Drago mi je da vama to funkcionira. Znam što su jaslice- 15 djece treba nahraniti, staviti piškiti, oprati ruke, pomoći oko oblačenja, pomagati kad padnu, sugerirati igru i svakog od njih imati na oku- zato i moraju spavati pola tog vremena
 |
|||
|
|
|||
Drago mi je da vama to funkcionira. Znam što su jaslice- 15 djece treba nahraniti, staviti piškiti, oprati ruke, pomoći oko oblačenja, pomagati kad padnu, sugerirati igru i svakog od njih imati na oku- zato i moraju spavati pola tog vremena
"The bottom line is that as mothers, it’s pointless and futile to worry about how outsiders perceive our busy-ness. I personally don’t qualify as one of the busiest people on the planet, but there are plenty of mothers who do. Wherever we fall on the spectrum, if we’re making our vocation a priority and striving to engage our children appropriately, then we’re doing our jobs and we’re busy right where and when we need to be. We don’t need to qualify this to ourselves or anyone else." svidio mi se jako kraj ovog bloga, čini mi se da ima veze s raspravom koja se pokušava ovdje zapodjenuti
Kako misliš "moraju spavati"?pikula prvotno napisa
je, zanimljivo je kako svako toliko netko kapne na ovu temu, ne bi li izrazio svoje negodovanje, zgrazanje, kvalificiranje zaposlenosti ili nezaposlenosti mama kod kuce, lakoce ili teskoce istoga. zato i ne pisem na ovoj temi, osjecam se ko egzoticna zivotinja u zoo-u
a tek moje hibridno dijete, koje ide u vrtic dok mu je mama doma
naravno, ne vrijedam se na to da netko smatra da za moje dijete nije dobro sto nije islo u jaslice. neee, pa nije rekao da je kuzno zbog toga i obiljezeno za cijeli zivot
nadam se da se niko ne vrijeda ni na to sto ja smatram da za neku djecu jaslice jesu dobre, al da to dobro jos uvijek nije dovoljno dobro za moje dijete
ma jaslice su nužda, a ne dječja potreba i naravno ako su nužne da je dobro da budu što kvalitetnije i da je nekoj djeci tamo lijepo još bolje, ali medicina i pedagogija poznaju razvoj djeteta malo duže od petparačkih knjiga o samopomoći u kojima je sve što veseli odrasle odlično za djecu. Naravno da moram ići raditi da prehranim djecu iništa si ne mogu priuštiti i moja bi djeca išla u jaslice, ali da li bih pričala bajke o tome, ne znam.. Možd i bih. Evo ja se uvjerama da je odlično da živimo u malom stanu kraj autoputa jer nam je sve blizu LOL A i nama je tu baš lijepo
I ja se osjećam ko čudnovati kljunaš, ali pišem,jer sam sigurna da čitaju mame koje i ne piše, a znam kako sam se ja osjećala usamljeno i jadno kad sam tek kretalau ovaj projekt.
Ja sad radim u porsjeku desetak sati tjedno, od toga par sati volontiram, djeca su mi veća idu u vrtić kad nam se ide,u školu mora
cubana-pa moraju , kaj ne moraju? Nemoj mi reći da sva djeca imaju taj isti ritam i količinu popodnevnog sna od 1 do 3 godine?
pikula, nista djeca ne moraju oni spavaju jer im se spava, izmore se ujutro i spavaju ko bebe, pa moju bude u 15:30h kad dođe baka,a i ostali spavaju, tko se probudi sigurno neće ležat silom u krevetiću..
inače, ja govorim za mlade jasličare jer za njih znam iz svog iskustva (ovi stariji spavaju manje), ovi naši hrane se sami već dugo, samostalniji su u puno stvari od svojih vršnjaka i jako sam srtena zbog toga,ruke peru sami uz malu pomoć, jioš imaju pelene, već se skidaju sami,a oblače ih tete, cipele naravno oblače/skidaju sami, tamo vlada red i igra i veselje, nema ih previše uglavnom oko 10ak i baš mi je ružno čuti da netko kaže da su jaslice nužno zlo, jednako ružno kao što bi bilo da ja kažem da je meni nezdravo za dijete da je stalno uz mamu do svoje 4. god ili čak kasnije. Ja to ne bih nikad rekla pogotovo ako vidim da tu pišu žene, mame koje su u takvoj situaciji. Meni su jaslice jedino pravo rješenje i nikad ni sekunde nisam požalila, dapače drugo dijete ide isto odmah sa 1. rujna.
imam osjećaj da ne znate kako je zapravo u jaslicama, kako izgleda njihov dan, ja imam frendice tete koje rade u vrtiću i jako puno ovisi o veličini grupe, tetama, ravnateljici...i da mislim da meda radi pravu stvar ako sam dorbo shvatila, ja i da sam doam moje dijete bi išlo u jaslice, sigurno.
