12.02.2010. at 09:29