imam sreću što živim praktički kraj mora pa ne moramo ići nigdje specijalno. inače obožavam more i plivanje, skakanje, sve što ide s morskim radostima! ali na ljetovanje ljetovanje ne volim ići. prvo i osnovno, kad samo pomislim da nas trebam spakirati momentalno mi je mučno.
to mi je strašna tlaka, neopisivo. pa onda ako već idem to mora biti neko mirno mjesto, koje ima jedan dućan i jedan restoran.

jer naprosto mrzim te neke protokole, tipa sad smo na kupanju pa idemo leći pa na sladoled, na razgledavanje, na sok ajme majko! ubija me toliki raspored, meni je odmor što više spavanja, jelo neobavezno, eventualno neka tjestenina brzopotezna i odlazak na plažu s ručnikom preko ramena.

samo što je to puuno lakše kad ti je dijete veće, s malima takav ležeran pristup ipak teže šljaka. i društvo za djecu svakako dobrodošlo
meni ga ne treba,ni inače previše