Jer oni (većina njih) tamo toliko uživaju i moja L. jako puno bi propustila da ne ide u jaslice sad TO znam. Ne želim da mi dijete propušta takve stvari u životu.
al ne vidim potrebu da se ovdje dalje raspreda o ovoj temi...mislim da mame one djece koja ne vole vrtić zbore o jaslicama kao nužnom zlu,...možda bih tad i ja tako govoril ali mi nismo taj slučaj.Sorry!
To je sve od djeteta do djeteta. Neko se djete super adaptira i sviđa mu se, a nekom djetetu je to najgora noćna mora.
meda, na kraju ne kužim jel tvoje dijete die ili ne ide u vrtić dok si ti doma ha,ha,...mislim nebitno al nisma skužila...
baš tako RozaGroza, al ne može netko reći da je to svoj djeci koma! to je ono što mi smeta.
ne znam ko je onda na prethodnoj strani napisao da je nije dobro da je dijete doma, i da je njegovo misljenje da dijete treba ici u jaslice/vrtic.
Lili75, ako ti se ne svida cuti da neko smatra jaslice a prirori zlom, onda nemoj ni ti pisati takve stvari o nejaslicama i djeci koja su doma. barem ne potezati to pitanje na temi mama koje su doma i cija su djeca doma jer smatraju da tako najbolje za njihovo dijete i za obitelj.
slažem se
osim toga ja nikad ne bih izjednačavala vrtić i jaslice, tri godine u životu tako malog djeteta su cijelo čudo, iako danas u praksi ima vrlo malo razlike, na žalost. No ja nisam došla na temu jaslice i pisala ljudima čiji je to izbor ili nužda da ja mislim da to nije dobro - Lili75, vidiš li razliku?
Joj, ovo mi omiljeno - pravim se nevješta, pa bocnem, pa ti se smijem, pa se opet malo pravim nevješta, pa smajlić. UHmeda, na kraju ne kužim jel tvoje dijete die ili ne ide u vrtić dok si ti doma ha,ha,...mislim nebitno al nisma skužila...
pikula,
baš si me razočarala s ovim zadnjim postom
jer meni stvarno nije bilo jasno u jednoj medinoj rečenici piše jedno u drugoj drugo.
a nisam ni znala da baš sve mame at home imaju djecu koja ne idu u jaslice
meda ja sam pisala samo i isključivo što mislim da je najbolje za moje dijete,ali očito se ništa ne smije reći jer pikula je tako zločesto (namjerno ili ne) piknula da su jaslice zlo nakon što sam ja rekla da moje dijete uživa u jaslicama i baš me nekak onak neugodno iznenadila.Nisam to od nje očekivala. Just that, tu stajem i ne upuštam se u daljnju raspravu.
Naravno da staješ, ne bi bilo pasivno agresivno da otvoreno razgovaraš.
Lili, ti si prva rekla, ne da mi se kvotat, da je za djecu bolje da su u jaslicama, pa sam ti ja rekla da ja ne mislim tako. Ako ne možeš podneti tuđe mišljenje nemoj ni započinjati raspravu.
A to dal ti misliš sam ja zločesto to komentirala ili ne, pogledaj si u bilo koji udžbenik iz pedagogije ili razvojne psihologije, tek da vidiš kak su tamo zločesti. A tek Sears, zlotvor, što on tek misli o kolektivu prije tri godine, nemoj ni čitati, uzrujat ćeš se.
Hm, rekla bih ja da se tvoja starija igra s njom jer je starija i kuži igru. Djeca jasličke dobi, dakle vršnjaci se ne znaju međusobno igrati. Ok, imaju tete koje ih na neki način animiraju, ali i dalje JA mislim da jaslice nisu primarno potrebne djetetu.
Naravno, hvala Bogu pa postoje jer kuda bi djeca koju nema tko čuvati kod kuće.
Da, ni ja nisam skužila medu, ali to sada i nije važno.,
jer meni stvarno nije bilo jasno u jednoj medinoj rečenici piše jedno u drugoj drugo.
a nisam ni znala da baš sve mame at home imaju djecu koja ne idu u jaslice
Ma, mislim da je glupo da ova tema ode u smjeru gdje ćemo raspravljati tko kako, zašto... Kako odrasli nisu isti, tako nisu ni djeca.
Baš danas pričam MM kako apsolutno uživam sa svojim djetetom kod kuće. Recimo, ja uopće nemam tu fazu da mi trebaju prijateljice, kavice, sjedenja. Ne znam, nisam bila takva ni prije djeteta. Nisam bila kafendžija ni dok sam radila, ono, posao, kuća. Nekako mi je MM ispunjavao tu potrebu za razgovorom, cure na poslu za te neke ženske priče i tak.
