odgoj u duhu vjere 5

[zeljka231]

Ifigenija, uopće te ne razumijem. Ne razumijem te zato što znam puno stvari za koje je bolje da ne znam, jer znam koliko iskrivljenu sliku ima veliki broj svećenika o svijetu u kojem žive, jer znam kako žive mnogi vjeroučitelji i što se sve od njih traži, jer znam da djeca u školi traže osobno svjedočanstvo svih onih koji su na bilo koji način povezani s Crkvom, jer znam da Boga sigurno neću naći u toj velebnoj zgradi, jer sam sigurna da Bogu ne treba vanjski sjaj, jer sam sigurna da Bogu ne trebaju prazne katedrale kojima će se ljudi diviti, jer je Isus rekao da je onaj koji je pomogao najmanjem, pomogao je i njemu, jer svoju ljubav prema nikome pa niti prema Bogu ne iskazujem materijalnim...

Nijedan oniks ne može promijeniti ničije srce...mislim da može...

[Ifigenija]

Ifigenija, uopće te ne razumijem. Ne razumijem te zato što znam puno stvari za koje je bolje da ne znam, jer znam koliko iskrivljenu sliku ima veliki broj svećenika o svijetu u kojem žive, jer znam kako žive mnogi vjeroučitelji i što se sve od njih traži, jer znam da djeca u školi traže osobno svjedočanstvo svih onih koji su na bilo koji način povezani s Crkvom, jer znam da Boga sigurno neću naći u toj velebnoj zgradi, jer sam sigurna da Bogu ne treba vanjski sjaj, jer sam sigurna da Bogu ne trebaju prazne katedrale kojima će se ljudi diviti, jer je Isus rekao da je onaj koji je pomogao najmanjem, pomogao je i njemu, jer svoju ljubav prema nikome pa niti prema Bogu ne iskazujem materijalnim...

Nijedan oniks ne može promijeniti ničije srce...mislim da može...

Željka123 je li ovo ono pitanje koje nisam eksplicite odgovorila, pa je nezgodno ispalo da te ignoriram, propovijedam i pozivam na obraćenje?

Nisam shvatila kao direktno pitanje, a i pišem kako to već ja pišem, uvijek s tri ruke u nečem drugom, pa oprosti.

Nije mi bila namjera preskočiti, ne odgovoriti, ignorirati. Promaknulo mi je.

Naravno da su svećenici svakakvi; ljudi su. Oni zapravo svojim plaštom simbolički zaodijevaju svoje ljudstvo u Isusa, i to je to, bez tog plašta ljudi su kao i mi... Koliko oni mogu duhovno rasti, to ovisi i o njima, o milosti, karizmi koja im je dana i tako.

Osobno imam ispovjednika kojeg držim svetim čovjekom, župnika neizmjerno poštujem, idem u još par župa, divni ljudi, i stvarno nemam kontakt s nekim s kime bih imala neki jaki razlog polemizirati.

Naravno, postoji svašta, ali tu je ono Isusovo - strpljivo podnosite jedni druge, ljubite se, i molite jedni za druge. Ne idem van te tri dimenzije odnosa prema svećenicima; nastojim barem, isto kao i za ostatak ljudi. Naravno da mi ne uspijeva, ali se trudim, pa s vremenom možda nekad i uspijem.

Ali za pitanje katedrala i ostalog - dokle da idemo? Trebaju li Bogu kaleži od zlata? Trebaju li mu orgulje? Trebaju li Bogu ona lijepa odijela od skupocjenih tkanina? Treba li Bogu čipkana oprema za Crkvu - i zašto časne gube dane na taj posao? Trebaju li nam uopće klupe? Jastuci? Vitraji?

Koji je stupanj po tvom mišljenju prikladan? Što je u redu uložiti u gradnju crkvenog objekta, a što nije?


Ni meni ne trebaju ofucani cvjetići kojom me djeca zasipaju - pa se opet veselim. Ne treba mi ni sapun koji mi je muž donio na dar, ne trebam se ni tuširat svaki dan (preživjela bih)... a opet sve to prakticiramo...