O, davno smo mi ukinuli kino i slične stvari, sada se samo prošećemo negdje, po mogućnosti u prirodi tako da nema nikakvog kupovanja.
Mene više rastužuje to što smo nekidan šetali Medulinom pa gledam one silne štandove, i lunapark samo što nije..... Nije to tjedan dana ili dva na godinu već čitavo ljeto. M je premalen ali recimo, sestrina djeca obavezno dođu k nama na praznike, a bojim se da ćemo ove godine puno toga morati srezati. Ne bih da se osjećaju zakinuto zbog M (on je ionako premalen da bi znao nešto tražiti) ali jednostavno moramo misliti na svaku kunu. Ne možemo ne prošetati tamo, znaju oni.
A što će biti nagodinu kad bude i on toga više svjestan..... možda prođe kriza?!