Sada imam kumu s kojom se čujem bar jednom tjedno, otračamo muževe dok istovremeno pravimo doručak djeci, ili jednu frendicu susjedu s kojom odem u šetnju s klincima jednom u tri djedna, imam svekrvu s kojom pričam o mengama, hormonima, tračamo...
I dalje je MM glavni sugovornik o većini tema koje me zanimaju, a ovaj je forum valjda popunio tu rupu za razmjenom ideja, mišljenja o svemu i svačemu koje sam inače upražnjavala na poslu...
I da se razumijemo, ja nisam mama koja apsolutno veže svoje dijete za sebe. Ona je većinu dana sa mnom, ali zato jer tata radi, deda i baka isto, prabaka je smotana pa rijetko dolazi do nas, ali mi često odemo kod njih, vode ju sa sobom kad god imaju slobodnog vremena, vrlo je sposobna i samostalna jer joj puno dopuštam (kuhanje, rezanje, vješanje veša...), družimo se s vršnjacima vani i tako.
Baš razmišljam o ovim cirkularnim raspravama - djetetu je bolje u jaslicama je nije je nije je nije nije je nije je...
Naše partikularno iskustvo - bilo moje koje sam ostala doma, bilo neke mame čije dijete stvarno voli jaslice, fino spava, veselo je, zadovoljno, zdravo - može zamutiti cijelu sliku, a ta je da IMA SITUACIJA kad je mama neophodna doma.. ili kad je NEOPHODNO da se radi.
Ova opcija - zaposlene majke trenutno je na svim mogućim razinama dominantna, za to smo se izborile; i kad bi ostala doma žena ili financijski ne može, ili je karijera gazi, ili je tako usamljena u kvartu i životu da joj vjetar orkanske snage puše kroz glavu.
A to nije dobro.
Kolika djeca su prebolesna, kolika djeca pokazuju da su nezadovoljna, tužna, potištena, kolike majke isto tako pate jer moraju ostaviti svoju bebu u kolektiv gdje diijete djetetu na glavi urla. I na koncu - djetetu JEST najbolje s majkom, to je njegovo pravo prvih par godina. Dijete može sretno učiti o drugima dok majka sjedi na klupici u parku; nije vrtić imperativ, a postavlja se kao ili to - ili ništa. To nije takvo.
Prve stvari prvo. Neću prestati pričati o tome
Ako je potrebno, ako je bolje - može se ostati i u redu je ostati, i smatram da se moramo boriti za to da priuštimo djeci zdravo, sretno i zaštićeno odrastanje. U svakoj dobi to znači nešto drugo;, nekad da ne ide u jaslice, nekad da smo dovoljno doma da ne lunja okolo, nekad da financijski možemo platiti adekvatno školovanje i slično.
Kao žene stvarno ne smijemo biti slijepe na potrebe djece, drugih majki, bile mi među onima koje imaju tarapanu s jaslicama, divljim radnim vremenom koje nam ne ostavlja vrijeme za obitelj, bilo čime.
Ja čvrsto vjerujem da je PRAVO žene da bude s djetetom sve dokle osjeća da je to potrebno i nužno, i da nema kapitala, novca, globalne privrede koja bi smjela stati ne prije toga, nego uopće blizu toga.
U svim religijama svijeta dvije godine se žena smatra dojiljom; bar taj period da majka može biti uz onoga tko je najviše treba, i da se ne trga, nego mirno doji malo dijete, pomaže mu u prvim koracima.
U Češkoj postoji opcija četverogodišnjeg porodiljnog dopusta, i to plaćenog. Eto, kako se može!
Ako mi mame same jedna drugoj mašemo jaslicama pred nosom, što će onda kapital i pritisak naših zakona nego nas zašarafiti i da radimo do ruba svoje snage, i da stavljamo djecu u jaslice - u kojima su isto tako uvjeti kakvi god padnu na um lokalnim djeliteljima para, i da pružimo djeci "najvažnije tri".
Mislim da ako se već žene stotinama godina bore za poboljšanje svog statusa ima smisla boriti se za opciju rada i življenja koja je više u skladu sa našim majčinstvom. Ženama treba više izbora. I to je tako.
Zato mislim da bi majke koje imaju zadovoljnu djecu u jaslicama mogle biti dovoljno široke da kažu - nama je dobro, ali mi smo za pravo izbora. Za plaćeni porodiljni dopust; ne moraju to biti novci do neba, ali da se bar malo olakša odluku da se ostane s djetetom do treće godine. Ili da se radi kraće, par sati u tom djetetovom periodu.
