Mama, tata dođite mi u goste

[Deaedi]

djeca se ne prave ako nemamo vremena ŽIVJETI s njima.
ovo o volji ne bih ni komentirala.

xxx

Meni je situacija iz prvog posta nenormalna, neprihvatljiva, i tema za socijalnu službu. Mogu samo još potpisati i medu:

A jel se djeca prave ako nemaš dovoljno novaca i idealne uvjeta za njihov odgoj? Da li to onda znači i da su roditelji koji primaju neki oblik socijalne pomoći, npr. dječji doplatak isto takvi, za soc. službu? Mislim, jedni nemaju vremena za djecu, drugi nemaju novaca za djecu...Tko će procijeniti koji su bolji/lošiji...jer oni koji nemaju vremena možda ga nemaju jer zarađuju da ne završe na državnim jaslama.

Osim toga, situacija u životu se mijenja, pa je netko možda planiraio i dobio dijete u idealnim uvjetima, ali ga je onda iz nekog razloga morao dati baki na čuvanje.

[Ivanna]

Ja se isto nadam da nikad neću saznati što bi napravila u takvoj situaciji. I toliko je bezveze osuđivati nečije izbore kad neznaš kakve su čije životne okolnosti.
Ne kužim zašto je nekima od vas toliko odbojno da dijete ostavite kod bake dok ste vi u šoping, na kavu ili neznam gdje?! Moje dijete voli provoditi vrijeme kod svojih baka i dida, to nije puko čuvanje, oni se stvarno druže. Ja imam potrebu popiti kavu u miru s frendicama (i ne volim dijete voditi u kafiće!), otići jednom-dvaput godišnje u šoping bez da ga moram vući po šoping centrima, otići frizeru sama itd.., a on ima potrebu provoditi vrijeme s njima i oni s njim. Kad idem s djetetom na sladoled, onda idem s njim na sladoled, a ne u šoping, onda se družim s njim. Ma ovo je već toliko puta prežvakana tema da je već dosadno!

[vertex]

Ivanna, tema uopće nije ostavljanje kod bake na par sati ili par dana, ili preko praznika.
Tema je: djeca žive kod bake, a mama i tata im se svrate javiti kroz poslijepodne.
I nema tko nije rekao da postoje situacije kad to može biti nužda. A nekima je i inače sasvim ok.

[V&NMama]

Ja zapravo nemam riječi za ovo o čemu pričamo. Meni je strašno. Osnovno je pravo djeteta da živi s roditeljima, da se oni brinu za njega, da prate njegov rast i razvoj i da svi zajedno uživaju u tome. Opcija davanja djeteta koje si začeo i rodio nekome drugome, a da bi ti uživao i dalje u slobodnom vremenu i svojim radostima mi je s t r a š n a! I žao mi je te djece .
Roditelja ne, jer su oni svjesno izabrali da bude tako.

[Ivanna]

Znam što je tema, ali sam komentirala tih par postova koji govore o tome što sam ja pisala. Iako nemaju veze s temom.

Znam curu koja je živjela kod bake na moru 6 godina dok su starci prvo završavali fax pa radili u Zagrebu. To je trebalo biti privremeno rješenje, ali se odužilo na 6 godina. Ona je i sama mama i kaže da svoju djecu nikad ne bi tako ostavila iako razumije tadašnje razloge svojih roditelja. Iako je imala lijepo djetinjstvo, sjeća se koliko je bilo teško odvojiti se od bake sa 7 godina i priviknuti se na totalno novu sredinu. Baka joj je bila i ostala do smrti puno više od bake.
Njeni nisu bili ni komodni ni lijeni ni neznam što, jednostavno su smatrali da je to za nju najbolje rješenje. I sigurna sam da im je bilo jako teško donijeti takvu odluku.
Mislim da ja to ne bih mogla, zapravo sam sigurna, ali nikad ne reci nikad. Nikad neznaš što te u životu čeka.

[babyboys]

prava su jedno, nekad u potpunoj suprotnosti sa mogućnostima.
mogućnosti su vrlo često splet okolnosti na koje je teško utjecati, da ne kažem nemoguće.

[Vrijeska]

neki ovdje vrlo lako i paušalno daju ocjene "ja nikad ne bi..."
sila zakon mijenja.
nekada ljudi jednostavno nemaju izbora.

Nitko nije rekao - nikada ne bih ...
Ja bih da sam teško bolesna, nepokretna, da moram na naftnu platformu, brod ili u pustinju (da idem na rad u inozemstvo ma kakav god posao radila vodila bih ga sa sobom i tamo bih organizirala život s njima), ali samo u slučaju da je MM u zatvoru, psihički bolesnik, ili da se nikada nije brinuo o njima ...

Ali puntica navodi smjenski rad u školama

Sorry, ali ovo mi je smiješno, kako neki ljudi mogu sebe učiniti patnicima.

Naljakše je dijete sprašiti babi 300km od grada i brigo moja prijeđi na drugoga ...


Rad u školi mi je debelo poznat zato mi je i smiješno.
Tjedna satnica je 18,19,20,21,24,27 sati (ja sam dvije godine radila 28 sati nastave i to izborni predmet dakle 7. i 8. sat poslijepodne).

