religija - potpomognuta

[Marnie]

Možda ću sada pokupiti od vas drvlje i kamenje (tko je bez grijeha neka baci prvi ), ali ljudi koji žive u skladu sa nekom vjerom drže se (uglavnom) svih nazovimo ih pravilima te vjere, slušaju Crkvu, vrhovnog svećenika, mesiju (kako već koja vjera to naziva) i tada pripadaju toj vjerskoj zajednici. Kako (rimo)katolička vjera smatra da je MPO grijeh, većina sljedbenika te vjere također to smatra i ne smijemo im to zamijeriti, jer to je dio njihove vjere. Takvi ljudi nas nastoje educirati o svojoj vjeri kada nam kažu da je MPO grijeh (jer oni stvarno tako vjeruju) i ne možemo takvo njihovo mišljenje nazivati notornom glupošću i neobrazovanošću - kuže oni medicinu, jer isti ti ljudi blagoslivljaju donaciju organa budući da Crkva kaže da je to po Božjoj volji.
Na nama je da, kao što je Pino lijepo rekla, i mi sa naše strane educiramo takve ljude i na takav način palac po palac, korak po korak mijenjamo mišljenja ljudi i vjerojatno jednom u budućnosti i stav njihove Crkve. Jer Crkvu ipak čine ljudi i ma koliko god moćna i bogata bila (poput Rimokatoličke) ona ne može opstati bez svojih vjernika.
Međutim, "problem" nije u tim ljudima koji čvrsto vjeruju svojoj Crkvi, nego u mnogima od nas koji smo se našli "negdje između". Tako je i kod mene osobno. Nekada sam bila aktivni vjernik katoličke vjere, u srednjoškolskom dobu i za vrijeme fakulteta sam rado išla na mise, vjerske sastanke mladih, osjećala sam se kao da pripadam toj zajednici. Međutim više ne osjećam tako, jer se dogodilo da Crkva u koju vjerujem ne želi podržati ono što ja želim više od svog života - imati dijete. Sada kada je bio popis stanovnika dugo sam razmišljala kako da se izjasnim: kao katolički vjernik, agnostik, nevjernik...ne mogu ignorirati svoje korjene, jer krštena sam u ovoj vjeri, ne mogu reći da sam nevjernik, jer vjerujem u Boga, ali u Crkvu više ne. I gdje sam sad? Vjerujem da se mnogi od vas tako osjećaju i zato se uzrujamo kada nam netko kaže da je to što radimo veliki grijeh, jer svatko treba odobravanje i prihvaćanje od zajednice kojoj pripada. Ja sam nekako naučila da moram biti tolerantna i razumjeti ljude koji mi kažu da ne radim po volji Božjoj, jer je to uistinu njihovo mišljenje, te im dam svoje mišljenje o tome i ne zamaram se da li će ga prihvatiti ili ne, ali ipak sam im ubacila neku bubu u uho i možda će jednom početi i razmišljati o mojim riječima.

[rozalija]

Potpisujem Marnie u potpunosti.
I sama sam imala epizoda kada su mi neki ljudi govorili da je MPO grijeh po crkvi a ja sam im odgovarala neka je sve da ću goriti u paklu, moja Jelena je vrijedna toga.

[TwistedQ]

Draga Kiki, tvojoj prijateljici stvarno fali širine u razmišljanju i zato ju je teško kriviti ali u tvojoj situaciji umjesto da ti pruži podršku i razumjevanje ona izusti takvu rečenicu?! Užas..
Bog i Crkva nisu isto. Crkva je ipak rezultat rada ljudskog uma koji je jako ograničen i pitanje je koliko uspješno uopće može objasniti svijet oko sebe. Bogu sigurno ne fali širine. Ipak je on BOG..

[aleksandraj]

Draga Kiki, tvojoj prijateljici stvarno fali širine u razmišljanju i zato ju je teško kriviti ali u tvojoj situaciji umjesto da ti pruži podršku i razumjevanje ona izusti takvu rečenicu?! Užas..
Bog i Crkva nisu isto. Crkva je ipak rezultat rada ljudskog uma koji je jako ograničen i pitanje je koliko uspješno uopće može objasniti svijet oko sebe. Bogu sigurno ne fali širine. Ipak je on BOG..