Nadam se da me razumijete što hoću reći, i da će naše diskusije ipak ići više u smjeru POVEĆANJA broja opcija, nikako smanjivanja!
pikula, ajd oladi malo i nemoj si umišljat da me nečije (tvoje) mišljenje baca u depru, helloooo...malo pažljivije čitaj postove.Samo sam mislila da si otvorenija za razmišljanja drugačija od tvog,al eto prevarila sam se.
SikaPika, thanx na opaski, ni ja ne skužih medu,al eto pikula misli da je to bilo jasno napisano.....a tek moje hibridno dijete, koje ide u vrtic dok mu je mama doma
naravno, ne vrijedam se na to da netko smatra da za moje dijete nije dobro sto nije islo u jaslice. neee, pa nije rekao da je kuzno zbog toga i obiljezeno za cijeli zivot
Ifigenija, je to tako lijepo rekla, svatko ima pravo na svoj izbor i trebamo se borit za veća prava u tom smislu, i dodala bih bit tolerantniji jedni prema drugima na ovom forumu. Fala bogu na češkom iskustvu jer kako gore rekoh nizozemsko je katastrofa živa, potpuno protumajčinski usmjereno
potpisujem, vidi Ifigenija što sam pisala na prethodnoj stranici u Nizozemskoj imaju opciju zapravo ne radit u uredu 2 dana od 5 ali nažalost prerano moraju natrag na posao!!! taman kad sam msilila kako su oni napredni, onda čujem i drugu stranu priče, ostala sam u šoku, nakon samo 40 dana moraju natrag na posao
[B prvotno napisa
Mene je odgojila baka,dakle nisam isla ni u jaslice ni vrtic...u ulici nije bilo puno zenske djece,tocnije nitko osim moje starije sestre tako da smo se s par muskih igrale rata,djed nam je izradjivao drvene puske...ha ha ha...za jaslice nemogu tvrdit,ali mislim da mi je bilo bolje da sam isla u vrtic jer se sjecam da su se u prvom razredu odmah stvarali neki vrticki klanovi,dosta ih se otprije znalo iz vrtica (cak su neki bili momak i cura iz vrtica,ha ha) a ja sam bila jedna od rijetkih koja nije isla...danas je mislim to skoro pa nemoguce,jer djeca maltene moraju doci u prvi razred i znati pisati i citati da bi hvatali program...mislim da mi je falilo malo vise socijalizacije s djecom mog uzrasta...koliko je to nuzno u jaslicama neznam,ali nema smisla raspravljati o tome kad velika vecina nema mogucnost izbora!
Ja bi volila neki kompromis,ne da ga/ju upisem u jaslice nego neku tipa igraonicu samo 2-3h dnevno,da bude malo u kontaktu sa vecom grupom djece ali ne da prolazi te osmosatne rituale...
I da,Sika pika copy pejstat cu tvoju recenicu jer kao da sam je ja rekla: Nisam bila kafendžija ni dok sam radila, ono, posao, kuća. Nekako mi je MM ispunjavao tu potrebu za razgovorom, cure na poslu za te neke ženske priče i tak....
Nas smo 6 kokoski u uredu,sef nam je stranac i ne kuzi sto pricamo tako da svakodnevno obradjujemo teme od depilacije do sto je sinoc bilo u nekoj seriji...
Ajd pusti meni da ocijenim kako se igraju moja djeca.
I kako se moje mlađe dijete igra u svojoj jasličkoj grupi.
Imam dvoje za usporediti i vidim da nisu isti. I znam kako se igrala starija, a kako se on igra.
Jaslice sigurno nisu potrebne djetetu. Ali nije univerzalno pravilo da im je tamo grozno.
Lili, a koliko ih stvarno ide natrag na posao nakon 40 dana? Kolika je zarada u Nizozemskoj, kako tamo obitelji mogu živjeti od jedne plaće, a kako kod nas? Koliko tamo žene zarađuju, što ako ne odu na posao - postoji li dječji doplatak i koliki je?potpisujem, vidi Ifigenija što sam pisala na prethodnoj stranici u Nizozemskoj imaju opciju zapravo ne radit u uredu 2 dana od 5 ali nažalost prerano moraju natrag na posao!!! taman kad sam msilila kako su oni napredni, onda čujem i drugu stranu priče, ostala sam u šoku, nakon samo 40 dana moraju natrag na posao
Moraju li tamo žene ići raditi nakon tih 40 dana iz egzistencijalnih razloga? Kakvo je tržište rada, koliko je teško naći posao nakon npr 2 godine pauze?
Ne razumijem zašto neke teme zapadnu u neprestana prepucavanja...
Recimo ova, totalno nedužna tema o (najčešće ) mama koje su odlučile imati radno mjesto domaćice. Neke su to napravile svjesno, svojim izborom i nakon promišljanja, neke su se tu našle zbog okolnosti ...