Smjenski rad znači jedan tjedan ujutro, drugi poslijepodne - dakle dijete je pokriveno cijeli tjedan vrtićem.
Dalje, ma kako god imao loš raspored ne vjerujem u tako lošu karmu da baš svaki dan u poslijepodnevnoj smjeni ima nastavu do 20 sati (tj. 7. sat).
Ako je takav slučaj, onda lijepo probaš tražiti privremenu promjenu rasporeda - svugjde ima ljudi koji će pomoći i izaći u susret.
Ako je baš ravnatelj g...o pa ne želi, onda uzmeš bolovanje radi njege djeteta svaki drugi tjedan (pa možda shvati da je bolje promijeniti raspored).
Ako i to ne možeš, onda zamoliš susjedu, pratetku, praprijateljicu da ti skupi dijete u vrtiću iz dežurstva u 17 sati i pričuva koji sat.
I opet postoji opcija plaćanja studentice taj sat-dva-tri čuvanja djeteta što i nije tako veliki iznos.

Ja bih se popela na trepavice samo da ne moram dijete napuštati.
Ostali, kako žele.

[llella]

meni je nezamislivo da roditelj ostavi svoje dijete da živi kod bake i dede radi svojeg komoditeta ( a znam za takav slučaj), jer mama i tata moraju imati vrijeme za sebe i za izlaske i ne mogu oni sad radi djeteta mijenjati svoj život. to mi je grozno i zgražam se nad tim.
ali ako neka životna situacija (bolest, neimaština) dovedu do takve situacije, onda mi je žao te djece i roditelja, jer znam koliko im je teško. takav primjer sam vidjela kod svoje tete i sestrične, i tu je tuge s obje strane, ali i ljubavi.

[Vrijeska]

Znam što je tema, ali sam komentirala tih par postova koji govore o tome što sam ja pisala. Iako nemaju veze s temom.

Znam curu koja je živjela kod bake na moru 6 godina dok su starci prvo završavali fax pa radili u Zagrebu. To je trebalo biti privremeno rješenje, ali se odužilo na 6 godina. Ona je i sama mama i kaže da svoju djecu nikad ne bi tako ostavila iako razumije tadašnje razloge svojih roditelja. Iako je imala lijepo djetinjstvo, sjeća se koliko je bilo teško odvojiti se od bake sa 7 godina i priviknuti se na totalno novu sredinu. Baka joj je bila i ostala do smrti puno više od bake.
Njeni nisu bili ni komodni ni lijeni ni neznam što, jednostavno su smatrali da je to za nju najbolje rješenje. I sigurna sam da im je bilo jako teško donijeti takvu odluku.
Mislim da ja to ne bih mogla, zapravo sam sigurna, ali nikad ne reci nikad. Nikad neznaš što te u životu čeka.

Moje je primjer drugačiji.
Moji su roditelji bili mladi, doselili u Zagreb, upisali fakultete, bili podstanari u tadašnjem zagrebačkom predgrađu u brdima bez vode i kanalizacije i s javnim prijevozom udaljenim 30 minuta pješice. Radili su, učili, čuvali dvoje djece. Krpali se kako su znali i umjeli, ali nas nisu poslali bakama udaljenima 500km daleko, niti na produljene praznike, a kamoli na nekoliko godina.
Zato je i moj stav takav - ja sam djecu sebi rodila i brinut ću se o njima sve dok sam živa i dok ima dvije zdrave ruke i noge da mogu bilo kakvu kunu zaraditi za komad kruha.

[AdioMare]

Ja bih se popela na trepavice samo da ne moram dijete napuštati.
Ostali, kako žele.

i ja bih učinila apsolutno sve. iz ove pozicije bila bih spremna na svako, najveće odricanje.
jedino bih dodala: ostali kako žele, misle da moraju ili mogu.
jer stvarno ne mogu znati što netko mora, koliko mu je to teško i neću griješiti dušu.

[Vrijeska]

I niti jedno do nas nije išlo u vrtić, a kasnije nas je bilo četvero

Dakle moje je mišljenje da je sve stvar želje i volje.

[petarpan]

teška su ovo vremena..mnogi se grebu za goli opstanak..i svatko (nadam se) radi najbolje što zna...
Ja sam dijete koje je živjelo sa didom i bakom...i ja sam isto (subjektivna procjena, jelte) izrasla u normalnu osobu. Nikada nisam ni na tren pomislila da me roditelji ne vole...Kasnije tek,kada je došao moj brat i kada smo svi skupa počeli živjeti na hrpi znalo me zapeć' nešto u srcu...Ja svojim roditeljima ne zamjeram (ali tu bi se dalo svašta pričati da me dida i baka nisu odgajali tako kako jesu). Dapače, jako sam ponosna na to tko me i kako odgojio...no, mora se priznati, nisam ja nikada sa starcima bila tako bliska kao sa didom i bakom....Kompleksna je to tema, zapravo, ne možeš razložiti godine i osječaje u dvije-tri rečenice...
Da li bih sama tako? Nikada. Ne jer je meni nešto falilo, jednostavno nikada mi tako nešto nije palo na kraj pameti. Mislim, i ja radim, kao i većina ostalih majki, i meni muž radi u smjenama...i prođe po nekoliko dana da se nekada ne vidimo...i da, možda bi mi bilo lakše da malca utrapim nekome s vremena na vrijeme dom poobavljam masu stvari...ali to onda ne bi bio moj život i moja obitelj..To bi bila neka krnja ja...Jer ja jesam i moje dijete i moj muž i moj posao...I sve me to skupa jednostavno čini sretnom

[dutka_lutka]

nisam sigurna da je to manjina, odnosno, da većina muževa ima takvo radno vrijeme da mogu sami brinuti o djetetu

recimo, mm radi u školi, u smjenama, i kad mene nema on se ne može sam brinuti o djetetu jer vrtići ne rade do 8, a ona poslije vrtića nema s kim biti.
tako da kad ja moram na put, ili ako bih morala u bolnicu, moje bi dijete bilo kod bake, 300km od kuće. koliko dugo treba
drugog izbora i onako ne bismo imali :/

Kod nas u vrtiću svakodnevno dežurstvo traje do 18 h, a jutarnje počinje u 6.

