ma nije ništa krivo rekla.. samo rjetko čujem stručan naziv pa mi je tada malo zasmetalo.. jer to je ipak moja beba, živo dijete.. zanemarite.. nebitno..
ma nije ništa krivo rekla.. samo rjetko čujem stručan naziv pa mi je tada malo zasmetalo.. jer to je ipak moja beba, živo dijete.. zanemarite.. nebitno..
Ja sam isto majka troje djece i mogu otvoreno reći da imam negativno iskustvo vezano uz društvo: naše društvo u stvari ne voli djecu. Nakon duugo godina što smo imali jedno dijete odlučili smo se imati i drugo; kod mene na poslu šok totalni (kao da im je neki muškarac rekao da je trudan, a ne žena od 33 g.), zgražanje, iščuđavanje, pa kak to, kaj vam se dogodilo i sl. U periodu dok smo još radili na 2. djetetu ja sam znala da želim imati i 3. dijete i hvala Bogu na tome što mi je ispunio želju. Razlika među curicama je 17 mj., a na poslu sam doživjela najgore trenutke života kad sam izjavila da sam trudna po 3. puta, od čuđenja, tračanja, komentara kak je blago meni jer budem sad 3 g. doma (i to su najviše komentirale baš žene s 3. ili 4. djece!!!), pa kak ćemo dobiti puuno novca od grada Zagreba, pa da moramo kupiti veći auto, pa zatim "polušaljivi" komentari kak sam napumpana i sl. Moram napomenuti da radim u zdravstvenoj ustanovi u Zg. i da su svi komentari tog tipa bili od strane medicinskog osoblja! I sad da ja takvim neljudima idem objašnjavati da li sam planirala ili ne to 3. dijete - ne pada mi na pamet, nek misle kaj hoće!
I moram vam reći da je ovo kaj puno ljudi spominje veći ili manji auto čista glupost zapravo!
A kaj je s onim ljudima koji nemaju nikakav auto i žive pristojno?! Nije mi auto odraz sreće, a bome nije niti nužan bez obzira što se u današnjem društvu nužnim uz auto smatra i tv, mobitel i sl.
Iskreno, da sam mlađa bar 5 god. išla bih i na 4. dijete...
Ja ću staviti tužnoga i mislim da stvari trebaju ostati kakve su sad a propos pitanja početka života bez MPO-a, kad su već usosili MPO. Što je svakome osobno zamislivo, kakav mu je svjetonazor itd. - to neka ostane na svakome od nas. Kamo sreće kad bi se ljudi koncentrirali na sebe, a manje šokirali okolinom u ovom ili onom smjeru, brojili im broj djece i druge stvari.
Broj djece, imanje-nemanje djece je intimna stvar, jednako će sigurno, ako ne i više, čerečit izbor žene/para koji žive bez djece, nego onog tko ima troje ili četvoro.
Posljednje uređivanje od ina33 : 04.01.2011. at 14:42
Ja ne znam gdje vi to živite: svi koje znam oduševljeno prihvaćaju odluke o većem broju djece.
Ok, možda šefovi na poslu ne gledaju tako blagonaklono, ali nije njima do broja djece, nego do broja dana na bolovanju.
A nije da se krećem u društvu "prolajfera".
A što se medicinskog osoblja tiče, još više sam šokirana ovime što čitam. Imala sam samo prepozitivne komentare na trudnoću u 40.
I ja razmisljam vec neko vrijeme o tome da ne znam o cemu je ovdje rijec, kad se prica o zgrazanju nad trecim/cetvrtim... kojim vec djetetom. Ne znam nikoga tko se zgraza, a jos manje nekoga tko je zbog toga pobacio. To u Hrvatskoj (Zagrebu, uglavnom). Ovdje - ne znam.
Zašto imaš potrebu ono što su tebi govorili, a smetalo ti je, sada i ti raditi?
Ja ne mogu bez auta, iz x razloga, od udaljenosti vrtića, od udaljenosti tete čuvalice od i mene i vrtića... U principu, da ne vodim djecu nigdje mogla bih bez njega. Ovako bismo odlazili u vrtić oko 6, a vraćali se oko 18 h.
Gle, smeta mi generaliziranje; nije svima auto nužan, a o meni i mom autu su vodili "brigu" oni koji nemaju pojma da npr. imamo doma 2 auta i da mogu imat još 5 djece ak to hoću i Bog da, to sam htjela reći. Ne živimo svi isto. Netko blizu kuće ima vrtić i posao i sve obavi za manje od 30 min., a netko (kao ja npr.) ima do posla 1h autom u svakom smjeru...
