Uf - takvi komentari su
 |
|||
|
|
|||
Uf - takvi komentari su
debeli potpis na ovo...nikad više ista ...Jednu stvar sam definitivno izgubila - onu bezbrižnu, dražesnu, veselu i milu djevojku kakva sam bila.
isvetice to je normalno stanje nakon tako kratkog vremena, valjda se čovjek mora povremeno isprazniti od svih emocija da bi krenuo dalje;
što se tiče ovog sestrinskog komentara samo potvrđuje da je u većini slučajeva šutnja zlato; na kraju krajeva zašto uopće pita jesi li trudna? šta je to briga ? nije njeno da zna
tibić, ljube puno pusa tebi i blizićimasamo ti nama lezi a kad dođe vrijeme svi ćemo slaviti
znači, sad su zrinkič, latika i twin u akciji?
Ovo o promjeni totalno potpisujem.
I ne samo zbog gubitka,već i drugih stvari,drugih gubitaka,ja sam se totalno promijenila.
Ne bih nužno rekla da je to nešto loše.Ja jesam...hm...manje vesela i teže me nasmijati.Mnoooogo manje toga me uopće dotiče i sve mi je "ok".Ništa me više ne iznenađuje.Zapitam se nekad za svoje moralne vrijednosti.Toliko toga u životu uopće nije bitno-a ljudi rade strgku oko svega.Ali prioriteti su mi u životu mnogi jasniji i više me ne može bilo šta rastužiti ili pokositi.Ako su mi djeca zdrava i sita ja sam sretna.Ne žalim više sve i svakog. Trijažiram težinu života u svakom momentu.Realno kad gledam,sve,i svijet oko sebe-što se ja uopće imam žaliti?Postala sam jako stroga,i prema sebi i prema drugima.
S jedne strane to uopće nije loše.Mnogo manje se sekiram.Križam sve oko sebe koji cvile ili zapinju nad "glupostima".Iskristalizirali su se mnogi odnosi i prijateljstva.
Zapravo uopće nije loše,ne.Ima dobrog u svemu što nas snađe,pa ako je bistro razmišljanje jedno od toga ja se ne žalim.(prečesto)
mandi u akciji smo od proslog mijeseca
tako bi htjela i ja svoje zivo i zdravo dijete napokon, ali kod mene su i prije stekale ovulacije i bliznice sam zatrudila pomocu stimulacije jajnika, tako da bi mi sad bilo pravo cudo da ostanem trudna bez hormona ali tko zna , mozda nam se i posreci
latikavibriram za vas i plusić ~~~~~~~~~~~~~~
ja sam u poslu, za dublin nisam ništa spremila. sve u zadnji tren.djeca u šk su nmeoguća u zadnje vrijeme a ja sam inače stroga učiteljica ali ipak mi se čini da u zadnje vrijeme popuštam...valjda i moji živci nisu kao prije...
isveticasamo ću reći: glupača!ma što si ljudi dopuštaju!
i dalje me drži nikakvo raspoloženje...
Ja sam danas srela prijateljicu koju nisam duugo vidjela, ustvari se opcenito vidamo rijetko, onako u prolazu, u ducanu i slicno. Al uvijek popricamo. Uglavnom, mislim da je to bilo u vrijeme dok sam ja tek rodila Svena da sam ju srela trudnu, s trbuhom do zuba. Par mjeseci kasnije se sretnemo, ja naravno pitam za bebu a ona samo brizne u plac i kaze "nema je vise"Nikako nije htjela pricati o tome niti sam ja fosirala, danas smo prvi put nakon toga pricale, isto smo se srele u ducanu. Vidim joj bol na licu kad vidi kako drzim s jednom rukom Svena a druga mi je na trbuhu. Kaze da se jos uvijek nije psihicki oporavila i zato neide na drugu trudnocu, proslo je vise od 3 godine. I dalje ne moze pricati o tome. Posto ona nije znala sta sam ja prosla danas sam joj dala do znanja da ju razumijem, da sam i sama prosla gubitak. Uglavnom pozvala sam ju na nas podforum, objasnila joj kako je meni pomoglo pricat s nekim ko razumije i kako ce ovdje sigurno naci utjehu. Nekako se odmah otvorila, bilo joj je lakse sto nece od mene dobiti one kliseje "bit ce jos djece" i tome slicne koje mi slusamo svakodnevno. Nadam se da ce nam se pridruziti jer znam da ce biti primljena siroko otvorenih ruku od svih vas.