Moguće je i dežurstvo do 20 h, ali se potreba za tim treba unaprijed najaviti upisivanjem u odgovarajući formular na oglasnoj ploči u garderobi.

Mi tu mogućnost nismo nikad koristili, ali ona očito postoji. Da naglasim da se radi o gradskom vrtiću, tako da sumnjam da se radi o iznimci, nego možda neki vrtići ne stavljaju taj formular na oglasnu ploču?

Zaključak: ako bi tko došao u priliku da mu treba čuvanje do 20 h, svakako treba pitati u vrtiću koje su mogućnosti. Bilo bi dobro prelistati i pravilnik i ine spise, postoji li za vrtić i obveza u tom smislu.

P.S. Kad smo se raspitivali za jutarnje dežurstvo, teta nas je pitala treba li nam i ranije?! Dakle, moglo bi se organizirati i prije 6, just for the record.

Inače potpisujem Vrijesku i istomišljenice.

[AdioMare]

(subjektivna procjena, jelte)

objektivna procjena, stara moja, objektivna!

[kam]

[QUOTE=summer;1900812]ako previse ne zadirem, mene zanima bi li vi iz istog razloga napravile isto?[/QU
Ako bih morala iste sekunde bih ostavila djecu i jednoj i drugoj baki .Ja sam samo potpisala tekst jer nisam imala vremena za dalje pisati ali evo mog iskustva.
Dakle mama je radila u 3 smjene i nikako nam nije mogla naći tetu koja će nas čuvati.Tata je bio terenac i nije ga bilo doma.Kuća se gradila ,mama je dolazila skoro svaki dan i spavala kod bake da bi nas vidjela.Da se razumijemo nije imala auto ni vozačku nego je ovisila o busu.Prvo je trebala iz naseg mjesta otići u drugo udaljeno 20km a baka je opet bila na suprotnom kraju zupanije ...Mogućnost da baka dodje kod nas nema šanse jer je ona imala i kravice ,svinje, kokoši i sva ostala čudesa koje ljudi na selu imaju.Imali smo svu ljubav svijeta počevši od mame ,tate ,bake ujni i ujaka jer nas je na selu uvjek bilo dosta.Kod nje sam završila i prva tri razreda osnovne i onda se sve završilo i došli smo doma.
A sad sam u istoj situaciji ,muz nema posao a ja imam neki od jedva 2800 kn od cega da zivim.Baka je tu pa je lakše i ovako ih ona čuva većinu vremena ali da moram ići dalje da zaradim za život svojoj djeci i nama iste sekunde bih pošla.Za sad guramo a što će biti dalje vidit ćemo.

[mitovski]

Pa gledaj, mogu razumijeti da netko mora raditi da osigura egzistenciju i da ima razloga da dijete ostavi kod bake, ali bas da se u 13mj ne odvojis od djeteta duze od 20 min mi je nevjerojatno.

i
Da si dobro pročitala cijeli post možda bi ti bilo jasnije i nisam rekla da mi dijete ima 13g pa da nije bilo odvojeno od mene nego 13mj.
A životne okolnosti su takve da nažalost nemam tu sreću a ni ona da je bake i djedovi čuvaju. Kad počnem raditi ići će u vrtić i biti ćemo dovoljno odvojene.

[buba klara]

osobno poznajem samo jednu mamu (sada već ženu u srednjim godinama) čije je dijete živjelo kod bake i to na duži period
žena ima 4 djece i najstarijeg sina su ona i muž ostavili kod bake 2 godine kad su radili u inozemstvu (viđali su ga samo za Božić, Uskrs i ljetne praznike), bio je mali (imao je 1 god. kad su otišli)
ona danas kaže da jedino sa njim nikad nije uspjela uspostaviti prisan odnos iako se kasnije trudila, i da je on jedini od sve 4 djece uvijek u buntu prema njoj i ocu
kad mi je pričala o tom odlasku i ostavljanju, jasno je dala do znanja da to danas nikad ne bi ponovila jer smatra (ona tako misli ko njegova majka, možda to i nije razlog) da je njegovo ponašanje takvo jer u dobi kad mu je bila najpotrebnija nije bila uz njega, bez obzira na ljubav bake koju je dobivao
ja je ne osuđujem, obzirom na sve okolnosti radi kojih su morali otići vani i ostaviti ga al osuđuje danas ona samu sebe

[mitovski]

Meni je pak grozno kada dodjem u npr. H&M, dijete se dere u kolicima, a mama lijepo razgledava robicu. Da, meni je vazan moj komoditet, a jos vazniji djetetov, i u pravilu ne vodim dijete sa sobom po ducanima, buticima, dok razgedavam i isprobavam robu po buticima (jer, zacudo, moram na posao doci odjevena, a ne gola, pa neku robu moram i kupiti). Takodjer, preferiram da ne vodim djecu sa sobom dok odem na kavu sa prijateljima 1x u 3mj (narocito ako ti prijatelji nemaju djecu), radije uopce i ne odem ako moram na takva mjesta uzeti djecu, jer se to onda svede na trcanje za i oko njih, na umirivanje (evo, evo, sad cemo ici...). I da, priznajem da me nerviraju ljudi koji apsolutno svukuda vode djecu sa sobom, jer jednostavno ne vjerujem da ih nisu imali kome ostaviti - ok, ako zive tako da su skroz izolirani, onda ni nemaju prijatelja/poznatih kome bi ih ostavili, upravo radi takvog nacina zivota, da su skroz orijentirani samo na sebe i djecu.

