Cure mone samo se kratko javljam, još smo u bolnici, malecki je malo bolje ali to sve ide puzevim korakom a ja pomalo padam u depru, sama, dijete vidim jedan put na dan, srce mi puca jer ga toliko želim kraj sebe, doktori ne daju da budem s njim da ga dojim, nemam toliko snage za sve ovo, ne razumijem zašto nam se ovo dogadja nakon svega, ma užas, bas mi fali, fali mi spiro, i znam da je glupo da se ovako jadam ali ne mogu ja vise puno toga podnjet, ova odvojenost od Spira i Šime mi užasno pada