Prve stranice ove teme podsjetile su me na jednu sličnu raspravu o rješavanju "fiziološke potrebe" muževa a koja se desila jednom dok sam tjednima ležala na patologiji trudnoće na SD.
Bilo nas je više u sobi s pričom o ljubavi, razumijevanju, poštivanju, pomaganju, ali jedna od "cimerica" je bila skroz drugog stava - da kad kod kuće nečega fali, ideš u dućan pa kupiš. I imala je razumijevanja za muža koji se mora drugdje snaći dok ona ne može (a ona u bolnici na održavanju ugrožene trudnoće!).
Meni je to bilo potpuno neprihvatljivo, rekla sam da MM to nikada ne bi napravio, ali ona mi je rekla da sam jako mlada i naivna (a nisam bila mlada a valjda ni naivna).