Dakle, ne vodim djecu sa sobom kod: doktora, frizera, kozmetičara, u banku, na kavu s prijateljima (osim ako ne naglase da ih dovedem), u državne institucije na vađenje raznorazih potvrda i dokumenta, u kupnju (osim ako su baš raspoloženi i ja sam spremna izaći iz dućana praznih ruku ako treba)...I takvih je situacija sigurno bilo više od 20 min u 13mj. Valjda sam ja prekomotna.

Ovo mi je strašno da možeš tako lako ocijeniti tko je kakav na temelju par rečenica koje napiše na forumu.
Rekla sam već prije da ne osuđujem nikoga jer ne znam zašto je tako napravio, pa se na ovu temu nisam javila da bih se zgražala nad nečijim izborom nego da napišem svoju situaciju. Stvarno nemam namjeru iznositi ovdje svoju obiteljsku situaciju niti povijest bolesti baka i djedova zbog kojih nisu u mogućnosti ostati nasamo s unukom.
Prijateljima ne vodim dijete na čuvanje jer mi je najbolja prijateljica u drugom gradu, ja sam od kada sam rodila isto u drugome gradu i imamo puno prijatelja koji rade, imaju svoju svakodnevicu i nisam imala potrebe za sada je negdje ostavljati.
Vidiš ja kod frizera i u banku vodim svoje dijete jer kod frizera idem u svom rodnom gradu, moja mama je ne može jel zbog bolesti čuvati a MM nije s nama jer ostaje 300km daleko da bi radio.
I hvala bogu da prijateljice s kojima se nađem na kavi i povedem svoju J, nemaju ništa protiv toga jer mi vjeruju da je nemam kome ostaviti, a isto tako niti ja njima ne zamjerim ako one svoju djecu ne povedu jer imaju sreću da je imaju kome ostaviti.

[krumpiric]

Meni je pak grozno kada dodjem u npr. H&M, dijete se dere u kolicima, a mama lijepo razgledava robicu. Da, meni je vazan moj komoditet, a jos vazniji djetetov, i u pravilu ne vodim dijete sa sobom po ducanima, buticima, dok razgedavam i isprobavam robu po buticima (jer, zacudo, moram na posao doci odjevena, a ne gola, pa neku robu moram i kupiti). Takodjer, preferiram da ne vodim djecu sa sobom dok odem na kavu sa prijateljima 1x u 3mj (narocito ako ti prijatelji nemaju djecu), radije uopce i ne odem ako moram na takva mjesta uzeti djecu, jer se to onda svede na trcanje za i oko njih, na umirivanje (evo, evo, sad cemo ici...). I da, priznajem da me nerviraju ljudi koji apsolutno svukuda vode djecu sa sobom, jer jednostavno ne vjerujem da ih nisu imali kome ostaviti - ok, ako zive tako da su skroz izolirani, onda ni nemaju prijatelja/poznatih kome bi ih ostavili, upravo radi takvog nacina zivota, da su skroz orijentirani samo na sebe i djecu.

Dakle, ne vodim djecu sa sobom kod: doktora, frizera, kozmetičara, u banku, na kavu s prijateljima (osim ako ne naglase da ih dovedem), u državne institucije na vađenje raznorazih potvrda i dokumenta, u kupnju (osim ako su baš raspoloženi i ja sam spremna izaći iz dućana praznih ruku ako treba)...I takvih je situacija sigurno bilo više od 20 min u 13mj. Valjda sam ja prekomotna.

e jest si ga svašta napisala.
dakle, ti ostavljaš malu bebu "prijateljima i poznanicima"?

[rosa]

A jel se djeca prave ako nemaš dovoljno novaca i idealne uvjeta za njihov odgoj? Da li to onda znači i da su roditelji koji primaju neki oblik socijalne pomoći, npr. dječji doplatak isto takvi, za soc. službu? Mislim, jedni nemaju vremena za djecu, drugi nemaju novaca za djecu...Tko će procijeniti koji su bolji/lošiji...jer oni koji nemaju vremena možda ga nemaju jer zarađuju da ne završe na državnim jaslama.

Osim toga, situacija u životu se mijenja, pa je netko možda planiraio i dobio dijete u idealnim uvjetima, ali ga je onda iz nekog razloga morao dati baki na čuvanje.

Deaedi,daj čitaj pažljivije.
Ovdje uopće nije riječ o ekstremnim slučajevima.Osobno sam pisala o slučaju gdje se roditelji nakon posla kod bake najedu i napoje poigraju sat vremena s kćerima i onda lagano doma u svoj,cca 2km udaljen stan.

Kakve socijalne pomoći, dječji dodatak,o čem ti pričaš? Situacija jasna ko dan.

[flopica]

Deaedi,daj čitaj pažljivije.
Ovdje uopće nije riječ o ekstremnim slučajevima.Osobno sam pisala o slučaju gdje se roditelji nakon posla kod bake najedu i napoje poigraju sat vremena s kćerima i onda lagano doma u svoj,cca 2km udaljen stan.

Kakve socijalne pomoći, dječji dodatak,o čem ti pričaš? Situacija jasna ko dan.

pa neko neko reče da je to ok. jer ne želimo osuđivati, jer svako ima pravo živjeti kako želi, bla bla bla.
nije u redu prema toj djeci i gotovo.