Mene ne smeta što ti ili netko drugi smatraš da ti je auto neophodan, zašto bi?! Svaki ima svoje kriterije. Mene smeta kad svi misle da je svima neophodan...
Ali to ipak nije tema.
Glupost je ako ti je sigurnost djece u prometu nevažna.I moram vam reći da je ovo kaj puno ljudi spominje veći ili manji auto čista glupost zapravo!
A kaj je s onim ljudima koji nemaju nikakav auto i žive pristojno?! Nije mi auto odraz sreće, a bome nije niti nužan bez obzira što se u današnjem društvu nužnim uz auto smatra i tv, mobitel i sl.
Nisam baš neki matematičar i ne bih znala izračunati matematičku vjerojatnost, ali prema ovim podacima: 30% žena, u dobi od 30-39 godina, onako odokativno mi izgleda da smo sve mi /ili ćemo u toj dobi jedanput abortirati ... No, uvjerena sam da nije tako, a nekako sam i mišljenja da je većina abrotusa učinjena od strane žena koje su abortirale već jednom ili više puta u svom životu. Što me opet dovodi do nekog zaključka da se abortus koristi kao metoda kontracepcije, a to je po meni odraz čistog primitivizma i neukosti jednog naroda. Te žene ili bolje rečeno obitelji, parovi, ljubavnici i sl., jer ih je ipak potrebno dvoje za stvaranje djeteta, u potpunosti su neodgovorni i prema sebi i prema užoj i široj zajednici.
Moram priznati da sam zgrožena podatkom ... Na stranu medicinski opravdanim prekidima trudnoće, ili stvarno teškim životnim situacijama (znam, znam, svatko ima svoje mjerilo za "teško"), no da je 15% takvih slučajeva, opet mislim da je onih ostalih 15% potpuna neogovornost.
dali je odgovorna alternativa roditi? (kad smo zaključili da je prekinuti snošaj -aha- kontracepcija)
je li odgovorno seksati se i koristiti abortus kao kontracepciju?
nemojmo se zavaravati, ova rasprava može ići u smjeru financija, granica ovih, onih, ali u suštini - ovo je ipak rasprava pro-choice i pro-life, odnosno rasprava o tome kad počinje život.
i potpisujem krumpirić.
u pravu si pikula, po tome ispada da treće dijete nije zavrijedilo život
Vjerojatno jest tako. Ali pitanje je zašto roditelji misle da je prvo (drugo, treće...) beba (trenutno potencijalna, a kroz 8 mj. prava), a drugo (treće...) nije nego zametak. Zar za onu djecu prije život poćinje od zaćeća, ili poćinje od trenutka kada su dobrodošla (ili ako niša drugo od rođenja)?
pa zato što jedno dijete želiš.
možda i drugo.
a onda u jednom trenutku prestaneš željeti još djece.
bilo ono drugo, treće ili peto.
i svako od njih je prvo zametak, pa tek onda dijete.
ispričavam se ako sam nekog uvrijedila
stvarno mislim da nitko ne može zanijekati curama koje ovdje na 6 str pišu koliko su neugodnosti i pritisaka doživjele na spomen trećeg djeteta, ali istina "blesav" nije bilo lijepo od mene.
Apricot, hvala na odgovoru, moje pitanje nije bila provokacija. Mislila sam slično kao što sirius dobro poentira, osim rođen/nerođen, kako cjelovito sam sebi predstaviti tu odluku tko unutar obitelji ima pravo na "svoj" život, kao roditelj, ne samo racionalno, financijski
Posljednje uređivanje od pikula : 04.01.2011. at 16:18
Nedugo sam sa nekoliko roditelja razgovarala sa jednIm dječjim kardiologom, mi roditelji smo ga pitali zašto se tako malo priča o problematici djece rođene sa urođenim srčanim greškama. Nama to nije bilo jasno , to je najčešći urođeni problem novorođenčadi, od srčanih grešaka umire znaćajno više djece nego od karcinoma...znači nije zanemariv problem.
On je rekao: "To su mala djeca, mali problem. Tako društvo misli." Zapravo je to znači da jedan šedesetogišnjak koji treba srčanu premosnicu je puno zanimljiviji , od jednog dva dana starog novorođenčeta. Pretpostavljam da što je dijete manje, ta granica važnosti je još niža.
