Meni najbolje pali kad u neku situaciju dođem mirna, sabrana, vesela, ali ne onako usredotočena, nego kad uplivam npr. po njih u vrtić, ili kod dide i bake, ili kad ih mirno vadim iz parka kao da je to točno ono najbolje, i kad na njihovo nezadovoljstvo reagiram zen-mirom, ali i upornošću i suosjećanjem.
Ako nakon posla dolaziš nabrijana u vrtić, ili ako nabrijana, umorna, živčana ujutro spremaš klince - to ti je dovoljno da se ponašaju kao tasmanijske nemani. Meni je tako. I onda sam skužila da je bolje doć pol sata kasnije po njih, ili spremit ih ranije, ili manje ambiciozno, ili im dati neke poklone - nešto - uz to da si sabrana, zen, mirna - nego da je sve kako treba, na vrijeme i točno. Osjećaji klincima znače sve na svijetu, a od kad sam dopustila da i na mene to prijeđe - vidim da imaju pravo. Frigaš sve, važno da smo si dobri