 |
|||
Kaae, samo za tebeKaae prvotno napisa
Ma onda dobijem quote iza quotea pa jos quotea... a ne nested quote, ono kad je jedan unutar drugog. Tipa, ako sad kvotam tvoj post, gdje ti kvotas mene, u postu cu kvotati samo tebe. A sebe bih trebala pokupiti iz prijasnjeg posta.
No nema veze, ovo je stvaaaaaaarno offtopic. Gori od kontracepcije.
http://forum.roda.hr/threads/56281-V...ight=citiranje
ovo baš i ja mislim...vidim da vam odlicno ide i bez mene
ma to je bila šala , nisam kanila biti zločesta.
Ali u doba kad sam počela život sa SM stvarno smo bili u lošoj situaciji što se tiče finacija, a i nakon toga je bilo uspona i padova zbog okolnosti sa strane. Tako da mislim da je sve podložno promjeni dobroj i lošoj. Zapravo mi se dopalo što si napisala za svoje prioritete pa sam se zamislila nad tim, vjerojatno nas i odgoj tjera da ponekad mislimo da trebamo biti previše skromni i zadovoljni sa manje. Ne kažem da je to samo po sebi dobra stvar, ponekad nas to u nama tjera da držimo letvicu prenisko, kao da nismo zaslužili nešto više. Odoh u OT .
to se zaparavo odnosi na sve aspekte života a ne samo roditeljstvo
vjerujem da ima žena koje su bile u iznimnim situacijama te su pobacile a zapravo to nisu željele a vjerujem isto tako da su one u najmanjem postotku što se tiče pobačaja
Ne znam zašto se osjećaš prozvanom? Pa samo hipotetski raspravljamo o mogućim situacijama i razlozima. Ja sam svojim pitanjem samo htjela podcrtati svoje razmišljanje da me nikakva financijski teška situacija ne bi natjerala da napravim ab.krumpirić ne nije karikatura, bar ne u mom slučaju...ja sam smrtno ozbiljna...A po onome što je ključić napisala prije neke dvije stranice, trebali smo ostati živjeti u stanu od 36 kvadrata s mojim starcima jer tko još normalan diže kredit za stan...
Jer, ponavljam:
Vjerujem u dobrotu drugih ljudi.
Vjerujem da se čovjek nauči na sve.
Vjerujem da, ako želiš, nađeš način, ako ne želiš nađeš izgovor.
Vjerujem da se stvari događaju s razlogom i da je sve baš onako kako treba biti.
Vjerujem u polupunu čašu
Vjerujem u život.
Inače, trenutno moram opremiti potpuno prazan stan, a nemam prebijene kinte u džepu. Ali imam svoje vjerovanje
Pazi da ne sjedneš na vjerovanje, umjesto na lijepu sofu
Uvijek su mi išli na živce oni posve principjelni ljudi, znaš kad zaoštre samo mrtva glava može pasti. Ispričala sam kako sam se našla u statistici. Danas imam spiralu, u nadi da sam naučila lekciju. Ja lično bih vjela još djece, ali mislim da za to treba puno više vremena i novca od ovoga što ga ja imam. A želje na pretek! Zato razumijem i statistiku, razumijem o one koje su protiv, i one za, a pokušajte i vi sjetiti se trenutka kad ste izgubili sve. Prije rata sam živjela iznad prosjeka, teško i pošteno stečeno od roditelja, ali za vrijeme rata, kada je sve izgorjelo, 4 godine sam se kupala u limenoj kadici, i išli u vanjski wc. I nismo polakali, niti posve tugovali, iako je većina oko nas živjela bolje. Znala sam da će to proći, i sad sam svjesna činjenice da si danas gore a sutra dolje. Zato ne dizati nos previsoko, i gledaj šta se dešava okolini, jer sad sad može i tebe da snađe.(i abortus, i neimaština, i treće, i četvrto, i bolest, i bolesno dijete, i razvod, i poludjeli muž, i stan od 36kvadrata...)