Obzirom , da sam dosta godina bila zaposlena prije nego sam postala 100% domaćica i 24- satna paziteljica svoje djece 7 dana u tjednu, mogu reći da sve ima svoje prednosti i mane.
E, sad, meni su prednosti itekako jasne ko sunce, ali još uvijek se borim sa manama.
I činjenica je, da ja nedostatak vremena koje bi imala samo za sebe ili koje bi imala da napravim neke stvari u miru i koncentrirano , ne mogu nadoknaditi tako da upišem dijete u kolektiv. Niti mogu njezinu silnu želju za druženjem sa drugom djecom nadoknaditi tako da nju upišem u kolektiv...obzirom da je upis u jaslice često jedini način da se dijete igra u prijepodnevnim satima sa drugom djecom , a odlazak na posao jedini način da se majka socijalizira.
Eto, obzirom da nama to nije opcija, pokušavam naći neka praktična riješenja među ljudima koji imaju sličnu situaciju.
I što sad meni znači netko tko se javi na temi , i kaže kao je njegovom dijtetu super u jaslicama. To mi je skoro korisno kao i kad mi susjeda (također majka jasličara) kaže što ne bi mi bilo dobro da E. upišem u jesen u jaslice , pa barem na 4 sata da se malo odmorim. I sve to ispriča iako sam joj rekla da za E. kolektiv nije riješenje zbog prevelike opasnosti od infekcije i svih komplikacija koje mogu izaći iz toga.
Evo mene opet s NL izvjestajem- porodiljni je 12 (16, al 4 obavezno prije poroda) tjedana, ne 40 dana. I dalje suludo kratak period.potpisujem, vidi Ifigenija što sam pisala na prethodnoj stranici u Nizozemskoj imaju opciju zapravo ne radit u uredu 2 dana od 5 ali nažalost prerano moraju natrag na posao!!! taman kad sam msilila kako su oni napredni, onda čujem i drugu stranu priče, ostala sam u šoku, nakon samo 40 dana moraju natrag na posao
I nemaju zene pravo raditi od kuce, to je strogo u dogovoru s poslodavcem. Meni to recimo, nisu odobrili, iako je itekako izvedivo.
Imam pravo raditi skraceno radno vrijeme (opet u dogovoru s poslodavcem, sto znaci da treba dobro isplanirati taktiku)
Uglavnom, koliko se god ja trudila da ovo shvatim kao kulturolosku razliku, ne mogu. I tesko da cu ikad sebi i firmi oprostit sto su me potjerali na posao kad je imala 4 mjeseca.
Citala sam nedavno, intervju s Beatrijs Smulders, njihovom najpoznatijom babicom. Ona valjda jedina u drzavi smatra da ovaj sistem nije normalan. I savjetuje svojim zaposlenicama, a indirektno kroz taj intervju i ostalim Nizozemkama, da mjenjaju sistem tako da se prijave bolesne u toku porodiljnog, cime padaju na drzavni trosak (vjerujem da zvuci poznato). I ostanu doma s djetetom barem godinu dana.
Novinarka ju je nato upitala ne poziva li upravo na krsenje zakona. Beatrijs odgovara da bi ona to nazvala gradjanskom neposlusnoscu.
I da nadodam, ja sam ovaj tjedan na bolovanju. A nisam bolesna. Trebalo nam je odmora. Neugodno mi je sto to moram na ovaj nacin sebi (nama) priustiti, ali, makar i na 5 dana, jako se dobro osjecam kao mama kod kuce.
Zbog generaliziranja. Bilo jedne ili druge strane.
ja bih rekla da do prepucavanja dolazi, jer pojedinci nemaju sluha kad i s kakvim
doprinosom je u redu javiti se na neku temu. tu je sirius apsolutno ubola bit,
iako u načelu svi se imaju pravo javiti na svaku temu. ali ne treba se onda čuditi
kad se nekoga isprovocira.
pratim ovaj topic, trenutno sam doma, ali to nije stalno stanje, i sa zanimanjem
pratim pluseve i minuse ostanka doma.
cure, ne dajte se smesti.
ja razlikujem vrtic, u koji idu djeca od tri godine nadalje, od jaslica, u koji idu djeca do 3 godine. ispricavam se ako netko ne razlikuje vrtic i jaslice, pa ga je moja izjava da moje dijete ide u vrtic i nije islo u jaslice zbunila. ako se radi o vasem nepazljivom citanju, molim da se meni ispricate zbog trosenja vremena na ovaj dogovor
al to sto moje ide ili ne ide negdje, ne utjece toliko na moj stav o istome. al to je neka druga tema.
i ja isto. dajte ne bedirajte me, ja sam cijelo bogatstvo ostavila čuvalici za prvu jasličku godinu. ne može bit bolje u jaslicama, ne može!!!!ja razlikujem vrtic, u koji idu djeca od tri godine nadalje, od jaslica, u koji idu djeca do 3 godine
Imaš masu "padobranaca" na nekoj temi koji se isčuđavaju nečim što ih se uopče ne tiče i nema nikakve veze sa njima, nemaju nikakav konstruktivan doprinos temi, al nemogu izdržat da se ne jave da malo bocnu. Klasika, happens all the time.
