Oprosti, ali tema "Sigurnost na internetu" se obrađuje na nastavi INFORMATIKE (znam jer sam i sam profesor informatike) te sam u dvije godine koliko sam predavao informatiku obje godine tu temu zadao kao referate učenicima - obično 4 referata (3-4 školska sata) koja su uključivala teme od zaštite od virusa, hakerskih napada na računala i dvije zasebne teme o sigurnosti na internetu u smislu odavanja osobnih podataka, cyberbullinga i tome slično. Usput, radio sam i jednu temu o pravilima lijepog ponašanja na internetu. Naravno, nikad nisam puštao da učenici tu brljave - morali su barem tjedan dana prije održavanja tog referata poslati mi rad na mail i onda bih ja sugerirao izmjene i dopune. + Na kraju njihovog izlaganja bih upotpunio nekim stvarima.
ALI!!! Ja sam educiran o tome i meni nije problem tu temu raspredati na dugo i na široko. A onda pogledam jednu moju kolegicu kojoj je ovo zadnja godina pred penziju, računalom se nikad nije služila, sve pripreme i materijale piše rukom. Ili kolegicu koja ima cca 45 godina i također se ne služi računalom. (*) Nisu stručne za održati djeci predavanje o tome. Koliko razumijem, ti bi da svi budu stručni predavati o tome? Oprosti, ali to je apsurdno. Pogotovo jer sam uvjeren da valjda 99% ljudi neće pričati o tome na SRZu ili roditeljskim sastancima. A onih 1% koji hoće su nastavnici informatike ili entuzijasti kao što si ti. Sad razmisli i procijeni isplati li se zbog tih 1% trošiti milijune kuna (ovaj projekt ima nekoliko faza koje traju već neko vrijeme), umjesto da se prvo potrudilo saznati tko je zainteresiran za takvu vrstu edukacije i time te silne novce iskoristiti za nešto pametnije, npr. postaviti računalo+projektor u svaku učionicu u svaku školu.
Jednako tako mi je apsurdno što spominješ da se na toj radionici govori o službenom komuniciranju. Svoju mail adresu sam dao roditeljima. Nije tipa ime.prezime@skole.hr (iako je imam) i ne vidim ništa spornog u tome. Uz to, pogledao sam materijal sa te kvaziradionice koju hvališ - ako VSS osoba do sada u toku svog školovanja/života nije naučila da će službeni mail započeti sa "Poštovana gospođo/Poštovani gospodine" ili kako će struktuirati mail, nijedna radionica joj u tome neće pomoći.
(*) To što se ne služe računalom ne uzimam kao manu. Ne odgovara svakome taj stil rada. To ne znači da su one lošije ili da su oni koji se služe računalom bolji. Korištenje tehnologije u nastavi (to je moje područje - održao sam nekoliko predavanja za AZOO na tu temu) nije jednostavan posao, a još manje "bolji" način. Nastavnik koji se računalom služi na pogrešan način će napraviti više štete nego koristi. Zbog toga dozvoljavam da nastavnik sam procijeni prednosti/mane korištenja moderne tehnologije u nastavi.
Evo jedan živi primjer pogrešnog korištenja tehnologije u nastavi - jedna učiteljica je napravila prezentacije za svako slovo abecede (1. razred OŠ). Prezentacija je na prvi pogled atraktivna - oko slova B su bile bube, bicikli, bačve......ali učiteljica ni u jednom trenutku nije napisala slovo B na ploči! Ako dijete ne vidi pokrete učiteljice, ako ne vidi KAKO je ONA napisala to slovo neće to moći točno reproducirati; pisat će slovo onako kako on smatra da ga treba napisati. Nije ni to loše, djetetu se ostavlja sloboda da radi kako mu je lakše, ali to što je lakše ne mora biti ispravno.
Eto, malo sam se rapisao...nadam se da nitko ne zamjera. :D