Evo, s druge strane, ja ne razmisljam o dobroti drugih ljudi na takav nacin. Ima ih i dobrih i losih, a ne zelim, svojim izborom, doci u situaciju da o njima ovisim. Dok god mogu i kako god mogu, zelim sama brinuti o sebi i svojima. U mojem slucaju, osjecala bih se jako neodgovornom da odlucim, planirano i svjesno, roditi dijete kojem mogu pruziti jedino - sisu.Ne znam zašto se osjećaš prozvanom? Pa samo hipotetski raspravljamo o mogućim situacijama i razlozima. Ja sam svojim pitanjem samo htjela podcrtati svoje razmišljanje da me nikakva financijski teška situacija ne bi natjerala da napravim ab.
Jer, ponavljam:
Vjerujem u dobrotu drugih ljudi.
Vjerujem da se čovjek nauči na sve.
Vjerujem da, ako želiš, nađeš način, ako ne želiš nađeš izgovor.
Vjerujem da se stvari događaju s razlogom i da je sve baš onako kako treba biti.
Vjerujem u polupunu čašu
Vjerujem u život.
Inače, trenutno moram opremiti potpuno prazan stan, a nemam prebijene kinte u džepu. Ali imam svoje vjerovanje
No to sam, jelte, ja. Skroz na skroz prihvacam druge standarde i druga misljenja. Sve dok njihovi vlasnici ne smatraju da su zbog necega bolji od mene.
Baš mi je žao što te živciram. Nije bila namjera. Niti mislim da ovdje itko tebi sudi. Svatko iznosi svoje mišljenje. I uopće iznošenje svojeg ne smatram dizanjem nosa visoko. A snašlo me je i više nego što sam očekivala.Pazi da ne sjedneš na vjerovanje, umjesto na lijepu sofu
Uvijek su mi išli na živce oni posve principjelni ljudi, znaš kad zaoštre samo mrtva glava može pasti. Ispričala sam kako sam se našla u statistici. Danas imam spiralu, u nadi da sam naučila lekciju. Ja lično bih vjela još djece, ali mislim da za to treba puno više vremena i novca od ovoga što ga ja imam. A želje na pretek! Zato razumijem i statistiku, razumijem o one koje su protiv, i one za, a pokušajte i vi sjetiti se trenutka kad ste izgubili sve. Prije rata sam živjela iznad prosjeka, teško i pošteno stečeno od roditelja, ali za vrijeme rata, kada je sve izgorjelo, 4 godine sam se kupala u limenoj kadici, i išli u vanjski wc. I nismo polakali, niti posve tugovali, iako je većina oko nas živjela bolje. Znala sam da će to proći, i sad sam svjesna činjenice da si danas gore a sutra dolje. Zato ne dizati nos previsoko, i gledaj šta se dešava okolini, jer sad sad može i tebe da snađe.(i abortus, i neimaština, i treće, i četvrto, i bolest, i bolesno dijete, i razvod, i poludjeli muž, i stan od 36kvadrata...)
I što se tiče ab-a, jesam, principijelna sam. To je isto kao da me netko pita da li bih se prostituirala da bolesnom djetetu kupim lijek. Ima i drugih rješenja. Ima i drugih načina. Meni to ab nije.
Nisam stekla dojam da jedni misle da su bolji od drugih. TO je tek extra glupost.
Ja sam bas stekla dojam da ima ljudi ovdje na topicu koji misle da bas njihov standard i bas njihova razmisljanja jedina vrijede.
ključić oprosti ali ti si napisala da ne kužiš te kredite i da ga nikad ne bi digla i da gdje su živjeli prije nego su kupili stan...pa sam ti objasnila, a onda sam se još samo nadovezala na krumpirić da ne misli da karikiram...Eto. I da ti Zagreb nije napet. Ok, a gdje bih trebala živjeti ako sam tu rođena?
Ana, živiš tamo gdje misliš da ti je bolje. Ne nužno tamo gdje si rođen.