Meni je to zvučalo prilično okrutno, ali kad sam razmislila, vrlo istinito.
Zašto se ljutiš?
Samo sam napisala ono što se tu cijelo vrijeme tvrdi, gdje ima za jedno, ima za dvoje, ima za troje,...
Ti si svojim postom o kupnji stana samo potvdila ono što ja cijelo vrijeme govorim, neki minimalni uvjeti jednostavno moraju biti zadovoljeni i preko njih ne možeš preči.
Preživjeli bi vi ili mi i u 36 kvadrata, ali da li bi iz toga izašli normalni?
Hipotetsko pitanje, baš tebi, što da ti se ipak dogodi 4. dijete? Što bi onda napravila?
Ponavljam svako od nas ima u glavi granicu do koje se može rastezati i preko toga ne ide.
Ne mogu ti nažalost odgovoriti na to pitanje Anemona jer odgovor ne znam...Tako sam govorila da bi sigurno napravila AB da ostanem trudna s trećim, pa nisam...
Ali zato poduzimam potrebne korake koje nisam prije da se to nikako ne dogodi!
Ma onda dobijem quote iza quotea pa jos quotea... a ne nested quote, ono kad je jedan unutar drugog. Tipa, ako sad kvotam tvoj post, gdje ti kvotas mene, u postu cu kvotati samo tebe. A sebe bih trebala pokupiti iz prijasnjeg posta.
No nema veze, ovo je stvaaaaaaarno offtopic. Gori od kontracepcije.![]()
Rekla bih da je cubana lijepo sažela zašto se i ovdje odvajaju dvije struje i zašto je savršeno logično da je tu temu uopće pokrenula baš pikula, a ne netko drugi,
netko koga ta tema niti dira, niti zanima, niti čudi, niti žalosti (ajde, možda reda radi ipak malo žalosti, načelno).
Ljude jednostavno ni ne zanima zašto se abortira to treće dijete, ili zašto žene rade višekratne ab...
jer to smatraju osobnom odlukom pojedinca u koju se neće miješati,
jednostavno daju roditelju pravo na slobodan izbor, dakle - pro choice, ono pravo koje imaju i po zakonu.
U zakone ne bih dirala, zabrane čine velike štete, mene više brine moralna strana priče.
Moje osobno iskustvo (posredno) govori mi da se tom činu ab načelno i vrlo, vrlo često, pristupa prelagodno, preprpošno, bez ikakve težine, kao teničkom problemu kojega treba "riješiti" kad postane nekakav praktični teret.
Djeca, tinejdžeri, cure i dečki, pa kasnije i odrasli ljudi nedovoljno se informiraju o tome, "informacije" se svode ili na religijske, često na niskoj razini tiskane brošure, ili s druge strane na političke floskule o pravu na izbor.
Izbor koji kao da za predmet izbor nema život nego kao da je riječ o pravu na izbor liječnika opće prakse ili izbor pekare u kojoj će kupovati kruh.
To sve rezultira nevjerojatnom lakoćom s kojom se pristupa "rješavanju trudnoće" kao novonastalog problema u hodu.
Žene odu na ab kao da voze auto na servis.
To moje iskustvo o kojemu pričam nije utemeljeno na pričama ni stavovima forumašica jer je ovdje prisutna jedna sasvim drugačija skupina ljudi, ipak nešto iznad društvenog prosjeka.
Bez obzira na svoj stav, pro life ili prochoice, ipak su tu žene koje puno razmišljaju o svemu vezano uz obitelj i roditeljstvo i saslušaju i druge, ali
stvarnost, naša realnost, koju potkrepljuje i statistika iz inicijalnog posta, je porazna.
Ah da Anemona, a i u samom naslovu je baš to treće dijete, tako da ne znam zašto opet idemo na četvrto..peto....
Posljednje uređivanje od ana.m : 04.01.2011. at 17:21
tridesetšest kvadrata je karikatura.
Valjda je to lako shvatiti.
Svi imamo vlastite granice-snage, sposobnosti-pa na kraju i žrtve.
a i imamo granice koliko želimo žrtvovati jedno dijete za drugo. ili jedno dijete za svoje želje. Postoji i taj elemenat.
nismo svi sposobni odrađivat četvero djece u snazi u kojoj želimo odrađivati (opet karikiram) djecu.
