to bi bili ljudi koje sam upoznala kroz svoj životni vijek...svi smo mi ponekad licemjerni ne bježim od toga...ali ja ovdje govorim o ljudima koje osobno poznajem...a sad drage moj ćao
to bi bili ljudi koje sam upoznala kroz svoj životni vijek...svi smo mi ponekad licemjerni ne bježim od toga...ali ja ovdje govorim o ljudima koje osobno poznajem...a sad drage moj ćao
Svećenici ne posjeduju ništa od toga što koriste, a i zavjeti su različiti za svećnike, redovnike i to ovisno o redu.
Osim toga svi smo mi pozvani na svetost svatk ou svojme staležu, slaba je vajda pokazivati prstom na druge. Prvo brvno u svojem oku, a onda trun u tuđem ...
Joj, meni, nije trun, nego su ploče od oniksa!
A posjeduju - plaću, i to vrlo solidnu.
Posljednje uređivanje od Teica : 25.03.2011. at 17:26
ok, sad kad sam djelomično pročitala ovu temu imam pitanje: di je ta druga rasprava zbog koje je Ivana dobila opomenu :znatiželjna:
inače, slažem se s Teicom...............u onom djelu gdje pita zašto toliki novci za gradnju ( vjerojatno bih se složila i s ostatkom, ali za to bih trebala više pročitati)
Mesojedu jedan, ta druga tema ti je tu:http://forum.roda.hr/threads/64279-P...96#post1850596,
ali kasno Marko na Kosovo stiže- hoću reći: zaključana je u međuvremenu.
Ali, možeš sve pročitati, naravno.
Moja malenkost ne zna zbog čega je Ivana zg dobila opomenu - nisam sve čitala, čak me bih ni skužila da je dobila opomenu da nije sama napisala.
Bjež'mo dok nismo dobile opomenu - zachatavamo topic!
na žalost, topic je zatvoren. bilo bi bolje da su brisani svi postovi koji se ne odnose na temu. ovako smo fino raspravljali, pa su se neki našli uvrjeđenima, rasprava otišla u krivome smjeru i ode topic pod ključ. ja se još nadam da će se otključati a sporni postovi, i svi nevezani za temu rasprave konstantno brisati. ključanje nije rješenje.
[QUOTEključanje nije rješenje. ][/QUOTE]
stvarno nije, brišite ivanu zg i otvorite topic
nije to samo brisanje postova jedne korisnice, nego i svih onih u kojima je citat onoga što je ona pisala, pa replike, pa komentari...
previše čišćenja i editiranja... gotovo nemoguće![]()
Smijemo li otvoriti novu temu u vezi popisa stanovništva i izjašnjavanja po pitanju vjere?
Čini mi se da nas ima puno koji bismo o tome rado raspravljali.
Posljednje uređivanje od Teica : 25.03.2011. at 19:21
A da, netko je spominjao Isusov nauk i koliko je to sa novosagrađenom zgradom u skladu...
Imamo svi mi brvno što se tiče Isusova nauka. Malo tko danas živi isposnički. Niti ja baš nisam, kad sam prije 3 godine kupila novi kaput, stari dala onima u potrebi. Niti da imam samo jedan par cipela, a višak je kod sirotinje. O, kako bih voljela da se netko pohvali da čini tako dobra djela. Pa da mi bude nadahnuće!
ljiljana, ljudi koji čine dobra djela obično ne pričaju o tome, jer su samozatajni, pa ti se neće hvaliti. uglavnom ćeš čuti pohvale na njihov račun.
a nadahnuće možeš naći na sve strane - npr. kod ljudi koji volontiraju tamo gdje je potrebno, pa čak ga možeš naći i u djevojčici koja će pomoći bakici ponijeti tešku spizu preko ceste. ima primjera svuda oko nas, samo treba otvoriti oči.