Napisa žena čiji je muž plakao zato što se iz Centra seli na Kustošiju:
Pa no. Samo sam pitala. Hipotetski. Nisam tebe prozivala.
I ja sam rođena u Zg i moji su tu preko 60 god. Što ne znači da tu moram živjet. Ali to je OT.
negdje treba i radit. u struci ako može. i nigdje stanovi nisu djaba.
Evo ja rodjena u Zagrebu. A zivim.. pa jako daleko od Zagreba. :laugh:
Iako, ok, priznajem da nikad nisam htjela seliti iz centra u, npr., Spansko. Pa sam ostala s bakom u gradu dok su moji odsluzili kaznu (tako se mama osjecala sve dok nije uspjela doci natrag u centar.)
Vid' opet offtopica. O
Da, u pravu si, ovo je meni osobno pametnije, nekom drugom naravno ne mora biti, krivo sam se izrazila, nisam htjela kritizirati tudje prioritete... Kad pisem postove u 5 ujutro...
Potpisujem sa velikim XNe znam zašto se osjećaš prozvanom? Pa samo hipotetski raspravljamo o mogućim situacijama i razlozima. Ja sam svojim pitanjem samo htjela podcrtati svoje razmišljanje da me nikakva financijski teška situacija ne bi natjerala da napravim ab.
Jer, ponavljam:
Vjerujem u dobrotu drugih ljudi.
Vjerujem da se čovjek nauči na sve.
Vjerujem da, ako želiš, nađeš način, ako ne želiš nađeš izgovor.
Vjerujem da se stvari događaju s razlogom i da je sve baš onako kako treba biti.
Vjerujem u polupunu čašu
Vjerujem u život.
Inače, trenutno moram opremiti potpuno prazan stan, a nemam prebijene kinte u džepu. Ali imam svoje vjerovanje
I vjerujem da se dobro dobrim vraća
....i vatra, i nabujala rijeka, i potres, i požar, i sve živo može nas snaći, ali abortus (namjerni pobačaj) nas ne može snaći. Njega biramo i svjesno radimo, iz svojih razloga, koje smatramo opravdanima u određenom trenutku života i na određenom stanju svijesti.
Nije to elementarna nepogoda, abortus definitivno nije elementarna nepogoda. To je valjda jedna od rijetkih stvari za koju sam sigurna da me nikako ne može "snaći".
Ne na sadašnjem stanju svijesti.
Ta svijest nije uvijek bila ista, mogu samo biti zahvalna Bogu/Svemiru/Slučaju/Moći/Sreći/Višem Ja/Višem Mi/Nazovite Ga kako želite, da u kušnju da napravim ab nisam došla sa 20-ak godina (ili ranije) nego u puno kasnijim godinama,
kad su mi se neke stvari posložile u glavi i kad mi ni vrlo visoka vjerojatnost za bolest budućeg, začetog djeteta nije bila opravdan razlog za ab, a kamoli da bi me pokolebale neke "izvanjske" materijalne nepogode.
No, to je jedna vrsta fanatizma, vjerskog, sudbinskog, kako god, dozvoljavam sprdnju bilo koje vrste,
uvjerenje da je netko izabrao da se rodi baš tu kod mene i baš tada... i šta se ja tu imam miješati (kad je već odlučeno).
To kad zabriješ neku briju lakše ti je bit budala
Ne podcjenjujući ničije stavove i pravo na drugačije mišljenje,
koje je rezultat odgoja, životnih okolnosti, vlastita promišljanja...puno faktora,
isto kao i moji vlastiti,
imam potrebu samo dodati da neću smatrati svojim roditeljskim neuspjehom u odgoju djece,
niti njihovom nesrećom ,
ne budem li ih mogla, primjerice, poslati na sve tečaje koje smatram potrebnim niti na skijanje ili nešto slično.
No, ne uspijem li ih odgojiti da su neke materijalne stvari nužne za život kao sredstvo, a ne kao cilj,
ali u konačnici apsolutno životno sporedne, smatrat ću to svojim neuspjehom.