[icyoh]

Da i ja sudjelujem na zgraž, zgraž temi o neroditeljima...

ja sam dio djetinjstva provela s bakom i to mi je jedan od ljepših perioda iz djetinjstva. Ne radi komoditeta mojih roditelja nego jer je to bila najbolja opcija za mene u danim okolnostima. I da, mojoj mami je i dan, danas teško radi toga. Nemam trauma i volim mamu - za slučaj da je to potrebno istaknuti.

Ovako forumski je nemoguće i glupo procjenjivati zašto je netko dao baki dijete na čuvanje - jel prekomotan, jel nema druge opcije, jel to bolje za dijete ili nije...
Ja osobno ne bih dala dijete baki na čuvanje za stalno u "normalnoj životnoj" situaciji. Da za vikend, za na more, da dok sam kod frizera ili u shoppingu ili dok poželim otići s mužem na vikend (jel se to smije napisati? )...
No da nemam druge opcije - ne pada mi neki scenarij na pamet -razmislila bih o davanju djeteta baki ako mi se to čini kao bolja opcija za dijete.


A ovo o neodvajanju od djeteta mi je čudno.
OK, live and let live, no ta krajnost mi je podjednako nesimpatična kao i ostavljanje djeteta kod bake cijeli dan.

[Ripcord]

Ja isto tako ne shvaćam odlazak male djece na duga ljetovanja s bakamo i djedovima. Ok - tjedan-dva da se popune rupe tijekom ljetnih mjeseci dok roditelji rade, ali cijelo ljeto ....
Kada su djeca veće i idu svojevoljno to je druga stvar.

Ne razumijem što je tu čudno? Zar je bolje da se dijete kuha na asfaltu i čeka roditelja do pred zatvaranje vrtića ili da gušta na svježem zraku i moru?

Ja sam malog počela kad je imao tri godine slat na more s mojima solo (dotad sam i ja bila tamo cijelo ljeto, osim kad bih išla na ispite). Em sam radila izvan okvira radnog vremena vrtića, em vikendima, em sam bila sama i nije bilo nikoga da uskoči. Ali čak i da sam imala muža i normalnije radno vrijeme, mislim da bi radije dijete poslala na more ako ima s kime i gdje biti. Sebično bi mi bilo držat ga da u Zagrebu zato što je meni 'super' doći po njega u 6-7 u vrtić i vidjet ga, a ne poslat ga da bude s nekim u koga imam povjerenja i tko ga voli, čak iako mi stvarno nedostaje.

Pa gledaj, mogu razumijeti da netko mora raditi da osigura egzistenciju i da ima razloga da dijete ostavi kod bake, ali bas da se u 13mj ne odvojis od djeteta duze od 20 min mi je nevjerojatno.

Meni isto. Ako ništa drugo, volim svoju djecu stvarno da bih život dala za njih, al brate ako su živi i zdravi, onda i ja trebam neke svoje rituale koje sam imala i prije nego sam postala majka, a koji čine dio mene koji nije nestao zato što sam rodila.

Meni je pak grozno kada dodjem u npr. H&M, dijete se dere u kolicima, a mama lijepo razgledava robicu. Da, meni je vazan moj komoditet, a jos vazniji djetetov, i u pravilu ne vodim dijete sa sobom po ducanima, buticima, dok razgedavam i isprobavam robu po buticima (jer, zacudo, moram na posao doci odjevena, a ne gola, pa neku robu moram i kupiti). Takodjer, preferiram da ne vodim djecu sa sobom dok odem na kavu sa prijateljima 1x u 3mj (narocito ako ti prijatelji nemaju djecu), radije uopce i ne odem ako moram na takva mjesta uzeti djecu, jer se to onda svede na trcanje za i oko njih, na umirivanje (evo, evo, sad cemo ici...). I da, priznajem da me nerviraju ljudi koji apsolutno svukuda vode djecu sa sobom, jer jednostavno ne vjerujem da ih nisu imali kome ostaviti - ok, ako zive tako da su skroz izolirani, onda ni nemaju prijatelja/poznatih kome bi ih ostavili, upravo radi takvog nacina zivota, da su skroz orijentirani samo na sebe i djecu.

Dakle, ne vodim djecu sa sobom kod: doktora, frizera, kozmetičara, u banku, na kavu s prijateljima (osim ako ne naglase da ih dovedem), u državne institucije na vađenje raznorazih potvrda i dokumenta, u kupnju (osim ako su baš raspoloženi i ja sam spremna izaći iz dućana praznih ruku ako treba)...I takvih je situacija sigurno bilo više od 20 min u 13mj. Valjda sam ja prekomotna.

To isto sve potpisujem, iako primjer kao što je Mitovski jest stvarno rijedak. U njezinoj situaciji kužim da nema kome ostavit dijete (tu mislim na bake, djedove, muža, ujake, tete i stričeve, frendovima nikad nisam 'uvalila' dijete), ali meni bi to itekako falilo. Da ne govorim da guštam što sad, kad sam drugi put mama, imam mm-a pa sam mirne duše ostavila njemu par puta čupavca i izašla s curama van navečer, što mi više znači nego da sam išla na ne znam kakav spa vikend

[Mima]

I mene su roditelji tako slali preko ljeta sa bakom i dedom u vikendicu, sa istim objašnjenje - da se ne kuham na asfaltu, i danas moja mama to tako kaže, i to su mi najgore uspomene iz djetinjstva, dobro se sjećam silne tuge koju sam osjećala i kako su mi mama i tata nedostajali.