Ivana zg ne vidim niti jedan razlog da odeš. Ovdje nas uistinu ima različitih; zašto bi ti mene i još puno nas lišila svoji postova i pozitivnih dojmova koje meni ostavljaju samo zato jer isti ti postovi nekog "grebu".
Je, učio nas je - iako nije bahatosti ni rastrošnosti, nego nečem posve drugom, nečem ispod površne logike kojom se napada Crkvu zbog ove gradnje.
Evo citat iz Markova evanđelja, 14. poglavlje:
3 I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. 4 A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti? 5 Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. 6 A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. 7 Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. 8 Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. 9 Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen."
U Ivanovom evanđelju ima i detalj više - osoba koja je prigovarala što se pomast potrošila na Isusa je Juda, isti onaj koji će ga izdati za nešto sitno srebrnjaka.
Evanđelje po Ivanu 12,1-8
1 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. 2 Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. 3 Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
4 Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: 5 "Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" 6 To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.
7 Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! 8 Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek."
Točno ovo što se danas govori - moglo se dati siromasima - govorilo se i u Isusovo vrijeme, i to iz usta Jude osobno. Mudrome dosta.
Vjerski tu gradnju doživljavam kao način da se Bogu oda čast - ljepota, veličanstvenost, skupocjenost, sve su to ljudski znakovi koji upućuju na Božiju veličinu, i našu odanost njemu.
Pa kad ideš običnoj susjedi, obučeš se, namažeš bar malo i gledaš da izabereš najljepšu čokoladu koju imaš; kad ideš nekom voljenom na rođendan, biraš najbolji poklon koji možeš sebi priuštitii da kupiš.
A kad je u pitanju Bog - tu može i šupa. Može i bez ičega. Jer se Bog ne vidi, pa nije važno...
Bogu ne treba ni naše zlato ni tamjan, ni ništa; ali naša odanost, vjera i poštovanje - da. Mislim da dirljivost kojom Crkva i crkvi bliske organizacije stvaraju i materijalno, opipljivo dobro, lijepo, veličanstveno nemaju uopće veze s gramzljivosti i besmislenom gradnjom grandioznih objekata, nego s dubokom vjerom da ako Boga stavim na prvo mjesto ni u čemu neću oskudijevati niti ja, niti siromasi, a i ljudi će imati četiri zida za svoje aktivnosti. To je ono što mi možemo, to je ono što smo stekli, ono u čemu smo vješti - i dajmo Bogu najbolje. Ništa nesavršeno nije dovoljno dobro da se prinese Bogu.
Jer ne izlazi iz siromaha dobro svijetu, niti iz bogatih, niti iz novca, nego iz Boga. Dajmo mu slavu, i sve će biti dobro.
Trebamo veliku zgradu, Bogu hvala, neka u njoj budu i obiteljska savjetovališta, i izdavačke kuće, i savjeti, i centri kojekakvih djelovanja, iz toga će izaći puno dobra, svjedočila sam dobru koje naši biskupi čine (iako to nije glasno, bučno, nije zastupljeno u medijima) i laici koji tamo rade u raznim službama odlični su ljudi i dobro rade. Lijepa fasada, trajna, neće se trebati obnavljati, odlično.
Novac ionako ide iz Vatikana, namjenski je novac.
Da mi mama da puno novaca da si kupim lijepe nove čizme, ja bih. Ako kaže da je to baš za čizme. Izljubila bih je i rekla hvala. A vi? Isto tako i Crkva.
S druge strane, svi mi rado putujemo pa se divimo katedralama i svemu onome što je Crkva dala u umjetničkom i arhitektonskom smislu. To nije završeno, pa imamo što imamo. Nešto valjda treba ostaviti i budućim generacijama.
A s treće - Bog svojima i u snu daje. Ostati siromah za nekoga je osobni križ, patnja, nešto što će ga pratiti i pokopati, i to je strašno, i nedaj Bože da se ikome dogodi, i daj Bože da svi imamo široko srce i pomažemo nesebično i kapom i šakom. I toga je u Crkvi puno, jako puno, i među ljudima svih vjera, i nevjera.