NJ baš lijepo razmišljanje.
ne bih rekla kako to itko smatra neuspjehom.
ali da je frustracija - jest.
kada ti djeca nešto više od dva mjeseca sjede kod kuće, ljeto u Zagrebu užareno, nigdje psa...
ne možeš ni u Maksimir jer upeče već oko 10 (ok, možda se može krenuti i oko 6 ujutro, ali nema smisla)...
svi oko tebe se razbježali po morima (treba biti pametan pa naći partnericu/partnera s mora) ili barem bakama na selo...
a ti čamiš i udaraš se po prstima da im ne upališ crtić.
dosta im i bazenčića u vrtu (ako imaš sreću da nisi u stanu)...
lijepo su neki već nekoliko puta ponovili: meni su moje cipele taman, sama sam ih kupila.
nemoj mi poklanjati svoje, možda će me negdje nažuljati.
ili mi biti prevelike, pa ću tresnuti na nos.
nema ovo veze sa temom, ali mi smeta to stalno insinuiranje da je odlazak na ljetovanje/zimovanje (ne na Kanare ili u Aspen, tu... samo do Skradina ili Rogle), ili plaćanje tečaja stranoga jezika - neka velika "materijalnost".
Hvala, i ja sam posve razumjela što si ti htjela reći
Meni je ovdje vidljivo da je većina napisanog zbilja stvar svjetonazora i jedni drugima to ne možemo promijeniti. Možemo samo inspirirati jedni druge, i to isključivo one koji imaju barem približno ista uvjerenja.
Materijalne stvari nisu nebitne, ni bogatstvo samo po sebi nije negativno, ako nije silna gramzivost u pitanju, i ako ga ne prati ispraznost duha i potpuni nedostatak morala.
Srećom, mi takvih na vlasti nismo imali (ljiljo?),
eno onog Sanadera, baš skroman neki čovjek, asketa brate,
Franjo Asiški maltene
Uopšte me ne živciraš ti, ključić, to je samo bila šala. Cijenim to što imaš svoje mišljenje. Ali stičem utisak da mnogi koji raspravljaju uopšte nemaju svoj stav, već naprosto udaraju kontru. A jel ta kontra na roditi 3. dijete, ili uraditi abortus, ili imati komociju, to im uopšte nije važno.
Abortus nije nepogoda, ne bar elementarna, kako ti kažeš NJ. I kad nas udari automobil na pješačkom nije elementarna nepogoda, ali ipak ginu, i oni najoprezniji. Tako da samo učestvovanje u životu ti daje šansu da doživiš nešto što baš i ne očekuješ. Samo zato jer si učesnik.
I gdje su te tolike žene što uradiše abortus, ili se te iz statistike uopšte ne kreću po ovakvim forumima?!(kao što ovdje nema ni zlostavljanih, ni ugroženih, a malo malo iskoči neka tema pa vidiš da Rodu pohode skroz normalni ljudi)
istina, u današnje vrijeme to i nije neka velika "materijalnost", čak je postalo i sušta potreba (mislim na strane jezike), meni kćer već pomalo zaostaje u školi zbog tog dodatnog tečaja, ne da ima slabiji uspjeh nego joj je teže ići ukorak s onima koji idu i dodatno na tečaj, izvan škole..ali ja se nadam da ćemo za koju godinu to moći i mi, snalažljivi smo...
i na more idemo, imam prijatelje posvuda
imam i sreće....
Tema je nekako bila treće dijete i uvjetovanje njegovog rođenja (ne začeća nego rođenja) nekakvim uvjetima.