Da li cemo biti roditelji ili ne, vjerojatno jeste volja Bozja. On je covjeku dao razum da pomogne drugome pa i u stvaranju novog zivota. Nije mi jasno da se nadje opravdanje za ratove i ubijanje, za pedofiliju i druge ruzne stvari, a ovdje ne. Ja zivim u malom dalmatinskom mjestu gdje je sramota ici na MPO. Nitko o tome ne zeli javno govoriti, osim mene. Ja kad idem na MPO postupak to svima kazem i nije me sramota. I ako ikada postanem mama na taj nacin, nece me biti sramota. Uopce me nije briga kakav stav imaju drugi..ja zivim svoj zivot. Mene je jedna zenska oprala da je to grijeh, a znam da je abortirala ljubavnikovo dijete. Tada sam joj to sasula u lice i od tada joj nije palo na pamet nesto tako spomenuti...cak se i moj muz zgranuo kako joj mogu tako nesto direktno reci. U Boga vjerujem i to mi je dovoljno....ako mi On podari dijete i u MPO postupku, to je bila Njegova volja....a ljudi neka govore. Znate one, psi laju, karavani prolaze...

[mimi81]

Možda ću sada pokupiti od vas drvlje i kamenje (tko je bez grijeha neka baci prvi ), ali ljudi koji žive u skladu sa nekom vjerom drže se (uglavnom) svih nazovimo ih pravilima te vjere, slušaju Crkvu, vrhovnog svećenika, mesiju (kako već koja vjera to naziva) i tada pripadaju toj vjerskoj zajednici. Kako (rimo)katolička vjera smatra da je MPO grijeh, većina sljedbenika te vjere također to smatra i ne smijemo im to zamijeriti, jer to je dio njihove vjere. Takvi ljudi nas nastoje educirati o svojoj vjeri kada nam kažu da je MPO grijeh (jer oni stvarno tako vjeruju) i ne možemo takvo njihovo mišljenje nazivati notornom glupošću i neobrazovanošću - kuže oni medicinu, jer isti ti ljudi blagoslivljaju donaciju organa budući da Crkva kaže da je to po Božjoj volji.
Na nama je da, kao što je Pino lijepo rekla, i mi sa naše strane educiramo takve ljude i na takav način palac po palac, korak po korak mijenjamo mišljenja ljudi i vjerojatno jednom u budućnosti i stav njihove Crkve. Jer Crkvu ipak čine ljudi i ma koliko god moćna i bogata bila (poput Rimokatoličke) ona ne može opstati bez svojih vjernika.
Međutim, "problem" nije u tim ljudima koji čvrsto vjeruju svojoj Crkvi, nego u mnogima od nas koji smo se našli "negdje između". Tako je i kod mene osobno. Nekada sam bila aktivni vjernik katoličke vjere, u srednjoškolskom dobu i za vrijeme fakulteta sam rado išla na mise, vjerske sastanke mladih, osjećala sam se kao da pripadam toj zajednici. Međutim više ne osjećam tako, jer se dogodilo da Crkva u koju vjerujem ne želi podržati ono što ja želim više od svog života - imati dijete. Sada kada je bio popis stanovnika dugo sam razmišljala kako da se izjasnim: kao katolički vjernik, agnostik, nevjernik...ne mogu ignorirati svoje korjene, jer krštena sam u ovoj vjeri, ne mogu reći da sam nevjernik, jer vjerujem u Boga, ali u Crkvu više ne. I gdje sam sad? Vjerujem da se mnogi od vas tako osjećaju i zato se uzrujamo kada nam netko kaže da je to što radimo veliki grijeh, jer svatko treba odobravanje i prihvaćanje od zajednice kojoj pripada. Ja sam nekako naučila da moram biti tolerantna i razumjeti ljude koji mi kažu da ne radim po volji Božjoj, jer je to uistinu njihovo mišljenje, te im dam svoje mišljenje o tome i ne zamaram se da li će ga prihvatiti ili ne, ali ipak sam im ubacila neku bubu u uho i možda će jednom početi i razmišljati o mojim riječima.

Marnie slažem se s tobom i dodajem da ne podržavaju svi svećenici teoriju da je mpo grijeh. Nedavno sam jednom od njih tumačila razliku homologne i heterologne oplodnje. Objasnila sam mu kako ti postupci izgledaju jer on to ništa nije znao. na kraju me podržao u mom nastojanju jer je shvatio težinu svega. Ja idem u crkvu ne zbog crkve i svećenika nego zato što se tamo uistinu mogu susresti s Njime i smiriti se. Pusa svima