Ali siromaštvo i nevolja nisu konačne istine. Stalno upiremo u zlo i rješavamo ga tim kao donacijama, i kao prodali bismo oniks za siromahe, a u stvari za mnoge je potrebno samo jedno - da upru pogled u lice Božije i ozdrave, i da prime blagostanje koje im se nudi. Nijedan oniks ne može promijeniti ljudsko srce, prodao ga ili ne. Samo obraćenje.
Koliko je siromaštva zbog alkohola, droge, grijeha raznih, svađa u obitelji; uopće zbog korupcije i svih tih krivih vrednota - i koliko toga otpadne kad čovjek dozvoli Bogu da ga dotakne, ozdravi i oporavi!
Zato zgradu od oniksa gledam kao dar ljudi Bogu, iz vjere, divljenja i odanosti, ali i dar Božiji ljudima koji ga ljube. Da će im i u snu dati, da će u svemu obilovati, da će odgovoriti na svaku potrebu i na koncu - da smo kao djeca Božija dostojni te ljepote. Iz koje opet treba proisteći vjera koja će odgovarati na potrebe onih manje sretnih, onih koji još ne gledaju u smjeru Božijeg milosrđa.
Na koncu - svi oni koji iz vlastite lišenosti jauču na tu zgradu mislim da mogu pogledati i ovako - vidiš kako obiluju oni koji vjeruju Kristu, i nek nam se pridruže u slavlju, u punini života i Božijoj dobroti. Taj oniks je samo vanjski sjaj. Crkva unutar zidova od oniksa nudi pravu raskoš, bogatstvo i puninu života.
Inače, ovo je na svjetskoj razini čisto mali projekt. Ima jedan čovjek koji je u SAD svojim novcima usred pustinje utemeljio ne samo faks, nego i cijeli grad, temeljen na učenjima Katoličke vjere. Kad to vidiš, kad pojmiš veličinu projekata koji se ostvaraju u Isusovo ime, nekako ti je lakše vjerovati i dalje.
Stvarno, od jedne ribe napravi se kolikogod riba treba za sve gladne. Samo je potrebno digunuti prema nebu, zahvaliti i blagosloviti. Ali mi smo slijepi, gluhi i glupi i ponavljamo - nema i nema i nema, prodaj oniks, prodaj pomast. Isus je na to rekao učenicima - pa dokle ću ja vama morati ponavljati? Vidjeli ste svojim očima, i još ne razumijete. Umjesto da se ganjamo i kritiziramo, možemo se udružiti u molitvama i blagoslovu i svu ovu bijedu pretvoriti u obilje.
Naravno, ako nas oniks zeme i pogubimo osjećaj za to što je bitno - onda smo zabrazdili; nije isto da li lijepim na svoju kuću oniks, ili na nešto naše, Crkveno, što mi osobno ne pripada, što je na slavu Boga i Crkve. Nijedan biskup to neće u grob odnijeti. To ostaje ovom gradu, ljudima, našoj djeci. Da se dogodi neka tragedija ovom gradu ja garantiram da bi taj oniks štitio sve bez domova, dok se stvar ne riješi.
Ifigenija, uopće te ne razumijem. Ne razumijem te zato što znam puno stvari za koje je bolje da ne znam, jer znam koliko iskrivljenu sliku ima veliki broj svećenika o svijetu u kojem žive, jer znam kako žive mnogi vjeroučitelji i što se sve od njih traži, jer znam da djeca u školi traže osobno svjedočanstvo svih onih koji su na bilo koji način povezani s Crkvom, jer znam da Boga sigurno neću naći u toj velebnoj zgradi, jer sam sigurna da Bogu ne treba vanjski sjaj, jer sam sigurna da Bogu ne trebaju prazne katedrale kojima će se ljudi diviti, jer je Isus rekao da je onaj koji je pomogao najmanjem, pomogao je i njemu, jer svoju ljubav prema nikome pa niti prema Bogu ne iskazujem materijalnim...