Problem je što ja na tom polju ne postavljam uvjete, ostalo mi se čini da sam već sve rekla (i previše
Ja mislim, apricot, da sva djeca neke porodice, ukoliko žive uz razumne i zadovoljne roditelje, nauče da budu zadovoljna i da ne traže nešto što ne mogu imati. Naravno, uvijek ima iznimaka. Poenta u odgoju i jeste pružiti djetetu dovoljno, ne previše niti premalo. Ali naučiti ih da se ciljevi ostvaruju, a jedino im primjerom sopstvenim to možeš i potvrditi.
pa tu su, normalno, to znaš i sama, dio njih, samo ne žele niti trebaju ljudi iznositi (ako neće) svaki detalj svog života. One su i među mojim najboljim prijatelijcama, poznanicama iz studentskih dana, rodbinom, susjedama.... One su donijele takvu odluku u određeno doba i pod određenim okolnostima. Već sam rekla da mogu sreći zahvaliti što se meni To nije dogodilo Tada kad i njima jer nisam sigurna da bih Tada i ja ostala čvrsta. Sada pišem, baš se trudim, možda će pročitati netko tko će nad tim nešto razmisliti.
To je tema koja me istinski pogađa i baš mi je istinski stalo da se taj postotak nekako smanji. Nadam se da me nisi svrstala u grupu koja piše samo "radi kontre",
tada bih izvačila jednu po jednu nečiju rečenicu i istjerivala mak na konac, ne bih se ovoliko trudila razložiti stavove. I tvoji su mi Ok, čitala sam ih i na drugim temama.
Nena Jabuka, baš lijepi post i razmišljanje, tako nekako i ja mislim ali sam previše brzopleta da sročim par suvislih rečenica..
Potpis!Eris
Ja mislim, apricot, da sva djeca neke porodice, ukoliko žive uz razumne i zadovoljne roditelje, nauče da budu zadovoljna i da ne traže nešto što ne mogu imati. Naravno, uvijek ima iznimaka. Poenta u odgoju i jeste pružiti djetetu dovoljno, ne previše niti premalo. Ali naučiti ih da se ciljevi ostvaruju, a jedino im primjerom sopstvenim to možeš i potvrditi.
Trudim se biti takav roditelj i pružiti djeci dovoljno..
Posljednje uređivanje od klaudija : 05.01.2011. at 23:02
NJ uljepšala si mi ovaj kraj dana. Čitav dan razmišljam zbog nekih stvari koje sam ovdje pročitala u kojoj to realnosti ja živim i ima li još uopće nekih zajedničkih vrijednosti ili smo došli u meni posve nerazumljivo doba u kojem je svatko sam sebi kriterij, štoviše, apsolut.
Ja nekako mislim da su mi isti uvjeti pod kojima bih odlučila začeti treće, kao i zadržati ga u slučaju neplanirane trudnoće.
Kao što bi mi bili isti razlozi za ne začeti ga, odnosno ne roditi
Iako, sa trenutnog stajališta, to materijalno bi mi bilo i manje važno; ja jednostavno nisam sposobna za nošenje/rađanje/odgoj trećega djeteta.
Čovječe, pa zar ni ti nisi shvatila moj sarkazam glede vlasti?Srećom, mi takvih na vlasti nismo imali (ljiljo
Temu pratim od početka, več sam više puta napisala da sam protivnik abortusa, ali za sebe. Smatram da ga nikad ne bih mogla učiniti, nije mi opcija, ali isto tako smatram da ako nekome abortus je opcija neka ju ima. U tu odluka je ne mislim umiješati, jer jednostavno to nije moja odluka.
Moram dodati: u ovom trenutku smatram sasvim nevažnim za temu da li je moje osobno protivljenje abortusu iz vjerskih, ili nekih drugih razloga. Zašto bi netko drugi trebao brinuti oko moje vjere ili "ne vjere"?
Mene jednostavno smeta kod nekih postova ta "lakoća postojanja" koja se proteže i negiranje financija, jer smatram da svaka osoba koja ovdje piše jednostavno ima zadovoljene financijske uvjete i svaka osoba je svjesna svojih mogućnosti.
Gledam po sebi vezano za kontracepciju i ja sam sad "ležerna" i u nekakvoj isto takvoj "lakoći postojanja", jer ionako planiram drugo dijete, pa da se baš sad dogodi, nikome ništa. Naravno, bila bih šokirana, jer sam "od plana", ali u konačnici dijete bi bilo tu, očekivano i voljeno.