Samnom u bolnici je bila prijateljica iz osnovne, nas 4 u razredu, potrefilo se da smo obe trudne, i imamo roditi tjedan dana jedna iza druge. Sretne ko prasice, njoj prvo, meni drugo, dogovaramo zajednička druženja na otoku... Nažalost, obe smo upućene isti dan u bolnicu od ginekologa zbog missed ab., jedna smo drugu tješile.
Radujem se svim plusićima koji su ili se imaju pridružiti trudničkom vlakiću, šaljem vam svoje najbolje želje i puno vibrica
Isvetica.. koji komentari, pa užas!čini mi se da su to samo podsjetnici kako ljudi nekad mogu biti u potpunosti bezosjećajni, cjepljeni od emocija, suosjećanja, žalosno po njih, a nisu toga nimalo svijesni..
kad več pričate o sebi i o promjenama koje su nas učinile danas ovakvima kakvi jesmo..što više razmišljam o tome, uz sav užas koji smo prošli u zadnje dvi godine, od dva gubitka, pa bolesti koje će me pratiti do kraja, svaki put kad si dajem inzulin i kad onako bezvoljno napamet se bocnem, i kad me zaboli, dođe mi da poludim što od muke, što od ljutnje jer mi je to podsjetnik na prvu trudnoću, i na sve loše kako je završilo, i tako svaki dan, više ni ne brojim koliko puta dnevno, svaki put kratak flashback se odvrti u glavi, ma grozno..ali ipak,bilo bi još gore da se ja nisam promijenila, više volim sebe ovakvu kakva sam danas nego prije dvi godine, jer ovo me sve definiralo u potpunosti kao osobu, i što cjenim više neke stvari nego prije, to se neda s ničim mjerit..
sandra to si dobro rekla, iskristaliziralo se puno toga oko nas, odmaknula sam se od ljudi koji su pokazali svoje pravo ja, možda sam oduvijek i znala za to, al ovako su mi se oči otvorile..
Roza onako kako si sebe opisala kakva si bila prije, meni ti tako danas djeluješ
Tibi draga, sve sam ti rekla već u poruci, veselim se vama troje..velike puse!!
ja se polako psihički pripremam za novu trudnoću, blizu su sve pretrage koje moram obavit, sad skupljam snage i živce, trebat će mi!
drage šaljem vam svima velike puse i da vam tuga bude manji teret
Isvetice komentar je najkraće i najblaže rečeno glup. I još kad bismo mogli ignorirati potpuno takve komentare i ne dozvoliti da nas diraju.
Što se tiče promjena nakon gubitka djeteta, definitivno nisam ona otprije. U jednu ruku mi se čini da ona izreka što te ne ubije to te ojača uopće ne igra u mom slučaju jer sam postala razdražljivija, osjetljivija, ranjivija i brže se rasplačem.A opet s druge strane čini mi se da lagano učim što su mi prioriteti u životu i da me više toliko ne pogađaju neke sada banalne stvari koje su mi se prije činile važnima. Isto tako naučila sam kako se brzo mijenjaju planovi i kako zaista nema jamstva za ništa osim za ono što imaš sada. Sve je u životu krhko i neizvjesno i ništa nije zauvijek, stoga nastojim učiti živjeti dan po dan, cijeniti sve ono što imam , a ne žaliti za onim što nemam.
Isto tako nastojim uhvatiti više vremena za ljude koji mi znače, nastojim ne ostavljati ono što volim za sutra jer se bojim da će sutra biti kasno. I tako se svojski trudim naučiti uhvatiti dan i uživati u njemu bez zadrške....a nije lako jer smo svi bačeni u žrvanj onih svakodnevnih obaveza i poslova da često zaboravljamo suštinu....Ali učim, trudim se.... Hvala ti ,Vili.
Čitam, čitam...svi smo se mi promijenili,ali ja sam od uvijek bila i jesam optimista i želim istaknuti ono pozitivno, a to je da je sva ta naša bol izvukla i nešto dobroga.Postale smo tolerantnije,manje se zmaramo ne bitnim stavrima, suosjećajnije smo za tuđe brige, a možda smo i otkrili neke nove snage koji čuče u nama.