Nijedan oniks ne može promijeniti ničije srce...mislim da može...
ja isto vjerujem da bi.
i totalno stoji sve što ti ifigenija,mudro i opširno,izlažeš.
međutim,stvar je u tome da je za Boga zbilja dobra i šupa.Isus je rođen u štalici,a bio je Bog.
nosio je dronjke,bio je siromašni tesar,a bio je Bog.
mi ljudi to često zaboravljamo,i Bogu u čast gradimo kule do neba,posvećujemo zlato i najljepše stvari izrađene ljudskom rukom,a ne dajemo mu svoja srca.
Crkvi jest potreban takav centar u kojem će objediniti više toga na jednom mjestu,što je dosad bilo raštrkano.i dobili su novac od Vatikana za tu svrhu,i neka su.
ali.
ne možemo cijelu ovu situaciju izdvojiti kao otok iz cjelokupnog konteksta preteške hrvatske realnosti.
usuđujem se reći da Hrvatskoj gospodarski,kao i ljudima koji u njoj žive,nikad nije bilo teže.
kolika masa nezaposlenih,ljudi na samom rubu egzistencije,čiji se obroci sastoje od kruha i krumpira.koliki rade,a ne primaju plaću.koliki su pod ovrhama.koliki stenju pod lihvarskim kamatama kredita koje su bili prisiljeni dići,jer negdje moraju živjeti.
država je u kolapsu.štede na socijali.
evo sad posljednja prašina koja se podigla-htjeli su uzeti posljednju bijedu od bijede,pola invalidnina djeci s posebnim potrebama.dno dna!
suočeni s takvom hrvatskom realnošću,nije teško shvatiti da ova divna i krasna zgrada nije baš došla u jel,najzgodnije vrijeme.no Crkva je nažalost pomalo izgubila korak u osjećanju bila naroda.trebali bi ozbiljno poraditi na tome.
da meni mama daruje novac za kožne čizme,a djeca su mi gladna i odrpana,ja ih NE BI KUPILA.
oni bi mi bili preči,a ja bih hodala bosa.
i bila bih bliža onom odrpanom Jaganjcu baš tada,baš tako,u to sam sto posto sigurna
Nikad se nisam javila na ovom topicu, ali sad moram zapljeskati ronin. Ona mi je svijetli primjer vjernika koji misli i srcem, ali i glavom.
ja se baš nebi ni brinula hoće li se uvrijediti, jer jednostavno nisu u pravu, ako kritiziraju druge, a nisu sposobni za samokritiku. U "duhu vjere" nitko nije bez mane, ali mane su itekako usporedive. Kad se javi osoba koja živi u dvorcu od 44 sobe, i upita biskupe zašto im je nova zgrada tako raskošna, možemo mu reći "što se ti javljaš". Netko tko se muči sa osnovnim egzistencijskim pitanjima, a dužan je plaćati ovaj raskoš, ima pravo kritike te raskoši.
Draga Prima mudro zboriš, ali tema nije za odgoj u duhu vjere. Pusti ovdje da Duh puše jer mu se prohtjelo, a ti...možda da se kandidiraš za kakvu izbornu listu? Mislim da bi moglo biti zanimljivo. Ionako već dugo nismo čuli nikog tko bi imao nešto novo za reći, osim da moramo sagnuti glavu do poda zbog ulaska u EU, nadam se da ćeš ti imati.
(Samo nemoj i ti kad uđeš u vilu s 44 sobe, zaboraviti one koje muče problemi egzistencije).
