Usprkos tome što su neki odlučili da sam ja za potpunu zabranu pobačaja, ja moram reći da ja u tako nešto nikad ne bih upuštala. Sigurna sam da postoje mnoge teške situacije i medicinski i kojekako u kojima sigurno nije lako povući crtu kredom i ne misilm da je to odluka koja se može lako zakonski formulirati, ali niti ova tržišna dostupnost koju neke zemlje nameću kao ljudsko pravo mi nije riješenje. Iskreno meni se jako sviđa izraelski model, frendica mi tamo živi i pričala mi je da je tamo zakonski model ovakav(dakle po usmenom predanju,nisam tražila pismene dokaze) pobačaj je legalan do 12 tjedna s tim da kad se žena prijavi za pobačaj, prolazi detaljno savjetovanje, postoji cijeli tima stručnjaka od psihologa, socijalnih radnika, bračnih savjetnika, rabina, hodža itd, ali i niz ustanova koje se bave zapošljavanjem, smještajem, financ pomoći itd u koje ih onda mogu uputiti. Ako je ikako moguće traže da i otac djeteta bude uključen u savjetovanje. Tek kad se prođu sve opcije i to je po njihovom zakonu obavezno, žena je slobodna donjeti neovisnu odluku i nitko je više ništa ne pita. Kako sam ja to shvatila kod njih je mreža organizacija, vladinog i nevladinog sektora za zbrinjavanje neželjene djece i pomoć mamama koje žele roditi ali imaju ozbiljne probleme bilo kojeg tipa puno razgranatija i funkcionira pa samim tim zakonska obaveza savjetovanja prije odluke nije neki licemjeran način da izbiju zakonski rok nego stvarno nude pomoć i isplati se proći takav proces. Iskren mislim da je to je model po mjeri države koja drži do ljudskih prava i žene i obitelji i djeteta.