Naravno da mi je ponuđeno, da ne bi izabrala ovaj put,ali ne želim gledati unatrag i pitati se što bi bilo kad bi bilo, jer tada ne bi možda bilo mog predivnog sina koji mi je vratio radost i boje, ne bi bilo mojeg angažmana u ovoj mjeri da pomažem drugima (iako sam oduvijek to činila od skitnica, siromaha pa ...), ne bi bilo novih prijateljstava i te snage u toj maloj družini da nastane letak .Ma puno toga dobrog je izašlo iz te moje tuge i boli i unatoč svemu, ponosna sam što sam i što nisam dozvolila da potonem i što nisam izgubila tu svoju unutarnju snagu, ljubav prema životu i vjeru u ljude.
Ja vjerujem da je i moj sin gore ponosan i da je to naša zajednička misija.
Mi smo posebne mame s posebnim djetešcem
visnja08 prvotno napisa
Roza onako kako si sebe opisala kakva si bila prije, meni ti tako danas djeluješ
andjelak, Mali Vilikako ste se vi lijepo raspisale, ali us vemu imate pravo...
ja sam definitvino osjetljivija, više cijenim život i ne obazirem se na male stvari ako nekad.
sve to čovjeka mora promijeniti...
Neznam kako da vam zahvalim, vaše su riječi melem na ranu. Valjda će osoba u koju se pretvorim biti malo bolja, najviše strahujem od ogorčenosti. Znam i očekujem da se kao osoba razvijam i rastem, ali ne i da se to događa na ovaj način. Zato me se ovih dan sreče na forumu i na temama neuobičajenim za mene. Vi ste sve moji heroji
sto se tice promjena na sebi nakon svega mogu reci definitivno da sam suosjecajnija sa ljudima i osjetljivija, više tolerantna sa ljudima koji su mi bliski.
Ja evo sada nakon pola godine mogu reci da sam relativno ok, ima perioda kad sam grozna al tada popijem apaurin cisto malo da se smirim , to je rijetko ali pomogne, ali vecinu dana sam ok, idem na posao, doslo je i lijepse vrijeme pa kad dodjem sa posla igram se sa psom i radim po vrtu nesto tako da su mi dani ispunjeni.
ali sve je dobro kod mene dok se nemoram vidjeti ili cuti sa kumama i prijateljicama koje su rodile kad sam i ja trebala otprilike, neke su vec krstile dijecu a sada imam jedno krstenje i tako mi se neda .osjecam se kao da mi netko ranu otvara, boli i gotovo kad sam u takvim situacijama.
Ubacit ću se samo s jednim malim savjetićem, možda nekom pomogne..
Oduvijek, a pogotovo sad, imam problema sa spavanjem. Pokušala sam s raznim lijekovima, od Belmiran sana do Normabela.. ali kad jednu noć opet, ni nakon tri N, nisam mogla zaspati do 6 ujutro, a probudila se u 8, probala sam najobičniji magnezij - 500 mg svaki dan, i evo već tjedan dana zaspim čim legnem kuckuckuc..
Vidim da se spominju neki plusići
velika jabukaja sam znala uzimati helex za spavanje ali ne uvijek.ovisi o danu. nekako se izmorim zadnjih dana na poslu pa zaspem.
a imam i ja krštenje već sam pisala, biti će tri bebe i meni svi poznati i ne ide mi se nikako...
neki dan mi je prijateljica iz zadra koja ima dva anđela napisala da izbjegava i ne druži se s ljudima koji imaju bebe ali mislim da to nije rješenje. tako samo kupimo strahove koji poslije narastu i budu još veći.jake smo mi i moramo se suočavati i poslije će biti lakše.
a što bih dobila da ih izbjegavam, izgubila bih prijateljice...a neke su zaista bile uz mene i pomogle mi bez obzira što sad imaju bebe...
Magnezij pomaže u opuštanju mišića, ko neki prirodni happy clappy ljek, ja sam isto zadovoljnija i spavam ko beba od magenzijaUbacit ću se samo s jednim malim savjetićem, možda nekom pomogne..