Ali nakon drugog, eventualno trečeg djeteta (meni, nekome bi to bilo 4., 5., 6., ovisno o granici), "ležernost" bi nestala i poduzela bih ozbiljne korake u kontracepciji.
Posljednje uređivanje od Anemona : 06.01.2011. at 09:07
Misliš da bi nam netko drugi trebao biti kriterij?
Nisam ovako razmišljala, ali - da. Dobra perspektiva.
Zašto je to tako? Jer smo naučeni više dijete gledati kao rupu bez dna - što sve ono mora imati u materijalnom, psihičkom i emotivnom smislu- a manje kao jednostavnu vrednotu, radost i blagoslov.
Mislim da je marketing uspio! Dijete gledamo kao potrošača svojih resursa, a i kad nećemo dijete ispada da je to dijelom zato da ostatku obitelji priuštimo ovo ili ono, na ovoj ili onoj razini. Živjela potrošnja!
Ajde da pitam direktno, pa tko želi odgovoriti neka odgovori. Gdje je onda vaša granica imanja ili neimanja djece?
Koja je to brojka nenamjernih trudnoća i poroda koju bi raširenih ruku prihvatili?
Mene osobno strašno smeta rečenica gdje ima za 1, ima za 2, ima za 3, ima za 4,...
Nije da ne vjerujem u nju, vjerujem, ali do određene brojke.
Gdje je vama kraj i nema dalje, ili je samo nebo granica?
I što je na kraju uvjetovalo granicu? Samo menopauza, ili nešto drugo?
Što više čitam ovaj topic, jasnije mi je gdje smo sve skupa, kao društvo; iako postoje naravno razlike u smjerovima.
Mi smo naučene da moramo raditi, da nam je mjesto drugdje, gdje se "živi"; za razliku od doma - gdje se žena "dosađuje"; da se važan život događa u tim tečajevima, putovanjima, imanjima, i naravno onda da ako nemaš divlje jaku vjersku ili neku općehumanističku bazu svako izbivanje zbog djeteta je nešto ekstra, nešto što je u sistemu koji živimo jednostavno iznimnka, nevolja, gubitak. I financijski i emotivni i ljudski. Jednostavno si negdje gdje nije život, ostvarenje.
Vjerujem da je nekako kao okej iskusiti to jedno dijete, ovo drugo je dodatak, a sve drugo je neki nastavak rađanja koji se kosi sa svime što naše društvo vjeruje.
Recimo da svako dijete traži dvije ili tri godine ekstra truda i ulaganja od majke (ili doma, ili ta čuvalica, ili ti vrtići s bolestima); plus još mogućnost rizične trudnoće.
To je više manje 6 ili 8 godina ekstra napora za obitelj. Ako se doda još jedno ili dvoje - to je u najproduktivnijem ženskom dobu 10 godina kad žena ne može biti najbolja na poslu i u životu i u komšiluku; to je vrijeme kad i pilates i frizura i karijera može platiti.
Tako mi živimo...
opet.
ifigenija, ti ne radiš jer ti se može i imaš SAMO dvoje djece. Jelda?
a vjerujem duboko da si duže plodna od mene.
dakle, sudite sudite sudite i samo sudite.
Ifi, mislim da nisi u pravu.
Ovo gore moje pitanje o broju djece je postavljeno zato jer me zanima slijedeće:
Prema ovome što pišeš ti i još nekolicina osoba na ovoj temi djece treba imati koliko ti Bog podari u reproduktivnoj dobi, ni više ni manje, inače je netko tu lagano licemjeran.
Zašto se radi razlika između želim dvoje, jer više ne mogu finacijski, ili npr. (bubam bezveze) tvojih dvoje?
Zašto su tvoji razlozi za dvoje prihvatljiviji od drugih?
Naravno, odmah se ograđujem, isključujem mogućnost da se "dijete višak" makne abortusom.