[krumpiric]

ja nemam kome ostavit dijete, doduše sad su veliki i ostavila bi ih s prijateljicom, ali s 13mj nebi imala kome-u zg. naravno, ako mm radi/nije u mogućnosti.
na more idu. Preferiram more iznad dežurstva u vrtiću (koji nije matični). Bez nas će biti sve zajedno 2-3 tjedna, to mi je zaista neusporedivo bolje od dežurnoga vrtića i nepoznatih teta.

[Cubana]

Moji jedva čekaju da ostanu s dedom i bakom na moru. Da ikome od njih to problem ostali bi u vrticu. Ali nije. Svi uživaju.

[Ripcord]

I mene su roditelji tako slali preko ljeta sa bakom i dedom u vikendicu, sa istim objašnjenje - da se ne kuham na asfaltu, i danas moja mama to tako kaže, i to su mi najgore uspomene iz djetinjstva, dobro se sjećam silne tuge koju sam osjećala i kako su mi mama i tata nedostajali.

Ja sam uvijek bila na moru s maminom tetom, išli smo uvijek dan poslije završetka škole i vraćali se tri dana prije početka. I bilo mi je genijalno i uvijek sam žalila djecu koja ostaju u Zagrebu ili idu kratko na more. A moj mali (sad s 11 godina) i dalje uvijek jedva čeka more, i nema traume što je godinama samnom bio tamo kratko. Iako bi rado da sam bila dulje, no nije da je ronio suze...

[Mima]

I ja sam jedva čekala kad sam imala 9, 10 i više godina, ali ne kad sam imala 4,5 ili 6.

[Ripcord]

I ja sam jedva čekala kad sam imala 9, 10 i više godina, ali ne kad sam imala 4,5 ili 6.

Svaka čast ako se sjećaš svojih mišljenja s 4, 5 ili 6 godina

[sasa]

pa sjeća se osjećaja, atmosfere...mene su isto ostavljali u toj dobi sa rođacima, grozno mi je to bilo i užasno sam se osjećala, toga se jasno sjećam, iako sam bila malena. zanimljivo je to što je moja majka u jednom razgovoru spomenula da sam ja uvijek bila komunikativna i da meni odvajanja nikad nisu bila problem.

[Mima]

Jako se dobro sjećam i događaja i osjećaja iz tog doba, nisam niti znala da bi to bilo neobično?!

[flopica]

Meni nije neobično
ja se sjećam kad je umro drug tito
a imala sam dvije godine

[Ripcord]

Ja imam samo sjećanje na jednu vožnju kad sam prvi put razmišljala o smrti, a bila sam još manja. No osim toga - blank!

Pitah mm-a, ni on se ne sjeća. Priupitah i potomka od 11 godina, i bogme je i on zakržljao. Očito smo amnezična obitelj

[Ripcord]

Meni nije neobično
ja se sjećam kad je umro drug tito
a imala sam dvije godine

I ja sam isto taman navršila dvije ali ni toga se ne sjećam. Brat mi je tad imao 4 i mutno se sjeća jada što nije bilo crtića tjedan dana (e to ja zovem traumom! )

[ana.m]

Jao svega ovdje ima....
Stvarno, ali stvarno ne vidim prijeku potrebu da dijete živi kod bake, udaljene 2 km, s mamom koja radi od 7-13h.
Ili kako objasniti da dvoje djece živi s roditeljima, a jedno živi s bakom...Ne razumijem to NIKAKO!

U svakom slučaju deeeeeebeli potpis na Vrijesku.
Inače, ja radim u smjenama i tu u pravim 8-satnim smjenama, navečer dolazim s posla ako radim popodne oko 21h! Sreća pa muž radi ujutro! ALI...I on zna otići na službeni put kad meni smjena padne popodne...Muka mi je kad se sjetim povratka na posao u 10. mjesecu, čak planiram tražiti samo jutarnju smjenu! Nikad, ali baš nikad mi nije palo na pamet da djeca idu kod bake!
Moj tata se nekad kao zafrkava pa govori kako neka Janka dam njima i da kod njih ide u školu...Meni to čak nije niti zanimljiva šala! Kosa mi se digne na glavi od muke kad to čujem!

I da, djeca su uvijek i svugdje sa mnom! I kod frizera (danas bili svi troje, sva sreća pa mi deaedi nije frizerka) i u banci i u shopingu! Jer ja ih, ajmo sad opće zgražanje svih, nemojte da vam oči ispadnu od silnog čuđenja, NEMAM KOME OSTAVITI! A gle čuda, jako sam društvena, imam puno poznanika imam čak i prijatelje! ALI!!! Kome da ostavim troje djece na čuvanje od kojih je jedno beba sisavac od 9 mjeseci (zamisli molim te, nije se odvojila od mene duže od sat vremena)? Burazu koji ih ima četvero? Šogorici koaj je tek rodila a i nije mi baš usput? Frendici koja također ima četvero? Ili onoj koja ima dvoje od kjojih je jedno također sisavac od 2 mjeseca! Svi oni dolaze u obzir kad je sila! Frizer i shoping nisu sila, a opet i to se nekad mora, ali ne da bi okolo tražila nekog za čuvanje djece! I boli me njonja smeta li to nekome!! Meni ne smeta, ja to mogu, tako mi je lakše i za drugo me nije briga!

Ja se jako dobro sjećam svog osjećaja kad su me nakon SAMO godinu dana odvojenosti i to radi stvarno prijeke potrebe, spojili s bratom! Kao da su me dali nekom strancu!