Oduvijek, a pogotovo sad, imam problema sa spavanjem. Pokušala sam s raznim lijekovima, od Belmiran sana do Normabela.. ali kad jednu noć opet, ni nakon tri N, nisam mogla zaspati do 6 ujutro, a probudila se u 8, probala sam najobičniji magnezij - 500 mg svaki dan, i evo već tjedan dana zaspim čim legnem kuckuckuc..
Vidim da se spominju neki plusići
Drage cure, evo da vam se javim, još smo 2 u 1, i nadam se da će tako i ostati još neko vrijeme, međutim prije par dana na zadnjoj kontroli dr. mi je rekao da ne može prognozirati, ali da ne vjeruje da ću izdržati još mjesec dana, a ako i izdržim još dva tjedna bit će dobro, tako da sam sva nikakva zbog toga, za tjedan dana imam ponovno kontrolu i ako se opet nalaz pogorša ostajem u bolnici i čekamo.....
Ares...a micka baš mi je žao, ali točno znam što prolaziš...i dva tjedna su puno!! ali evo nadam se da ćeš barem još 6!!
draga moja, nekako se ne slažem sa ovom tvojom izjavom o prijateljici i strahovima...znaš da smo svi različiti i svi imamo neke svoje načine radovanja, tugovanja...njoj je vjerojatno ovako lakše...i ja bi to vjerojatno napravila, ali s obzirom da sam već imala Elu bila sam prisiljena zbog nje posjećivati parkiće sa trudnicama i malom djecom...svaki put sam plakala...velika jabuka...neki dan mi je prijateljica iz zadra koja ima dva anđela napisala da izbjegava i ne druži se s ljudima koji imaju bebe ali mislim da to nije rješenje. tako samo kupimo strahove koji poslije narastu i budu još veći.jake smo mi i moramo se suočavati i poslije će biti lakše.
a što bih dobila da ih izbjegavam, izgubila bih prijateljice...a neke su zaista bile uz mene i pomogle mi bez obzira što sad imaju bebe...
Ares drži se, ako i rodiš za 2 tjedna sve će bit dobro - porodiljnu težinu imate - jel ti daju deksiće? Vibram da ipak iznenadite svih i da budete 2u1 još 4-5 tjedana
Ne daju ništa, samo spasmex za opuštanje maternice zbog tih kontrakcija, prije tri tjedna dobila sam 2 injekcije deksa, sad sam pitala dal trebam još, a dr. kaže da je to to. Sutra idem na uzv da vide koliko je beba narasla. Kolko sam shvatila ne mogu uopće utvrditi zašto se mi se to događa....
Ajd najvažnije da si dobila deksiće. Lezi, miruj, i mazi bušu, a kad dođe vrijeme došlo je, nemoj se bojat nego vjeruj da će sve bit najbolje jer hoće!
Ares draga od srca ti ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da izdržite što dulje 2U1
šaljem puuuuuuuno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za sve cure koje su u postupku! i također šaljem puuuuuuuno ~~~~~~~~~~~~~~~~ za naše trudnice, a posebno za moju dragu Tibi i njena dva mišića!
vidim da pričate o promjenama! ja bi definitivno rekla da imam osjećaj da sam se preko noći pretvorila iz male nesigurne djevojčice u ženu koja zna što hoće! nekako kao da sam preko noći odrasla!
isvetica draga ignoriraj takve bedaste i glupe komentare ljudi koji su u najmanju ruku bezosjećajni!
klarita draga nažalost bit će još krštenja i babinja i svega što nam čini život tužnim i teškim! tvoje prijateljice će razumjeti ako ti je teško ići!
sjećam se da svega mjesec dana nakon gubitka Matka išli smo na vjenčanje moga bratića! ja sam gotovo cijelu večer provela s knedlom u grlu! nije bilo bebica, niti trudnica zbog čega bi mi bilo teško, jednostavno plakala sam u sebi zbog gubitka mog sinčića i zbog gubitka sebe. jednostavno sam znala da je ona stara ja nestala zauvijek!
što god odlučila misli na sebe, pravi prijatelji će razumjeti!
Rozice, kako mala mrvica? jesu mučnine prošle?
svima vam šaljem veeeeeelike puse!
Drage moje, evo i mene malo, našla sam si hobi, tako da sam se malo odvojila od kompa, jer su mi se dani sveli gotovo samo na komp, čitanje i kopanje, a opet ne pronalazim nšta što bi dalo odgovore na moja pitanja....
