Dalmatinci kazu Jure. A na tabli piše Jurja Dalmatinca i meni to nekako bode oci a ne znam zasto.
Dalmatinac je prezime:tup-tup: ..
"Jurja" je standardni hrvatski genitiv za regionalno neutralno ime Juraj. So, get used to it.
Deklinacija imena Juraj:
Juraj, Jurja, Jurju, Jurja, Juraj, Jurju, Jurjem. U hrvatskom jeziku postoji nepostojano a.
Znam Zdenka, samo mi se uho trza na Jurja i njegovu deklinaciju. Ne znam zasto. Inace mi ni zajutrak ne radi problem. Samo me taj Juraj po mozdjenima grebe.
Peterlin, u moje vrijeme je Zagreb bio (vlastito) ime grada. Ne sjećam se termina vlastita imenica.
Nisam u toku s današnjom terminologijom, jer mi klinci još ne idu u školu.
Posljednje uređivanje od lola_34 : 27.05.2010. at 08:49
Ne kužim. Meni deklinacija Juraj, Jurja... tako prirodno sjeda u uho, dok mi genitiv "Juraja" teško prelazi preko jezika i para uši. Ne razumijem odakle se to pojavilo - imamo sv. Jurja, Jurja Zelenog, Jurja Dalmatinca..., a zašto smo smislili "Juraja", izvan duha i tradicije jezika, pojma nemam.
Nije to danasnja terminologija, ja sam to ucila... negdje 81.
Sva imena su vlastite imenice. Imenice spadaju u vrste rijeci (kao glagoli, pridjevi itd.), i dijele se na opce i vlastite. U vlastite spadaju npr. osobna imena, imena gradova i slicno.
Kad kazes da je rijec Zagreb vlastita imenica, time ne negiras cinjenicu da je to ime grada.
Potpisujem Zdenku: Juraj - Jurja...
Moja djeca imaju profesora tjelesnog s tim imenom. Stalno ih moram ispravljati - uporno govore Juraja. A kad ih ispravim, viču "svi drugi govore Juraja...!"
I što sad? Ako 100 ljudi govori krivo, to još uvijek ne znači da je krivo postalo točno. Bar se nadam.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 27.05.2010. at 09:07
Ispravite me ako griješim, ali zar ne postoji i govorni standard koji s vremenom postaje književni standard? Juraj je danas često ime, ali teško da će oblici Jurja ili Jurju još dugo opstati, bez obzira sviđali se oni nama (našoj generaciji) ili ne.
Meni se sviđaju, ali nije mi prirodno tako govoriti.
To je subjektivan doživljaj i kod tebe i kod mene, a ostaje činjenica da je oblik Jurja... ispravan, a oblik "Juraja..." neispravan. Uopće se ne radi o tome što se kojoj generaciji sviđa ili ne sviđa - to nije generacijsko pitanje ni pitanje ukusa nego pitanje jezičnih zakonitosti. Jedino ispravni oblik može trajno opstati, a sve ostalo je samo stvar neznanja i/ili pomodnosti.
Sad ispada da nam ne bi vjerovala da nema vikipedije. U svakom slucaju, nadam se da vise ne mislis da se radi o "danasnjoj" terminologiji, to je stvarno tako bilo i prije.
Volim jezične teme i diskusije s lektorima - to je prilika da se izbrusi jezik i stalno uči. Svatko tko želi njegovati jezik uvijek želi i može nešto novo naučiti i primijeniti. Zato mi se sviđaju i ovakve rasprave na forumu kojima je ipak cilj da se dođe do nekih boljih/ispravnih jezičnih rješenja. Tako sam shvatila pitanje koje je postavila pokretačica teme o Jakovu i kasnija pitanja o Jurju. Jezik se mijenja pod utjecajem govora, to je točno, ali ipak ostaju neke temeljne jezične zakonitosti, u slučaju Jurja, nepostojano a karakteristično za hrvatski jezik.
Evo još jedan primjer: ime Klaudija je trosložno, a ne četverosložno ime, kao što mnogi krivo izgovaraju. To je zato što je au diftong i tako se ponaša - naglasak je na au, a ne na u, što se često čuje.
čičak - čička
Evo kod prezimena: Praljak - Praljka, Mrljak - Mrljka, za razliku od Mitak - Mitaka,Borak - Boraka, jer je dužina na drugom slogu pa se a ne gubi. Isto je i s nepostojanim e: Gubec - Gupca, Vrabec - Vrapca, Petrinec - Petrinca. Odstupanja postoje u nekim kajkavskim imenima i prezimenima na -ec i -ek: Drageca, Mačeka, Brabeca...
Možda ste već o tome raspravljali, ali ajde pliz napišite mi kakva je pravilna deklaracija imena Vito
Meni je jako neprirodno reći: Povela sam VitA.
Prirodno mi je reći: Povela sam VitU.
(to je valjda zbog mojih dalmatinskih korijena)
Je li kupljeno u Pevecu?
vitekova, mislim da bi (zbog dalmatinskih korijena) trebala reći Povela sam Vita.
vikki, zašto postoje ta odstupanja? Gubec je također kajkavsko ime.
Pijevac-pijevca, badanj-badnja, vrijesak-vrijeska, žabac-žapca, momak-momka, misao-misli, Punat-Punta, Omišalj-Omišlja... Juraj-Jurja.
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 27.05.2010. at 11:40 Razlog: tipfeler
Da, u biti Povela sam Vitu bi se odnosilo na curicu koja se zove Vita, a Povela sam Vita na dečka, ali ja se nikako ne mogu natjerati da tako govorim.
Zdenka, zbunila si me. Gubec - Gupca, Brabec - Brabeca, oba spadaju u kajkavski govor, jedan po pravilu nepostojanog e, drugi nije po tom pravilu...
klAudija je skoro uvijek klaUdija, kao što je Audi aUdi...I to sve nije dobro
Audi ko auto, s naglaskom na A (kako to da nitko ne govori aUto ali zato aUdi svi govore)
klaudija ko npr. paučina, nitko neće reći paUčina, jel da?
ali kod imena je problem što roditelji odlučuju kako će im se dijete zvati, pa ako netko svoje dijete zove klaUdija, ko smo mi da im zabranimo?![]()
Vitekova mamuška, ti ispravno dekliniraš. To je standardna deklinacija u kojoj dolazi do preklapanja oblika u muškom i ženskom rodu.
Muški rod: Vito, Vite, Viti, Vitu, Vito, o Viti i s Vitom; ženski rod: Vita, Vite, Viti, Vitu, Vita, o Viti, s Vitom.
Mendula, i kod nepostojanog a i kod nepostojanog e postoje iznimke, kod potonjeg više (Juraj ne spada među iznimke).
Odstupanja od pravila su česta, a sad zašto postoje - jezični standard je dogovoren, a po kojim kriterijima su određena odstupanja dopuštena, ne bih znala, znat će jezikoslovci koji su ih donijeli (teoriju pomalo zaboravljam). Pretpostavljam da je kod kajkavizama to zato što se poštuje izvornost, kao i Maro - Mara u Dubrovniku.
Super Zdenka, hvala!
I još nešto: Vitov i Vitin (npr.brod) ili isto Vitov neovisno o spolu?
Ralikuje se naglaskom ideš li s Vitom (kćeri) ili Vitom (sinom).