"Duša od krumpira", prema preporuci s ovog foruma. Zbilja dobro, mada se osjeca (ili ja to brijem?) neiskustvo pisca, možda baš u "jahanju" na metafori krumpira, koja se provlači i gdje treba i gdje ne treba... Slažem se po tome sa Zdenkom2:
I, podsjetite me, gdje se vec pojavljuje motiv siromasnog decka koji nakon nekog politickog/socijalnog preokreta osvaja dotad nedodirljivu princezu, kao neki trofej i simbol uspjeha? Nemerem se sjetit, a tak mi je poznato...Jedino što mi nije leglo je sam naslov i uopće simbolika krumpira u knjizi. Ona jest objašnjena, ali meni se čini nekako nategnuta i nepotrebna. Ali to je samo detalj, knjiga je izvrsna!