[mitovski]

ana.m eto ja ti ne vjerujem da ih nemaš kome ostaviti nego si posesivna majka koja djecu veže lancima za sebe, a to da ih vodiš frizeru i u banku mi je stvarno za zgražanje , ups čekaj onda se moram i nad sobom zgroziti
ripcord nije ti jasno da se ljudima ne sviđa što neki šalju cijelo ljeto djecu s bakama i dedama na more i pitaš zašto je to čudno, a ti se sama čudiš npr meni koja se nisam 13mj odvojila od J. jer to nisam mogla
Meni je sve normalno i ne čudim se ničemu i bila bih jakooo sretna da mogu svoje dijete ostaviti bakama i djedovima na čuvanje barem nekoliko sati ali gle čuda iako mi ne vjerujete ne mogu.
I oprostite ali da ćete se toliko zgroziti što se u 13mj nisam odvojila od J., pa čekajte moje je dijete bilo dojenče, doji još uvijek ali sad je lakše i jakoooo je živo i zahtjevno dijete i da je ostavljam bilo kome nije mi palo napamet jer znam koliko angažmana traži moje dijete.
Zar je to nenormalno, ne odvojiti se od djeteta prvu godinu života, pa imamo cijeli život za odvajanje od jaslica pa nadalje.
Kako se lako isčuđavati nekome ili nečemu a da ne znaš što je ispod površine.

[ana.m]

Sad vidim da ispada da nemam muža...Pa imam, ali dok on dođe s posla meni se više ništa neda. Mislim, ići obavljati bilo kaj iza 17 sati je meni naporno, ako sve to mogu obaviti između 8 i 16 sati..Najbolje da se zaključam u stanu u to vrijeme i ne provirujem! Ili čekam umornog muža kojeg i doma čeka posel!

I moram priznati da ni ja ne razumijem čemu toliko čuđenje zbog neodvajanja od jednogodišnjeg djeteta!! Objasnite mi kaj je tu čudno!

[koksy]

Bas tako...Ja mogu zbrojit par sati odvajanja od Svena do njegovih godinu dana. I to je bila nuzda tipa posjet doktoru ili nesto slicno. Ako sam i izasla s curama onda je MM bio s njim.
A i sad se ne odvajamo nista vise nego je potrebno tj. samo dok je u vrticu.

[Ripcord]

ripcord nije ti jasno da se ljudima ne sviđa što neki šalju cijelo ljeto djecu s bakama i dedama na more i pitaš zašto je to čudno, a ti se sama čudiš npr meni koja se nisam 13mj odvojila od J. jer to nisam mogla

Sorry, ali upravo sam tebe navela kao jedan od rijetkih primjera u kojima razumijem da zaista nemaš kome povjeriti dijete na čuvanje, ali sam isto tako rekla da su rijetki slučajevi kao što si ti.

[Ripcord]

Otišao mi edit u krasni, pa još dodatak:

Većina ipak ima bar jednog djeda ili baku (u mojem slučaju, uvijek i samo isključivo moji roditelji mi uskaču oko djece, isto kao i brat; drugi nemaju želje, a ja ih ne mislim molit) koji mogu i žele pričuvati dijete. A i mislim da je za djecu dobro da se viđaju s bakama i djedovima i provode nešto vremena s njima (ne žive, da se razumijemo!), kao i obrnuto.

[petarpan]

objektivna procjena, stara moja, objektivna!

[vertex]

Ja imama milijun sjećanja od kad sam imala 4, 5 ili 6, a imam ih i od ranije. Omiljeno sjećanje mi je kad me neka mamina poznanica pitala koliko imama godina, onako slatkim glasom kakvim se obično obraćamo djeci. Ja sam rekla "četiri i po", a ona (očigledno je željela ugoditi mi) da se to onda može već reći "skoro pet". A ja sam u sebi mislila da šta se ona toliko rastapa i krevelji preda mnom, kad ja nisam balavica i očito mi je da se ponaša neprirodno .

[kata.klik]

Jao svega ovdje ima....
Stvarno, ali stvarno ne vidim prijeku potrebu da dijete živi kod bake, udaljene 2 km, s mamom koja radi od 7-13h.
Ili kako objasniti da dvoje djece živi s roditeljima, a jedno živi s bakom...Ne razumijem to NIKAKO!

U svakom slučaju deeeeeebeli potpis na Vrijesku.
Inače, ja radim u smjenama i tu u pravim 8-satnim smjenama, navečer dolazim s posla ako radim popodne oko 21h! Sreća pa muž radi ujutro! ALI...I on zna otići na službeni put kad meni smjena padne popodne...Muka mi je kad se sjetim povratka na posao u 10. mjesecu, čak planiram tražiti samo jutarnju smjenu! Nikad, ali baš nikad mi nije palo na pamet da djeca idu kod bake!
Moj tata se nekad kao zafrkava pa govori kako neka Janka dam njima i da kod njih ide u školu...Meni to čak nije niti zanimljiva šala! Kosa mi se digne na glavi od muke kad to čujem!