Imam i jednu dobru vijest, gotovi su mi nalazi, sve je čisto i sterilno, hvala Bogu nešto dobro....
Planirala sam odmah utorak u zg, ali opet problemi sa mengom, nakon što je prošla trajala punih mjesec dana i bila strašno obilna i konačno stala, stigla je nova, prvih par dana sve o.k., ali sad su opet počeli izljevi i svaki posjet wc-u završi sa histeričnim plačem, jer me to izluđuje do krajnosti..... MM me danas tješio dok sam vrištala sjedeći na školjki, jer se nisam mogla ustati od jada i muke........
Krajem mjeseca će biti 6 mjeseci i ja sam se nadala kako ćemo u nove pobjede, u novi pokušaj, jer želimo to više od ičega, ali jednostavno ne ide, pa ne ide...... Ponekad se pitam, što sam u životu toliko zgriješila da me toliko lomi sa svih strana??? Srećom nada me još nije napustila i ja se iz dana u dan nadam da će se to smirit......
Vidim da ste se raspisale i o promjenama, ja često pitam MM jesam li se ja promijenila, da li on to primjeti? Ali mislim da smo se zajedno mijenjali i on i ja..... Mislim da sam po nekom pitanju puno mirnija i tolerantnija, jer bila sam živac, skakala dva metra od zemlje na gluposti, a sad takve stvari više niti ne primjećujem, možda sam se i istrošila nakon svega.... Jednostavno su mi moji problemi previše da bi imala uopće snage bavit se bilo čim drugim manje važnim....
Što se ljudi i prijatelja tiče, tu sam se jednostavno prestala truditi.... Ima onih prijateljstava koje sam recimo ja održava, ja bila ta koja se javila, nazvala i tako.... sad mi više ne pada na pamet, znala sam se i živcirati zbog toga... sad mi je tako svejedno.... kad mi se jave popričamo i tako, ja više ne zovem, ne pišem, ne pitam..... Oni koji su tu, koji se sjete, s tima i komuniciram, a ostalo me uopće više ne dira.....
Opet se ja raspisala...... Šaljem vam svima ogroman zagrljaj i hrpu poljubaca!!!!!!
bzaraznam taj osijećaj na vjenčanju.i ja sma bila nakon 3 mj i plakala u wc. jednostavno se nisam mogla opustiti.
boxicaznam svi smo različite.i on ima jednu malenu pa vjer nailazi na bebei trudnice ali izbjegava bliske...
ne znam, tko zna kako bi ja postupila da mi se ne daj bože opet dogodi.i ovako mi je teško...a bojim se da ću morati na krštenje jer je moj mm starijem malenom kum.
Evo spakirala sam se (uglavnom) i sada uj za selo, na groblje pa navečer let iz Zadra. ajme ne mogu vjerovati, tako dugo planiramo ovo putovanje od braka kad razmislim a uvijek je nešto iskrslo.
Evo neka sada i to dobor prođe , pa onda još 2mj šk.Tada sam odlučila u Zg na provjeru titra pa vidjeti što dalje...Nadam se pozitivnom, brzo će to sve doći jer vrijeme leti i tako brzo prolazi...
pozzcsure, kad dođem javim se...
Sretan put Klarita! Zelim ti beskrajno uzivanje!
Posljednje uređivanje od koksy : 08.04.2011. at 22:53
klarita sretno
klarita sretan ti put draga, lipo se odmorite,i uzivajte jedno u drugome!
klarita sretan put i dobro se provedite!
klarita draga sretan put!
jedva čekam da čujemo dojmove!
CRomy
mi smi svi neki virozni, pa je Nia jučer dobila temp, ali brzo smo je skinuli! sve mislim možda je od zubića!
puse svima!
klarita želim ti nezaboravan provod
cromy kakvi su ti hormoni ? krvarenje je stvarno predugo, pripazi na željezo nakon svega
Mandy
Ne znam kakvi su hormoni i što me u svemu ovome čudi, nitko na hormone ne obraća pažnju, s obzirom da imam PCO između ostaloga, nitko me nikada nije slao da napravim hormonalnu sliku...
Misliš li da bih trebala tražiti na svoju ruku provjeru hormona???