Posljednje uređivanje od Anemona : 06.01.2011. at 10:37
a da razbijem ovaj val mišljenja da znamo što je najbolje za druge i smatranja da znamo što je univerzalna, a što osobna vrijednost (šta je to univerzalna vrijednost, a ne osobna, osim poštenja i istine-što nitko nije negirao?)
koja je poanta postojanja jednog čovjeka (žene)-reprodukcija, ostvarivanje, ostavljanje traga, odživljavanje života, preživljavanje života, uživanje, žrtvovanje? Imate(mo) li odgovor na to?
da, zašto je 3-4-5 ok, a 17 nije?
Evo ja ću odgovoriti:
Moja granica je 4-ero djece, po mogućnosti 2 sina i 2 kćeri.. kćeri imam, sad su na redu sinovi.. MM-u je dovoljno troje pa se nadam u sljedećoj trudnoći blizancima
Ali naravno da prije treće trudnoće želim malo i raditi, barem dvije godine.. već sam 4 g doma što je lijepo jer sam posvećena djeci, ali mislim da će i moja djeca biti sretnija ako malo izađem iz kuće.. dakle treću trudnoću planiram za 2-3 godine.. hoće li se planovi ostvariti ne znam, na nama je da pazimo..
Meni u temi nije pitanje kolika nam je osobna granica i osobni plan, nego da li smo spremni prihvatiti dijete koje je na putu ako je ono izvan plana? Prvo dijete izvan plana, ne mislim da se neplanirana trudnoća može više od jednom (mislim može, ali onda govorimo o neozbiljnosti i planu da nam abortus bude način kontracepcije)
Ako nismo , zašto? Ako jesmo , to zapravo ne bi trebalo biti pitanje, nego normala.
I da li bi mi (kao društvo) mogli nešto učiniti da bude drugačije (pod nešto učiniti, ne mislim prisiliti ženu da rodi - zabranom pobačaja)?
Pravo na AB je pravo koje su žene jedva izborile. Pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu i vlastitom životu.
To da li bi neka žena mogla/htjela/željela učiniti tu medicinsku proceduru je na odluku toj dotičnoj ženi. Nikom drugom. Samo njoj.
Ukidanje tog prava, direktno (zakonom) ili indirektno (nabijanjem osjećaja krivnje) je strašno i vodi ravno u ukidanje svih drugih prava.
To da li neko AB smatra kontracepcijom i tako se odnosi prema svom tijelu, ili se jedva odluči da ga napravi, pa se jedva nosi sa težinom odluke, je opet vrlo lična i vrlo individualna stvar.
I neka. I treba tako. Svako je svoga tijela gospodar. Ako nekome ne smeta da 10 puta ide obaviti AB, ako joj ne smeta činjenica da je to opasno za zdravlje, ko sam ja da sudim?
Nama je dvoje dosta, što se mene/nas tiče, zatvorili smo radnju.
Htjela sam troje, onomad. Sad više ne. Ne zbog finansija, čak ne i zbog živaca i silnog napora koji još jedno dijete predstavlja. Nismo bogati, ali bi "izdržali" još jedno. Nismo ni Bog-zna-kako skulirani, ali bi pregurali sve to još jednom.
A zašto onda ne?
Zato što neću da budem sebična.
Kako to, pitate se
E pa tako. Lijepo.
Želim da doživim da mi se djeca odškoluju. Ne znam hoću li doživjeti i da počnu da se kuće i imaju svoju djecu, ali voljela bi.
Još jedna trudnoća i još jedno djetešce, značilo bi da je još xy godina mlađe od prethodnih dvoje. A ja isto toliko starija. Da ne ulazim u zdravstvene probleme koje možda imam ili nemam i kako bi sve to skupa prošlo, bila bi jednostavno prestara da tom trećem pružim ono što sam u istoj dobi pružila prethodnima. Ne bi imala snage/zdravlja/života za to.
Zato ne želim da iz svoje sebične potrebe/želje/vizije porodice sa troje djece, to treće ostavim na brigu bratu i sestri, jer mene, možda, više neće biti tu.