Posljednje uređivanje od ljiljan@ : 26.03.2011. at 09:32
Ivana zg vrati se. Ovo je topic na kojem jedni druge možemo bodriti i poticati na rast u vjeri, razrješavati nedoumice, biti jedni drugima nadahnuće. To što smo meta strelica znači da djeluje Duh...zar ne? To nas treba radovati a ne obeshrabriti.
drago mi je da se slažeš. zašto sam samo ja upozorena na OT (po mom sudu nije to baš tako ni OT), a svi pišu o istoj stvari? ti si o istom pisala?
i zašto me šalješ u politiku? ako želiš, izvoli, stvarno nema smisla da meni podmećeš. Ovo sa ulaskom u EU je debeli OT sa tvoje strane, a tema mi je jako zanimljiva, ja bi rado otvorila topic na tu temu ( naslov bi bio nekako: ne želim u EU.dajte mi neki razlog da glasam za ulazak, ako ga imate ) , ali imam loša iskustva sa pokretanjem tema, puno ste mi tamo oftopičarili. I da, pozovi društvo, nas dvojica, a ti i babo sami, nije fer.
Nikad nije bilo dobro vrijeme da se gradi. Uvijek je bilo siromaštva.
Ali siromaštvo nije stvar novca. Nego prije svega duha i grijeha.
Kad se obratimo, nestat će potreba da se proda oniks. A ako ostanemo isti i prodamo oniks, nismo ništa pametno uradili.
Ne znam za zgradu biskupske konferencije...jednostavno nemam stav jer u tom moru raskoši (nije li nedavno bila afera sa skupim talijanskim dizajnerskim namještajem za javnu instituciju) ovo mi ne čini razliku. Ne opterećujem se time da li je gradnja ispravna ili ne jer samo Bog zna što je ispravno. Ljudski sud je uvijek manjkav. Mi ne stojimo na prijestolju i nemamo pogled nad svim.
Davno je još bilo priče o tome da će zagrebačka katedrala u svom prostoru, negdje u tornju otvoriti restoran. Na katoličkom forumu su poludjeli na tu vijest. Napisala sam svoje mišljenje u par riječi - Gospodin je već jednom istjerao trgovce iz hrama - bude li mu smetalo, istjerat će ih opet.
ljiljana, je li to znači da ne trebamo imati svoj stav, ako je ljudski sud uvijek manjkav?
ronin je lijepo objasnila, pročitaj ponovo njen post.
a poanta je u ovoj rečenici : "da meni mama daruje novac za kožne čizme,a djeca su mi gladna i odrpana,ja ih NE BI KUPILA.
oni bi mi bili preči,a ja bih hodala bosa."
o tome se radi, a ne o opravdanosti oniksa u kontekstu iste takve rastrošnosti razuzdanoga nam državnog vrha.
na žalost, ni jedni ni drugi veze sa hrvatskom realnošću nemaju, čim se u situaciji najveće nezaposlenosti ikada kite takvim perjem. ali lijepo jedni drugima čuvaju leđa i lobiraju jedni za druge. ma gdje neće, kad im je tako dobro?
i kako da ih ljudi koji žive sa 4-5000 kn na četveročlanu obitelj shvate ozbiljno? ja sam ih odavno prestala doživljavati kao ljude koji shvaćaju kako nam je. i jedne i druge.
da na drugo čitanje vidim da govorimo djelomično slično. vjerojatno su mi uletile u oči ove rečenice:" Ne opterećujem se time da li je gradnja ispravna ili ne jer samo Bog zna što je ispravno. Ljudski sud je uvijek manjkav. Mi ne stojimo na prijestolju i nemamo pogled nad svim.", jer kao što je rekla ivana na topicu o popisu stanovništva, bitno je zauzeti stav na osnovu svojih uvjerenja. i biti doslijedan.
moj je stav da im to u ovom socijalnom trenutku u hrvatskoj nije trebalo.
edit: a vjerojatno bi se trebala kloniti ikakvih objašnjavanja dok sam u ovako glupavo/trudničkom moždanom stanju, mislim da jedva sama sebe razumim lol
Posljednje uređivanje od Pinky : 26.03.2011. at 18:12
Eto vidiš kako drugo čitanje vrijedi. Moj stav je jedan, tvoj stav je drugačiji; ja objasnim što je utjecalo na moj stav, ti objasniš što je utjecalo na tvoj stav. I nema nikakve zapreke, osim geografske, da odemo na kavu.