Posljednje uređivanje od CRomy : 11.04.2011. at 01:24
CRomy ne znam kako ti diše ginekolog i bi li te dr opće prakse poslao na vađenje hormona, probaj porazgovarati s njim; znam da su moju sestričnu slali na provjeru prolaktina i hormona štitnjače jer joj je krvarenje trajalo 15 dana; jesi li bila na uzv, kakva ti je sluznica maternice?
mandy
Prije mjesec dana sam obavila pretrage i sve je u redu, tako su mi rekli... I rekla sam da sam imala mengu cijeli mjesec, ali se uopće nisu obazirali na to....
Što se ginekologa tiče, on jadan ni ne zna što bi više samnom pa je najsretniji kad ga ja tražim uputnicu da idem nekuda dalje...
Prošlu mengu mi je nakon 12 dana krvarenja dao duphaston, koji je nakon dva-tri dana uzimanja trebao zaustavit krvarenje i regulirati ciklus.... međutim, to kod mene nije upalilo, krvarenje nije stalo nego se nastavilo još 15-ak dana i onda stalo samo od sebe...... i sad je opet počelo... dobila sa 1.4. i još traje.....
Homone štitnjače sam kontrolirala par puta unazad dvije godine i uvijek su mi bili uredni.
Ja cu vam se samo malo pojadati jer je ovo jedina tema na kojoj se osjecam "ko doma"... Bila sam danas na individualnom razgovoru sa Svenovom tetom u vrticu i zenu sam rasplakala...Stvarno je to bilo zadnje sto sam mislila da ce se dogodit. Nas dvije imamo ocitih problema u komunikaciji koje sam ja danas sat i pol pokusavala otklonit dok je ona svako malo trcala u wc brisat suze... Grozno se osjecam, uzasno me to iscrpilo i najrade bi da se taj razgovor nije ni dogodio. Al morao je jer vec mjesecima izmedu nas dvije rastu tenzije zbog te lose komunikacije i Sven to osjeca, vidi se na njegovom ponasanju prema njoj. I sad jos ja sva ovakva hormonalna pokusavam njoj objasniti da ne znam i ne zelim drukcije komunicirati osim direktno i jasno, ne volim okolisanje a ona sve dozivljava kao napad i sto vise sam je uvjeravala da ja radim sve osim nju napadam to je ona vise bila jadnija...Nemam pojma kako ce sve to zavrsit...peru me hormoni, cas sam ljuta na sebe, cas na nju, cas tuzna...
Eto, sad mi je malo lakse kad sam to podjelila s nekim..
Jutro cure - samo da se kratko jvaim u ZG sam. I da se i ja malo pojadam. Bila sam sinoć u 21 na pregledu - radila mi je između ostalog i vaginalni uzv, sve je bilo savršeno, beba super zdrava, ja zatvorena, cervix 4,6 cm. Osjećam se izvrsno, šetam uživam, dala mi zeleno svijetlo za ić u Pepelanu. Ali jutros na ručniku krv. Tragovi baš kao da sam se recimo iznutra porezala. Prva 2-3 brisanja su bila malo obilnije, sad se smanjilo al svejedno ide. Rekla mi je da je moguće da je rodnica iziritirana al da u to sumnja. Prije je prijeteči spontani, moram mirovat i stavljat utrogestan. SAd sam sva isfrikirana - ne kontam kako se u 8 sati sve može preokrenuti???
Idem sad leći i pokušat se smirit, baš sam sva jadna i nikakva, ako sad opet bude neka tragedija poludit ću!
roza groza bice sve ok, samo misli pozitivno. pa i sama si rekla da je sve ok sa bebicom a to je najvaznije. super je i sto si zatvorena i sto nema bestija.
a ja sam isto krvarila sa blizancima 10 dana u 12 tjednu, nije se znao razlog , bilo je sve ok. osim ureaplazme . i meni su objasnili da je moguce da se širi maternica pa kapilari pucaju, cuvaj se
Rozice, iz "Što očekivati u trudnoći": Ružičasta ili crvenkasta sluz koja se pojavljuje nedugo po snošaju ili vag. pregledu, odnosno smađkasta sluz ili lagano krvarenje unutar 48 sati nakon snošaja ili pregleda, većinom su tek posljedica dodirivanja ili lagane ozljede osjetljivog vrata maternice. Takav je iscjedak posve normalan i nije znak da je dijete u opasnosti,iako biste o njemu trebali obavijestiti liječnika..
