Nemam ja ništa u načelu protiv strukovne škole.
I ja sam treći i četvrti razred završio u strukovnoj školi, pa upisao fakultet bez problema.

Samo imam dojam da je to sada teže nego u Šuvarovo vrijeme jer se programi strukovnih škola više razlikuju od gimnazijskih nego tada.

Možda se varam?

A cijela ideja oko toga da preživi prvu godinu dvije u privatnoj gimnaziji u kojoj će ili doista raditi i nešto naučiti (Harambašićeva?) ili dobiti poklonjene ocjene (druge privatne gimnazije?) je u tome da ne mora sa 14 godina opredijeliti svoju budućnost.

Mislim da to nije normalno da djeca u osnovnoškolskoj dobi moraju misliti na budućnost. Možda se varam, ali ja znam da do kraja srednje škole nisam mislio o tome što ću raditi nakon srednje, niti to očekujem od druge djece.