Ne mislim sad ovdje nužno na ovo s vrtićima/jaslicama.
Cure moje ja bih tako rado ostala kući sa svojim djetetom. Srce mi se slama kad se sjetim da uskoro moram ići raditi a ona u jaslice. Već danima razmišljam i smišljam što bih mogla raditi od kuće samo da budem s njom ali mi ništa ne pada napamet.
Mitovski, koje si struke?
Ekonomija.
Računovodstvo?
Naravno, ako si te struke.
Računovodstvom sam se bavila i bila sam toliko nesretna jer to nije za mene. Imala sam obrt i tisuću problema se pojavilo pogotovo kako je došla recesija da previše ne duljim ljudi rade svašta što nebi smjeli a naplata je postala nemoguća misija i pao mi je kamen kad sam se toga riješila.
Znam kako je to. Ja sam ziheraš i nikad ne bih imala svoju firmu. Radije sam nečiji zaposlenik koji se mora brinuti samo o svom poslu, a ne o tuđim i svojim plaćama i ostalim davanjima.
Zato bih ti napisala nešto što baš i nije u skladu s ovim topikom, ali ne s ciljem prepucavanja.
Dijete će "dramiti" skoro u istoj mjeri kao i ti. Da, jaslice nisu nešto što bi jedan jednogodišnjak poželio za sebe, ali ako nemaš izbora, a malo njih ima, stisni zube, put a happy face on i približi djetetu jaslice na što je moguće ljepši način.
Da, radije će biti s tobom doma, ali doživjet će i tamo mnogo lijepih trenutaka i bit će mu dobro.
Ne brini.
Ma znam, ne dramim i ja sam išla u jaslice i ostalo mi je u lijepom sjećanju mislim ne baš jaslice ali vrtić, jaslica se ne sjećam. Naravno ako ne bude druge mogućnosti ići će u jaslice jer ja raditi moram zbog financija ali pokušavam smisliti neki posao koji bih mogla raditi od kuće jer bih jako voljela ostati s njom.
Ne moš i ovce i novce, možeš uzet neku firmu i vodit im računovodstvo bez obzira što to ne voliš - izvagaj što više ne voliš, računovodstvo ili odlazak na posao? A usput možeš i davat neke instrukcije za klince iz ekonomske ili tako nešto - ne znam točno koliko si stručna i to...
Ja sam presretna da radim od doma, stvarno je super obavljat posao a malecki u vrtiću pored mene. Jest da radni dan traje po 12 sati, jer imam pauze konstantno, ali isplati se.
Da, ne mogu ovce i novce, međutim 10 godina sam išla s grčem u želucu na posao i to više ne želim, jedino ako ćemo biti kruha gladni onda ne biram. Kažem željela bih naći neki posao možda i neki mali biznis od kuće a ako ne, ništa odoh raditi izvan kuće mada mi je velika želja biti s njom doma.
Prvi puta se javljam na ovu temu...malena je bila doma samnom do navršenih 20 mjeseci,tad je krenula u jaslice,tj u grupu od 2-4.
Živimo na selu pa je to sve ležernije posloženo. Sviđa joj se u jaslicama mada ima dana kada ne želi ići. Pošto sam ja s malenim doma većinom kada ne želi ostane s nama. Bila je bubana pa je doma i danas je rekla da joj je dosadno, da bi ona u vrtić,makar se trudim zabaviti ju kaže da joj fale dječica. Mislim da je krenula u jaslice taman kada je bila spremna jer nije bilo ni plakanja ni vrištanja,naravno mi smo imali mogućnost da do tada bude samnom. Žao mi je što s malenim takvo nešto neće biti moguće.
Uh znam, i ja sam radila nekoliko tkavih poslova. Užas.
A jeli imaš neka znanja mimo ekonomije? Nešto što možeš utržiti, tipa šivanje-pletenje-pravljenje nakita bilo što?
I jel misliš da bi time mogla zaraditi plaću i doprinose za sebe?
Prije 5-6 godina sam izrađivala nakit, međutim to je bilo samo za prijateljice i nisam nikada prodavala, ali su rekle da im se jako svidjelo. I znam i obožavam peći kolače i torte, jednostavno uživam ( za krštenje sam sama ispekla 10 vrsta kolača, za Božić ispećem po 15) i oduvijek sam sanjala o nekoj maloj slastičarnici s posebnim kolačima ali za ti trba dosta ulaganja, ali vidiš možda nebi bilo loše kući peći kolače.