Bit će sve ok! Ako primijetiš nešto više ili ako potraje, onda lijepo kod doktora pa će vidjeti u čemu je stvar.. Mislim da govorim u ime svih cura da primaš sve pozitivne vibrice s ovog pdf-a..
Roza s obzirom da sam već svašta prošla u ovoj trudnoći, i to mi se desilo, prije dva tjedna bila sam na pregledu (oko 12 sati) sve ok, a drugi dan ujutro imala sam prilično sukrvice, bilo mi je čudno da je od pregleda jer je prošlo skoro 20 sati, no nisam htjela paničariti prije vremena, nazvala sam medicinsku s odjela i opisala situaciju, na što mi je rekla da je moguće da je ta sukrvica od pregleda, pitala me kako se osjećam, i da li me što boli, ja sam se osjećala stvarno dobro i nikakvih bolova nisam imala, tada mi je rekla da ako se ne smiri u roku 2 sata da dođem do njih, no sve se smirilo i to sam na sljedećem pregledu rekla gin. i on je potvrdio da je to vjerovatno bilo od pregleda.....eto to ti je moje iskustvo 20 sati nakon pregleda, vjerujem da će sve biti ok!
samo hrabro draga, pozitivne misli i bit će sve ok!
Posljednje uređivanje od Ares : 12.04.2011. at 12:55
Roza tipkala sam ti na drugoj temi!!!
koksy sad vidim objašnjenje jučerašnjeg dana...neznam kaj bi ti rekla...E. ima dvije tete, jedna je taman za razgovore jer mi izgleda, neznam kako bi to opisala, odraslo...a druga je neka u pretpostavljam tridesetima, ima dvoje dječice, ali kad pričaš s njom kao da se razgovaram s nekom curicom od 15 godina......nju samo pozdravim, a kad trebam nešto pričam s ovom prvom...probaj i ti tako...
Ares ~~~~~~~~~~ za svaki tjedan!!!
Tibi ~~~~~~~~~~~~~~ i tebi za svaki tjedan u jednom komadu!!!!
roza draga ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Hvala cure, pomaže mi da vam se bar malo mogu izjadati.
Nisam pre optimistična, taj krvavi trag koji je bio nestao se ponovno vratio, obilat kao i jutros. Pokušavam se smiriti i iscenirat svaki scenarij u glavi, pa i onaj najgori - i eto, skulirana sam cijelo jutro i sad plačem. Tek što sam se skroz uživila u T, tek što sam se usudila sanjarit - fakat mi dođe da pošaljem sve u 3 neke stvari. Baš sam ljuta, i razočarana. Pesimistična.
Rozice...vibrice i zagrljaji...
Pokušaj se opustiti.. a ako ti se plače, plači! To je od pregleda, nećeš plakanjem pogoršati ako trebaš ispušni ventil.. Žao mi je da te to sad zabrinjava.. Nije fer. Ali bit će sve ok, jer MORA!
Roza draga, nadam se i iskreno vjerujem da će sve biti dobro. Mislim na tebe i tvoju mrvicu. Špireku velika pusa.
Hvala vam drage moje.
Jutros mi se ćini stanje malo bolje. Trag je oskudniji, razvodnjeniji, i smeđe boje. Nadam se da je to naznaka kraja krvarenju, al vidjet ćemo još. Moguće da ima veze sa smanjenjem dojenja, al iskreno nemam pojma. Samo da se smiri.
roza hrabrice naša mora sve biti ok ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
smeđi trag je dobar znak, znači da se povlači... nažalost prošla sam sve to pa znam kako ti je.....
velike puse tebi i Špiri i mrvici
...a mi smo vam opet malo pušteni iz bolnice i već smo vam veliki - oboje malo iznad 2 kg. Samo da bude sve ok i da izdržimo još malo.
ljubim vas sve redom i držite mi se drage moje
Roza, tako mi je drago što se smirilo. Vidjet ćeš bit će to sve super, MORA biti.
Tibi, super što tvoje dvije mrvice lijepo napreduju i izdržite još malo i bit će to nezaboravan susret.
Pravila pisanja postova