A tvoje trudničko moždano stanje gledam s blagonaklonošću. Nedostajat ćeš nam ovdje kad rodiš blizance, nadam se da ćeš imati pomoć, inače ne bude te neko vrijeme na forumu. (Prošla sam te dane, pa osim što ti želim lijep i lagan porod, prvo poslije toga - da se uspiješ naspavati).
Zašto se ne bismo obratili i prodali oniks? Zašto moramo ostati navezani na materijalno? Zašto su nam potrebne velebne zgrade kako bismo bili bliže Bogu? Gradili su i kulu babilonsku...
Ifigenija, teške riječi upućuješ i vrlo kontradiktorne. Svi smo potrebni obraćenja, svi želimo biti bliže Bogu, a što smo Mu bliže, to nam je manje potrebno ono materijalno, a osjetljiviji smo na nepravdu prema našem bližnjem.
Isus je uputio one riječi Judi jer je znao da je Juda kradljivac, a isto je tako znao da se sprema za muku i smrt i da neće dugo biti s njima. Marija ga je pomazanjem pripremala za ukop i zato je rekao da siromahe uvijek imamo uz sebe.
ljiljan@, nadovezala sam se na Ifigeniju. Ne znam je li uopće moguća prodaja oniksa. A da li je problem što je oniks u vlasništvu RKC...pa, je. Jer u gradnji takvog zdanja ne prepoznajem socijalni nauk Crkve. Tebi to nije problem?
Nije jer ne razmišljam o tome. Ne zato što bih bila glupa, nego zato što raskoš i rastrošnost vidim na sve strane, svuda oko sebe, u real lifeu i u medijima. Nikada, od kada pamtim nije bilo ovako velikih razlika između bogatih i siromašnih. Pa kad tome dodam sve ostalo zbog čega bi se čovjek trebao sekirati, ispada da bih se iz dana u dan morala samo uznemiravati, osuđivati i lajati na mjesec. Neću! Držim se one - neka ti se ne uznemiruje srce. I one - mjerom kojom sudiš, bit ćeš suđen. Jer je samo jedan Sud za mene mjerodavan.
Vidjet ćeš kad dođeš u godine u kojima ćeš biti svjesna da si prešla polovicu ovozemaljskog puta kako ćeš se česo pitati - kako će to biti u onaj dan? I više će te brinuti vlastiti grijesi nego evenualni tuđi...
Vjeruj mi, ljiljan@, svakog dana se pitam kako će to biti u onaj dan i brinu me vlastiti grijesi. Ali, budući da, na kraju krajeva, i moja egzistencija ovisi o KC, i da sam više od pola svog života aktivna u pastoralnom životu svoje župe, osjećam obavezu kritički promišljati i ne prihvaćati ovaj materijalizam Crkve koji svaki dan vidim, ali istodobno i govoreći o Ljubavi koju sam primila. I da, u pravu si...moje srce se prečesto uznemiruje. Jer se puno od mene traži (često bez imalo razumijevanja za moj život, moje potrebe, moju obitelj), a istodobno vidim koliko svećenici malo znaju o potrebama svoje župe.
Ako kritiziram, ne osuđujem. Kritiziram jer mi je stalo do Crkve, jer vjerujem da nam je potrebna obnova, da nam je potrebno svjedočanstvo upravo onih "na vrhu". I Isus je kritizirao, tražio radikalnost života, a ne mlakost. A to traže i oni s kojima se svaki dan susrećem... Ne brinem se zbog tuđih grijeha već zbog sablazni koju oni izazivaju u onima koje odgajam...