Pa što se tiće doprinosa, sigurna sam da se to da srediti, na ovaj ili onaj način.
Pečenje kolača je super posao, i iznenadila bi se koliko ljudi to traži. Masu žena više zbog posla nema vremena peći torte i to, pa traže nekog da to napravi za njih, a i puno kafića/restorana ima dogovor sa ženama da im doma peću, pa oni to prodaju. Znam curu u Dubrovniku koja tako zarađuje super plaču za sebe, samo peče kolače. A frendica mi je od pukog hobija pravljenja nakita u 4 godine završila sa svojom galerijom u kojoj prodaje svoj nakit i još neke sitnice, s vremenom je naučila plesti pa izrađuje razne šaleve, ma svašta nešto. SAmo se treba uhvatiti u koštac s tim i ne posustati. Naravno, krajnji proizvod treba biti kvalitetan i unikatan (i kod torta)
Moja princeza se danas nakon 1mjesec bolovanja vratila u vtić...lijepo je išla 3tjedan i veselila se a onada bolest...zajedno smo bile bolesne i opet smo se nekako zbližile..bilo je dana kad sam poželjela da je u vrtiću jer joj je stvarno bilo dosadno samoj samnom- mislim bez prijatelja-ali samo prvi tjedan...noćas nije mogla spavati od uzbuđenosti,straha i nervoze, pa sam joj jutros rekla da ako ne želi ići u vrtić ne mora, željela sam da sama odluči, ne želeći biti posesivna majka (ipak će ona sad napuniti 4g)-no ona je ipak odlučičila da želi...mene sve frće u želucu (jer imali smo problem zlostavljanja u vrtiću, pa smo to nekako preživjeli, taman dobro krenulu i sad ispočetka, ne mogu doćekat da dođe doma).........stalno smo se grlile, mazile, is talno mi je govorila ti si mama moja najbolja prijateljica
Kako sam rekla i ako sam na burzi dobivam neku naknadu i nikad još nisam bila bez svog novca..........kako se samo slažem s onim što je pikula napisala, da nije ono što veseli roditelje nužno da veseli i djecu........i noćas sam razmišljala kako radim od svoje 14g i kako sam se uvijek smatrala da ću biti zaposlena žena i da ću uvijek htjeti raditi...vjerovatno jer je moja mama radila i ako je imala nas 4 djece....i vjerovatno zato što me uvijek bilo strah ovisiti o nekome finacijski, pogotovo MM, možemo se rastat, može umrijet i što tada....no kad sam rodila sve se promjenilo........željela sam biti doma s svojim djetetom, i jako me je jučer ražalostilo kad su me mama i MM napali da ja ne želim raditi............shvatila sam ono što moja majka nikad nije a to je da mene nitko neće cijeniti ako to sama ne budem činila...niti će mi davati veću potporu, pomoć, ni poštovanje ako ću ići na posao i još raditi doma.......majka mi je rekla da neka ne mislim da će me moje djete kad odraste više cijeniti i voliti zato što sam s njom doma, nego da će me još gledati s visine, jer će možda imati visoke škole i dobar posao..........ali ja to znam...djeca kad uđu u pubertet promjene se.....ja to i ne tražim od djeteta i ne bi zbog toga željela biti s njom doma- da me cijeni i da mi se klanja, već upravo zato da (možda je sebično) ovo vrijeme kad te djete treba i bezgranično voli možda poklonim i sebi, ali da je i odgojim da jedan dan bude samostala i "ne treba me"-što je u tome loše?!
Nikad nisam rekla da više nikad ne želim raditi, ali osjećam da još nije vrijeme za to, bar ne za stalni posao.
Isto tako trpila sam mobing na poslu 10g i teško da bi to ponovno mogla.
Stvarno bi željela raditi neki posao od kuće i nešto što donekle volim, jer mislim da ljuti troše i previše vremena na stvari koje ne vole.
Stalno sam bila ogorčena što moj društveni život pati, jer sam vjerujte posve izolirana doma, ali nakon 3,5g kad sam vidjela neke svoje prijatelje, doživjela sam prosvjetljenje i posmilila, ma za čime ti patiš? Za nečim što oni tek moraju proć, a ti već jesi?
Znam da ću u budućnosti imati vremena za sebe i to me tješi na neki način, jer ako se sad posvetim svome djetetu , ona u budućnosti neću žaliti ni za čim i moći ću mirno piti kavu u kafiću.
Biti ću mirna i ako me djete bude cijenilo ili gledalo s visoka, zato što ću znat da sam dala sve od sebe i da sam se potrudila biti dobra majka i ako možda nisam bila.
Kad djete postane roditelj i tako će sve samo shvatiti.
