I sad, na ovom primjeru, da li bi dotična gđa trebala prihvatiti posao pod svaku cijenu, da joj djecu čuva bilo tko od susjeda ili daljnjih rođaka,da ih ostavi prastrini na selu, samo da joj ne bi netko spočitavao da je ljenčina jer ne radi. Da li bi se ona ako joj kad poplaća vrtiće, kad i ako ga dobije, i ko zna koje još troškove zahtjeva njezin odlazak na posao, nemaju svi poslovi kute i uniforme koje dobiješ s radnim mjestom, ostane 200 kn trebala dizat svako jutro u 6 da putuje na posao ostavljat djecu po dežurstvima itd. Ja znam neke koji su odlučili da im je bitnije imati bilo kakav posao pa čak i ako su financijski na nuli, a znam i one koje lako popljuju (kao recimo ovdje), a koje su rekle da to nema smisla dok imaju malu djecu i da će ona tih 200 kn uštedit na sebi i mužu kako god zna i umije. Svi imaju svoje pravo na odluke i svatko zna što i kako i zašto, ja samo mislim da i ove "ljenčine" iz priče imaju pravo na svoju listu prioriteta koju također krvavo odrađuju samo što nemaju sinidikat.