Što rekoše u čuvenom filmu "I'm too old for this sh*t!"
nego što-ubiti ju u pojam ako odluči na to?
da dodam-ja još nisam otkrila zašto je rađanje samo po sebi pozitivno?
Ne.
pa ja ne znam koji je način-osim edukacijom o kontracepciji kao preventivom.
na koji način bi se žene moglo uputiti da rađaju djecu koje ne žele roditi-a da to bude pozitivno "za društvo", za njih i za tu djecu?
Osobno , ne mislim da je nužno roditi da bi se pozitivno ostvarili u životu, postoje i drugo načini.
Ali mislim da je rađanje i donošenje novog života samo po sebi pozitivan događaj, a ne bolest ili prirodna katastrofa.
Ako ne žele roditi i kosa im se diže na glavi od pomisli, mučno im je i potpuno neprihvatljivo , tada tu pomoći nema.
Ali ako se dvoume i misle da ne mogu drugacije radi vanjskih okolnosti, tada bi se vjerojatno moglo pomoci.
pa vjerojatno im bliski ljudi mogu pomoći savjetom o rješavanju situacije. Samo što u toj situaciji roditi ne treba nužno svakome biti-ispravna odluka.
To treba moći prihvatit, a nama to očito teško ide.
Ja vjerujem da je to rezultat poštovanja prema životu-samo se opet vraćamo na temelje-što je život? kada počinje? ko ima pravo na život...?
(žena, dijete, nerođeno dijete, ostala djeca, ostatak obitelji)
Posljednje uređivanje od krumpiric : 06.01.2011. at 11:18
a nisam, pardon, fakat sam mislila da su tebi ovi genijalci prave uzor-poštenjačine.
odgovor anemoni- mm i ja smo imali plan 4 djece, dijagnoza bolesti me je bila zaustavila na 2., pa je onda, unatoč tomu, uletilo 3., s katastrofalnim prognozama i za mene i za njega, no ispalo je sve dobro u konačnici.
Sad su me opet (možda) zaustavile također bolest plus godine, ali ako moja "fantastična" sposobnost planiranja (tu se stvarno sprdam sa samom sobom) omane,
"pokorila" bih se tomu,
unatoč mom planiranju, a ljudi uvijek nešto i svašta planiraju i daju sebi jako puno moći, puno više nego što ju stvarno imaju.
Ako Netko/Nešto bude htio da to i ne bude baš tako kako mi pametnjakovići planiramo i da postoje neki viši razlozi za tu trudnoću, tada bih to izgurala, kako god bilo.
opet ću ponoviti, to je cubana puno prije mene primjetila,
nema nam pomoći ovdje u raspravi, tu su razlike svjetonazora, možemo razglabati do prekosutra,
a opet će neki reći- gle, Bože, zaostalih li fanatika i budala koji misle da će im društvo podizati djecu i trpit ćemo svi zbog njihove lakomislenosti, a drugi će reći- ajme,Bože, svijeta u kojem se sve mjeri mjerilima visine plaća, kvadrata, auta, količine slobodnog vremena u kojem djeca neće smetati itd.
Ma, mislim, i meni "smetaju" sto puta, pa pun mi je kufer i pranja i peglanja i neodlaska na koncert ili šta već,
ali šta mogu,
imam čelične živce i volju i vidim neki smisao svemu tomu...
Inače sam prilično "kolebljiva" persona, dam se nagovoriti ako mi se dobro argumentira, i na ovom forumu sam masu puta promijenila mišljenje, uvažavam različite stavove, političke, kakve hoćeš (ako baš nisu agresivni ubitačno),
ab je valjda jedna od rijetkih stvari gdje čvrsto stojim na svojim pozicijama i ne želim se pomaknuti s njih.
I ja isto, ali za sebe. Nemam apsolutno nikakvo pravo nikome nametati zabranu abortusa, osim sebi.
I to je meni bit cijele diskusije.
Nije na meni da odlučim čiji su razlozi ok, a čiji ne, svatko neka odlučuje za sebe.
Slažem se.
Pravila pisanja postova
