To je zanimljiva teorija.
Naravno da ja nisam mjerna jedinica za vaginalne preglede , ali imam zanimljivu priču.
U prvoj trudnoći (vrlo mlada 25 g) bila sam medicinska štreberica. Vodila (da baš vodila) sam trudnoću pralelno kod privatnika (i povremeno) još kod svoje socijalne ginekologije. Pregledi svaka četri tjedna, vaginalci +uzv.
Trudnoća idealna, radila sam punom parom puno radno vrijeme , bez dana go. Oko 20 tj. počela sam osjećati probleme , trbuh mi je u stajanju i hodanju otvrdnuo. Kontrola kod socijalke i ja kažem za problem. Pregled : sve pet, cerviks zatvoren otvaranja nema. Ginekologlogica misli da se taj osjećaj javlja zbog promjene centra za ravnotežu jel sam niska . I ja odem kući uvjerena da ona valjda zna.
Ali ja radim cijeli dan , isključivo stojim i hodam , i dalje svaki put u naporu moj trbuh je kao u jednom grču.
Nakon par tjedana odlazim privatniku na pregled i opet ponovim istu priču. On napravi pregled i uzv, i ja zatvorena ko ćep. Ma pregled je sve super, nastavite raditi.
Pa valjda doktor zna, ja sigurno pretjerujem , i druge su prije mene bile trudne i radile su.
Ja radim i dalje , ali sve mi je teže, sad sam već skoro 30 tj. Jedno jutro,(sedam dana od zagnjeg vaginalnog pregleda) ja ne želim ići na posao. Nakon ustajanja počinjem palakati, da mi je teško, da ne mogu , da nešto nije uredu. Inaće nisam plačljivica i takvo što mi se dogodilo samo jednom, a tada sam bila jako bolesna.
I ja se spremim i odem kod ginekologice. I ona napravi vaginalac i šokira se . Otvorena dao unutarnjeg ušća, pipaju se ovoji i glavica...hitna hospitalizacija, 24 satna i.v. tokoliza , tako 6 tjedana i porod u 36 tj.
Vjerojatno sam mogala i bez toga , da sam usporila. Ali tada sam vjerovala da su liječnici ti koji od mene znaju da li je nešto opasno ili nije. Jedino što su oni trebali je mene saslušati i protumačiti signale koje sam dobivala jel ja to nisam znala .