I da, djeca su uvijek i svugdje sa mnom! I kod frizera (danas bili svi troje, sva sreća pa mi deaedi nije frizerka) i u banci i u shopingu! Jer ja ih, ajmo sad opće zgražanje svih, nemojte da vam oči ispadnu od silnog čuđenja, NEMAM KOME OSTAVITI! A gle čuda, jako sam društvena, imam puno poznanika imam čak i prijatelje! ALI!!! Kome da ostavim troje djece na čuvanje od kojih je jedno beba sisavac od 9 mjeseci (zamisli molim te, nije se odvojila od mene duže od sat vremena)? Burazu koji ih ima četvero? Šogorici koaj je tek rodila a i nije mi baš usput? Frendici koja također ima četvero? Ili onoj koja ima dvoje od kjojih je jedno također sisavac od 2 mjeseca! Svi oni dolaze u obzir kad je sila! Frizer i shoping nisu sila, a opet i to se nekad mora, ali ne da bi okolo tražila nekog za čuvanje djece! I boli me njonja smeta li to nekome!! Meni ne smeta, ja to mogu, tako mi je lakše i za drugo me nije briga!

Ja se jako dobro sjećam svog osjećaja kad su me nakon SAMO godinu dana odvojenosti i to radi stvarno prijeke potrebe, spojili s bratom! Kao da su me dali nekom strancu!

pa recimo tako, da su u tom određenom trenutku tih dvoje djece dovoljno veliki da mogu ostati sami doma dva do tri sata dok mama ili tata dođu doma s posla (ostatak vremena su u školi) a ono treće je malo i nikako nije sposobno sa dvije godine ostati samo...

[Peterlin]

pa recimo tako, da su u tom određenom trenutku tih dvoje djece dovoljno veliki da mogu ostati sami doma dva do tri sata dok mama ili tata dođu doma s posla (ostatak vremena su u školi) a ono treće je malo i nikako nije sposobno sa dvije godine ostati samo...

Draga, ne uzimaj k srcu tuđi smisao za dramu - život nas često natjera da prihvatimo kojekakva kompromisna rješenja na koja ne bi ni pomislili dok nam ne trebaju. Nedajbog nikome da u stvarnom životu mora iskusiti situiaciju koja bi ga natjearla da promijeni mišljenje...

Druga je stvar što stvarno ima komotnih ljudi koji svoje roditeljstvo prihvaćaju u najmanju ruku vrlo ležerno.

[cvijeta73]

je, i ja se sjećam. na murter smo, od valjda prve godine, išli, i ja i sestra, negdje početkom šestog, a vraćali se prvog devetog. dakle tri mjeseca - dva s bakama i mjesec dana godišnjeg roditelja.
i to su mi jako jako lijepa sjećanja. i u ovom vrtićkom periodu, a što sam bila starija, to su sjećanja sve ljepša i ljepša
kad sam bila mala sjećam se uzbuđenja pred polazak, brodom, onda je još stajao u šibeniku, nevjerojatno kako pamtim taj osjećaj sreće. sjećam se i sreće pred dolazak mame (to samo do puberteta, kasnije mi i nije bila neka sreća jer je dolazak mame značio i strožu disciplinu nego s bakama i ne mogu zamisliti da moja djeca neće jedva čekati moj dolazak nakon što me ne vide dva mjeseca), sreće kad bi dobili pismo, il kad smo na pošti jednom dnevno telefonski razgovarali.
odnosno sjećam se samo tih sretnih osjećaja, e sad, dal je to radi onog "slike su bleđe i bleđe, a lepe potiskuju ružne", il ružnih nije ni bilo - ne znam.
e da, ipak pamtim jedan događaj kad mi je falila mama. imala sam negdje 5 godina i na trgu su me napucali jako s loptom u glavu, užasno me bolilo, krv, natečena usnica, išla sam kod doktora i tad mi je falila mama.

[Shiny]

ja osobno znam mamu koja klincima samo namigne kad su kod bake, i onda klinci navaljuju " baka mi bi spavali kod tebe" a onda mama sva sretna izlazi van!!!!

Ahahaha...zakon!!!
Morati ću na edukaciju kod te mame

[Deaedi]

Sad vidim da ispada da nemam muža...Pa imam, ali dok on dođe s posla meni se više ništa neda. Mislim, ići obavljati bilo kaj iza 17 sati je meni naporno, ako sve to mogu obaviti između 8 i 16 sati..Najbolje da se zaključam u stanu u to vrijeme i ne provirujem! Ili čekam umornog muža kojeg i doma čeka posel!

Dakle, radi se o tvojoj komociji, a ne o tome da nemaš drugog izbora.

I moram priznati da ni ja ne razumijem čemu toliko čuđenje zbog neodvajanja od jednogodišnjeg djeteta!! Objasnite mi kaj je tu čudno!

Čudno mi je da se ne odvojiš u 1g od djeteta na par sati, moj tempo života je takav da mi je to jednostavno nezamislivo. Ali ja stavljam komociju svog djeteta ispred svoje komocije, jer mislim da je djetetu bolje i zabavnije doma s tatom, nego da udiše smrad boja i mora me 2h sata čekati kod frizera.

[ana.m]

Ok, jesi li ti pročitala da tata radi? I kad dođe s posla ima posla. Ne mogu se naručiti kod frizerke jer nikad ne znam da li će taj dan doći doma na vrijeme...Ili će se zadražti još sat ili dva!
Koliko mi se puta desilo da se nekaj dogovorim u vrijeme kad bi on trebao biti doma, pa sam na kraju opet svo troje morala vuči sa sobom! Ne, nemam izbora!

[dalmatinka]

Mene je začudilo koliko vas je veliki broj živio s bakama /djedovima/tetkama.
Ja sam mislila da su to rijetke iznimke , kad ono...

[Ivanna]

Mene je začudilo koliko vas je veliki broj živio s bakama /djedovima/tetkama.
Ja sam mislila da su to rijetke iznimke , kad ono...

To sam baš i ja pomislila čitajući sve postove.