Nisam išla u zagrebački MIOC, ali zdravi razum kaže ovako - neka škola (bilo koja) nužno se mora promijeniti unutar 20 godina (ili 10, svejedno) jer se mijenjaju ljudi - profesori, učenici, ali i okruženje....

Što se tiče precijenjenosti samog MIOC-a, priča iz mog iskustva od prije 30 godina je slijedeća: mi provincijski matematičari bilo smo vrlo "šaroliki" u mnogim stvarima, u nekima bolji od ekipe iz MIOCa, a u nekim slabiji, kako tko...

Ono što pamtim još iz mladosti je činjenica da smo bili jedva do koljena ekipi iz Tehničke škole Šibenik kad se radilo o stručnim predmetima na ETF-u (iliti FER-u kako se taj fakultet danas zove). Daklem, precijenjenost je teško objektivno utvrditi bez državne mature, a to je opet druga priča i pitanje je koliko realan uvid daje u sve.... tak da ne znam. Djeca moraju biti svjesna da uče za sebe. Od najranije dobi. NE za ocjenu, nego za sebe. ALi da su i ocjene važne shvatit će najkasnije pri upisu u srednju školu. Ako se ne uvale u nevolje već i ranije.

Još sam samo htjela dodati nešto o ovim neopravdanim satima - rijetki među nama to nisu iskusili, pa tako i ja... Ono što je moj tata napravio (i na čemu sam mu zahvalna) je razgovor s razrednikom u smjeru pritezanja remena svaki sa svoje strane. Upalilo je. Bitna je dobra komunikacija roditelj-učenik-škola, tako da mladunac nema mogućnosti uzmaka. Mene su stjerali u kut i to čim su me ulovili (nije došlo do 30 neopravdanih, ali mislim ni puno manje). Dobro to pamtim. Nije mi više palo na pamet jer tu si sramotu koju sam doživjela u razgovoru "kao s odraslom osobom" ne bih priuštila više nikada.... i nisam.