Mene najviše bilo strah da se ne dogodi nešto mom doktoru, pa da ga zamijeni neki nadobudni koji bi htio da pokušam vaginalno, a beba na zadak. (slična stvar se desila mojoj kolegici s posla).
Mene najviše bilo strah da se ne dogodi nešto mom doktoru, pa da ga zamijeni neki nadobudni koji bi htio da pokušam vaginalno, a beba na zadak. (slična stvar se desila mojoj kolegici s posla).
ovo se meni dogodilo na drugom porodu. moj dr je otišao doma, a meni počeli trudovi.
i, da, pojavio se neki nadobudni koji je zaključio da bih mogla prirodno, iako je ovaj PRVI
rekao/napisao da moram na CR.
mene je bilo strah boli, ali mi je najgori bio taj osjećaj nemoći.
i nikako mi nije jasno kako dokotri ne uvažavaju mišljenja kolega, i to onog koji radi s njim u bolnici.
ovo se i meni dogodilo, kad sam sa zapiknutim kateterom gledala mog dr koji je s rukama u zraku proletio pored mene prema sali i namignuo mi, a ja na aparatima i kisiku u intenzivnoj, a Kuvačić iznad mene pita: 'tko je ovo odobrio?' i govori sestri da storniraju sve, a moj drse dere iz sale: 'idemooooooooooooooooooooo'; tad sam mislila da ću umrijeti od straha, a taman su aparati prestali pištati, tj. taman sam ušla u neko 'normalno' stanje.
srećom, sestre su samo odjurile s krevetom i sa mnom u njemu (nisam mogla hodati). nikad neću zaboraviti ljutitu facu Kuvačića iznad mene i zatvaranje vrata sale njemu pred nosom. kao u nekom lošem filmu brrrrrrr
Posljednje uređivanje od Muca : 11.02.2010. at 15:59 Razlog: tipfeleri