Tužno je što su naraštaji tako odgojeni da ne cijene žene koje su doma ( i ja sam bila jedna od njih), smatraju ih lijenima i da se boje rada i života. Žalosno je što feminizam nije donio poštovanje i ogućnost izbora ženi, već ju opteretio radom, majčinstvom, školovanjem, kućanstvom, i sve to sve pod normalno, a ne nešto što se treba cijeniti!
Da mogu birat radila bih doma, djete bi išlo u vrtić kad želi, a kad poraste ako bi dobro zarađivala od posla kod kuće posvetila bih se sebi, ako ne našla neki posao bez stresa. Nažalost birat ne mogu, i danas sam poslala molbu za posao, teško je jer sam izgubila 10g u firmi u kojoj sam radila za malu plaću, nisam mogla napredovati, nisam mogla završiti fax, nisam mogla se usavršavati odlazeći na razne tečajeve jer sam radila po cijeli dan- i danas nemam kvalifikacije kakve se traže- a imam 10g previše, kilu previše, i obiteljski život, nisam baš posloprimac za poželjet!
Da se ubacim kao padobranac.
Restorani više ne smiju posluživati kolače i torte bez papira. Dakle, nema više slaviš krstitke u restoranu i doneseš domaću tortu. Barem kod nas se toga strogo drže.
A šta nema onog više tipa kupe tortu od neke žene a prodavaju je za svoju? Ko zna dali je ispekao kuhar ili neko treći? U nas to sasvim OK funkcionira, ovdje na JuguDa se ubacim kao padobranac.
Restorani više ne smiju posluživati kolače i torte bez papira. Dakle, nema više slaviš krstitke u restoranu i doneseš domaću tortu. Barem kod nas se toga strogo drže.
Naravno to je totalno sipino crnilo, ali svejedno ljudi tako zarađuju.
I kod nas je prije išlo, ali više ne. Mora imati nekakvu markicu ili kako se to več zove. Nemam blage veze, ali rekla mi je žena koja je stalno pekla torte.A šta nema onog više tipa kupe tortu od neke žene a prodavaju je za svoju? Ko zna dali je ispekao kuhar ili neko treći? U nas to sasvim OK funkcionira, ovdje na Jugu
Naravno to je totalno sipino crnilo, ali svejedno ljudi tako zarađuju.
Dobro, opet ostaje mogućnost da se peku kolači za doma.
Deklaracija
Toliko toga lijepoga ste napisale dok sam ja bila bez neta. Puno toga bih mogla kvotati
Mitovski ono glavno što mi je ostalo iz tvog posta je da ti je teško zamisliti da ideš raditi, a malena u jaslice. Upravo to je osjećaj (ja sam morala početi raditi kad mi je prvo dijete imalo nepuna 3 mjeseca, nije išao u jaslice nego su ga moji čuvali (naravno da je svaka situacija specifična), ali što je rano, rano je) koji je mene motivirao da kroz idućih 5,6 godina ne odustajem od ideje da moram svoj život drugačije posložiti. Drugačije od onog kako je bio posložen, ali, na žalost, i drugačije od onog što je prevladavajući model u mojem okruženju. Ne znam točno kako ostati doma s klincima, kad pogledam unatrag čak i moji put od prve lige i i radoholičara preko 100% domaćice do ove faze u kojoj radim 1/12 svojeg vremena jedva da mogu sama sebi prepričati. Puno puta se otvorio prozor gdje su se zalupila vrata i obrnuto, mnogo puta je sve izgledalo zaključano i zabrikadirano a odjednom se neka situacija totalno okrenula, ko u igrici, i eto neke nove prilike- jedino što je zapravo cijelo vrijeme bilo isto je baš taj filing, da me trebaju, da u mojem slučaju, moj posao, sve opcije koje smo isprobali putem, da to nije to i da moram ići dalje za nosom. Probala sam ja to zanemariti, ali čim sam počela ignorirati taj osjećaj o kojem pišeš sve drugo što bih si priuštila bi me prestalo veseliti,nešto ko bajka o kralju Midi... Vjerojatno ti nisam puno pomogla i vjerojatno cubana ima pravo. Možda nije vrijeme da s malom bebicom na ruci pokrećeš pravi biznis ili da riskiraš ako vam je tvoja plaća nužna za kruh i režije, ali voljela bih te ohrabriti ako imaš imalo lufta da napraviš sve kalkulacije i izokreneš sve opcije dok im svi novčići ne poispadaju iz džepova i da si napraviš dugoročni plan, jer koliko god bilo bitno da stvarno budeš s bebom dok je mala, vjeruj mi svaki dan koji joj nadoknadiš u ranoj dobi djetinjstva višestruko se vraća. Ja sam sa svojim prvim djetetom puno radila upravo prvu godinu njegovog života
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
