Čitajući ovu temu primijetila sam da dosta roditelja čita lektiru svojoj djeci koja još nisu ni krenula u školu. Upravo me jučer iznenadila i knjižničarka u knjižnici prilikom posuđivanja knjige. Sin mi ima strašnu želju pročitati „pravu“ Knjigu o džungli. Ona je na to reagirala „pa ti si još premali za to“. Ponudila mu je razno razne slikovnice na temu Knjiga o džungli koje skoro pa da znamo i napamet. Ta njena reakcija je iznenadila i mene. Rekla sam joj da mislim da bi on bez problema mogao pratiti priču, a naravno da ću mu je ja čitati. Na to se ona nasmijala i pitala, a što će biti kada ta knjiga dođe na red u školi za čitanje kao lektira? Žene je možda i u pravu. Sadržaj knjige će mu ostati tu i tamo, detalji će nestati, to je deblja knjiga i kada dođe na red za čitanje postoji velika šansa da će on reći „Ah to sam čitao!“ (tko je čitao – mama/tata). Nakon toga sam se zapitala što mu čitati? U knjižnicama postoji toliko puno razno raznih slikovnica, edukativnih knjiga na temu sporta, prirode, umjetnosti…odlučila sam da ću mu nuditi takve knjige, a lektiru ostaviti za lektiru. Zašto mu kvariti iznenađenje jednog dana?!!! Kakva su vaša razmišljanja, iskustva…?