Mi jesmo tu radi razmnožavanja, ukoliko poznajete prirodu. Svrha svakog bića je upravo nastavak vrste. Naravno, čovjek kao superbiće, ili inteligentno ima još neke dodatne svrhe. Ali samo tragovi ljubavi ostaju. I neću da apropo ovoga neko kaže da parovi bez djece nisu ostvarili svrhu. I koliko nas trećih, četvrtih, petih danas ne bi bilo da su svi razmišljali da je dvoje optimum?! i zašto uvijek ovakve teme krenu i tome šta je komocija, i koliko su žene spremne se nečega odreći. Odricanje traži požrtvovanje i veliku želju. Neke nemaju želju za djecom, neke nemaju za sopstvenim stanom, ja lično nemam želju za jedrilicom. Imam želju za obrazovanjem i na to trošim pare, i zato štedim djeci, i za tim prokletim odlaskom u Kinu. Ne u Maroko. Sad već znam da im ja neću moći obezbjediti krov nad glavom kada budu samostalni( niti jednom). To će sami morati odraditi. Ali sve što izraze da žele naučiti, imat će. A najviše od svega se trudim da ih naučim kako je lijepo raditi, stjecati, boriti se, riskirati, živjeti.
isto kao što dvoje nije optimum, tako ni četvero nije mjera požrtvovnosti
djece imamo onoliko koliko nam treba da bi bili ispunjeni i sretni-ne rađamo ih radi njih nego radi sebe.
ispunjavamo svoje instinkte, svoju potrebu za ljubavlju, ostvarenjem, davanjem
Ako ćemo baš tako kako eris kaže po životinjski-onda svoju potrebu za reprodukcijom
nemojmo si laskati da rađanjem djece nekom činimo uslugu.
krumpirić ne nije karikatura, bar ne u mom slučaju...ja sam smrtno ozbiljna...A po onome što je ključić napisala prije neke dvije stranice, trebali smo ostati živjeti u stanu od 36 kvadrata s mojim starcima jer tko još normalan diže kredit za stan...![]()
Posljednje uređivanje od krumpiric : 04.01.2011. at 18:01
E, a htjela sam još napisati da netko tko živi u 65 kvadrata i ima dvoje djece, smatra da ako slučajno ostane u drugom stanju nemre ostati u tom istom stanu jer to nije stan za troje djece...Nije idealno, ali se može.
A imamo prostora za pretumbati se (ako ne uspijemo preseliti u kuću kako nam je želja), jer MM i ja još uvijek imamo svoju sobu, ne spavamo u boravku kao mnogi.
Potpis.
Sada je sve na svom mjestu.
A što se financija tiče - Bogu hvala gladni nismo, prostora imamo iako nemamo 5 soba, zadovoljna u svojoj koži jer nemam velikih poreba i nisam zavidna kako su mi neki (ne mogu naći post) pokušali nakalemiti. Ni sa kime se mijenjala ne bih.
I super je što ljudi imaju veće potrebe od mene - ta ne možemo biti svi isti. Na što bi to sličilo?
Samo ne daj Bože da takvi zahtjevni dođu na vlast.
(Kad bi takvi zaista došli na vlast pronevjerili bi nam proračun, uništili gospodarsvo i kupovnu moć stanovništa i optužili nas da previše trošimo i da moramo imati manje djece. A nas s više djece proglasili bi neobrazovanima i glupima i širili propagandu kako je imati više od dvoje sramota...)
Zbilja, što se to dogodilo 70-tih godina prošlog stoljeća da je imati više od 1-2 djece postalo sramota? Grozim se činjenice da je u to vrijeme zbog upošljavanja trebala potvrda ginekologa da žena nije trudna!!! Kao da je danas ipak malo "mekše" u tom pogledu bojim se pak da će sa srozavanjem standarda ipak opet postati grozno...još gore...
Krumpirić!
Svaka sličnost sa stvarnim događajima je čista slučajnost![]()
nisu naš problem oni što znaju što hoće i koliko mogu, nego oni drugi.
u se i u svoje kljuse!
nemojmo se zavaravati, pogledajte što je u našim frižiderima i ostavama, kako smo obučeni pa opet kukamo kako je teško i nemoguće imati drugo treće ili neko sljedeče dijete
dok sam odrastala nismo imali trećinu onoga što sada moja obitelj ima pa smo odrasli u normalne i sretne ljude
mislim da smo postali previše egoistični i egocentrični
ja sam za život a za mene on počinje s začečem