Mislim da te mogu razumjeti, ali neću tim putem kritiziranja makar i u dobroj namjeri. Ponavljam: Gospodin je istjerao trgovce iz hrama, bude li htio, učinit će to opet. I ne mogu protiv svoje Crkve, znam da je puna mana, ali je ljubim. Neću pljuvati u zdenac iz kojeg pijem.
Posljednje uređivanje od ljiljan@ : 26.03.2011. at 20:21
Misliš da je moj način razmišljanja pljuvanje u zdenac iz kojeg pijem? Ne znam, nisam tako razmišljala jer mislim da su promjene potrebne... Volim i svog muža, ali i s onim prekrasnim i malo manje prekrasnim osobinama. Ne znači ako ga volim, da ne progovaram o stvarima koje mi se ne sviđaju.
Dolaze nove generacije svećenika...i mladi čovjek se vrlo lako izgubi kad sve ima...zato mislim da jednostavno trebaju znati kako "baza" razmišlja, što ih muči.
Iskrena da budem, nisam se uopće planirala javiti jer ovakve stvari govorim onima koji ih stvarno trebaju čuti, i možda je sve što sam napisala stvarno izgledalo kao pljuvanje... Ali me Ifigenijino razmišljanje razljutilo. Krivi zaključak Isusovih riječi, još kao nekakav podsmijeh, poziv na obraćenje pa nam neće biti važan oniks... Ma, ni nije važan oniks...važno je što smo zaboravili da se Isus rodio u štalici, a umro gol na križu.
Ma joj, nisam stvarno mislila ništa loše na tebe s ovim pljuvanjem. Kad govorim, govorim u svoje ime.
Isus je još živ i djeluje i mislim da mnogo toga trebamo prepustiti Njemu. Žrtvu koju je On podnio ne može nitko od nas. I tu nema usporedbe.
Ponekad mi zasmeta kad se govori o rastrošnosti Crkve, nevezano na oniks. Ne možemo mi u ovom tijelu, koje je osim Duha i materija, živjeti bez materije. Ja recimo volim kad mi je kuća pospremljena, volim je uređivati, a ako se nađe novaca i ulagati u nju. Govorim naravno o zarađenom novcu. To je moj dom, tu žive oni koje volim i želim da bude topao i lijep.
Crkva je dom mojeg Oca na nebesima, i Sina i Duha. Tu sudjelujem u čudu Pretvorbe, tu dolazim po snagu za život, zašto bi to morala biti straćara. Naravno, kad bi to bila straćara, ne bi me omelo da dolazim i dalje, ali u ovoj poplavi rastrošnosti u društvu, zašto bi Crkva morala ostati deset stoljeća iza. Sjećam se kad su se pojavili mobiteli, bila je srašna hajka na svećenike koji su ih imali. Danas svaki pas ima mobitel (dobro šalim se malo), ali bitno je da se prije 15 godina silno rogoborilo na svećenike koji u imali mobitele. Pa onda u ka novinama reportaža kakav koji svećenik u ka županiji vozi auto? Pa je ispalo da oni koji imaju dvadeset godina stare aute su pravi svećenici. Samo bih tom novinaru voljela vidjeti lice da mu svećenik zakasni na sprovod nekog u familiji jer mu je crko auto...
Crkva kao takva nije zadužena za suzbijanje siromaštva; to je samo jedan od stupova učenja, i jedan od područja djelovanja.
Crkva je tu da čuva nauk, prostor, da čuva euharistiju i dijeli sakramente.
Mi smo tu da se u Crkvama nadahnjujemo, ulažemo u njih, i da onda potaknuti Duhom Svetim činimo dobro, svaki od nas, u svom susjedstvu.
I zapravo, među kritičarima sporne zgrade čuje se nekakav neizrečeni argument - da Crkva ne bi trebala graditi ono što treba, i za čega ima dovoljno sredstava, jer neki drugi ljudi, neke druge razine društva ne rade svoj posao kako treba, pa je zemlja financijski, ekonomski i ljudski tamo gdje je?!