poslala nas je pedica. na sistematskom s dvije godine je pitala spaja li dvije riječi. kad sam rekla da ne uputila nas je na logopeda čisto da vidimo kako stoje stvari. odmah sam je pitala sumnja li na autizam, rekla je da po njenom mišljenju o tome nema govora.
drago mi je da nas je poslala jer ako i je nešto imamo vremena da na tome radimo.

petar pokazuje što želi i pri tom govori aj što je kod njega daj. ako je više stvari na polici a ja mu dam krivu odmahnut će glavom i opet reći aj. ako ga pitam oćeš piti klima glavom i govori a-ha. sve svakodnevne upute razumije (daj loptu,baci loptu,idemo van,upali svjetlo,otvori vrata,idemo se kupati-ide u kupaonu i sam priprema kadu........)

ono što me izbediralo je stav logopedinje koja ga je posjela za veliki stol(ja sam pri tom morala čučati), na stolu nije bilo ništa nego mu je ona nudila stvari iz kutije (pri tom je komentirala:što ću ti sada pokazati,pa traženje,pa imam sve za veću djecu....).mislim,unaprijed sam upozorena da logopedi nemaju osjećaj za tako malu djecu,da ih odma na prvu etiketiraju a ja sam malo osoba koja odmah misli na najgore i eto posložilo se. hvala na iskustvima i savjetima od velike pomoći ste mi (kao i uvijek)