Evo i jednog takvog dečka.Jutros se prerano probudio i onda je probudio cjelu kuću(srećom živimo u obiteljskoj kući a ne u neboderu)Počelo je s time da neće obuti čarape i onda viče (ja smirena ne obuvam mu)Hoće da mu upalim crtani ali ne zna koji bi.Ja mu nabrajam neće ni jedan(smirena)Onda hoće jedan pa ga baci na pod.E sad ja strogo od njega tražim da ga digne on krene da će ga dignuti i onda viće "ne mogu ne mogu"baca se viče.Došao tata strogo s njim razgovara ali ne pomaže viće dere se (čujemo da se u sobi na katu baka i djeda dižu i njih je probudio).Tata je s njim bio strog ali nije ni to pomoglo ali ipak ga je malo okrenulo.Uzimam slikovnicu to odbija pa onda ipak pristaje da mu čitam i tako se napokon smiruje.Jedno vrijeme smo čitali i onda on sam kaže "evo sad sam se smirio".
I što reći na to ulovila ga je neka nervoza i nije se znao smiriti.
Kad se događaju takve nervoze jako se zabrinem dali je s njim sve uredu.Jednom sam čitala da djeca se neznaju još sama savladati i da to s vremenom nauče ali ne znam kako se postaviti u tim situacijama.
Srećom sve su rijeđa i javljaju se kad nije naspavan.