Pa trebao bi biti.
Baš bi se u rodilištima, više nego igdje, trebale poštivati žene,
žene tamo donose na svijet nova bića.
Na tom mjestu bi ih se trebalo tretirati ko carice, barem tada, u najtežim, a najposebnijim trenutcima.
 |
|||
|
|
|||
Pa trebao bi biti.
Baš bi se u rodilištima, više nego igdje, trebale poštivati žene,
žene tamo donose na svijet nova bića.
Na tom mjestu bi ih se trebalo tretirati ko carice, barem tada, u najtežim, a najposebnijim trenutcima.
aha, tek sad vidjeh ono pitanje o sugestiji, ne sugeriram ništa, ali trebalo bi, zašto ne, šta su sad neki tamo Europljani pametniji od nas?
Sve se da regulirati di je pameti i dobre volje.
beti ne razumijem sljedeće (i ne prihvaćam):
- ti si imala pozitivno iskustvo poroda (više njih) i jasno, reći ćeš da je "rađanje u Hrvatskoj" ok, tj. da može biti lijepo. ok. Do ovdje razumijem.
A onda dođemo do x iskustva žena koje su imale bitno drugačije porode, razočaravajuća iskustva, tijek i ishode poroda. te se žene počnu okupljati, i eventualno razmijeniti - potvrditi iskustva (u smislu da nisu ni krive, ni lude što se osjećaju kako se osjećaju), otkrivaju eventualno da krivnja za ne-lijepa iskustva dolazi iz nekog drugog izvora (sustava, a ne iz njih samih, te žene žele da se njihov glas čuje, uvaži, žele nešto mijenjati na bolje....žele ukazati na neke nepravilnosti, koje kvare sliku "idealnog ili lijepog rađanja u Hrvatskoj" i onda - ti - umjesto da to prihvatiš - da shvatiš da svaka normalna žena tu želi biti "misionar" boljeg i ljepšeg rađanja - ljepšeg i boljeg i sigurnijeg za sebe u svakoj sljedećoj trudnoći , boljeg i sigurnijeg i ljepšeg za druge žene u Hrvatkoj općenito....i ne, ne razumijem zašto ti osporavaš činjenicu da se javlja xy takvih žena ....iz cijele Hrvatske... pa daj nas pusti da na miru pričamo o tome.
Sori.
evo npr.... Ako čujem preporuku za neki restoran ili dućan ili bilošta....da je oke.... s jedne strane....pa čujem za isti da je loš sa 5 drugih strana ...i odem...probam.....i budem mi zlo poslje - vjerojatno ću ga (to) zaobilaziti zauvijek...ili pokušati mijenjati ako je to nešto o čemu jako ovisim ili ako nemam alternativu tome šta trebam.....
a zasad nemamo alternativu baš neku...osim pkk i to još se treba o-ho-ho kemijati "sa strane" ..ma....moj dojam je da se treba žestoko kemijati, informirati....boriti.....eto....to je slika poroda u Hrvatskoj.....i da...kako ti padne grah......
a ja trudna 25 tjedana...pa nek si sad nađem Hanču i Ružu u Međimurju (ciganke).....jer u ovo rodilište gdje sam bila prošli put ne idem ponovo...
bez obzira na sve drage i ljubazne tete i sestre tamo....
sad mi se podigo tlak ...a moram ga pazit.....
kad se smiti...napisat ću i neku pozitivu, jer natavno ima i hrpa pozitivnog....ali pozitivno ne želimo mijenajti nego ga želimo gomilati....želimo miejnjati ono negativno. zato i pričamo o negativnostima....
fali citat na nenin zadnji psot : .....
ovak nekaj bi trebalo stavit na plakate i ljepit po gradu..i po hrvatskoj......jer se to zaboravilo.....od ka su došli ovi muški...jer žena koja je rađala i prati drugu ženu na porodu može potvrditi "znaaaaam"..kad ju rodilja pogleda sva u trudu i rađanju....a ovi muški te samo omalavažavaju "lako je pravit djecu - treba top i rodit"...al čujem da i neke žene govore to drugim ženama pri porodu.....ka-ta-stro-fa
Posljednje uređivanje od Canaj : 11.10.2011. at 21:37
Da 100 godina zivim, necu neke stvari shvatiti...
Je da, svima nam je cilj zivo i zdravo dijete (da li postoji osoba kojoj to nije cilj?!? i kako je moguce je to OPET spomenuto na ovoj temi nakon svih rasprava).. i naravno da osobi koje je ostala bez dijeteta je na pameti "ma samo nek je zivo", ali kada je zivo, pa naravno da nam nije dovoljno da je samo zivo, nego je bitna i kvaliteta tog zivota. Isto kao roditelj koji je ostao bez svog djeteta kasnije, i on bi htio da je samo zivo - kao sto mi to svi zelimo za svoju djecu, ali ne mozemo se prema njima odnositi "samo nek si ziv", nego moramo odgajati, pruziti im sto kvalitetniji zivot, uciti ih i stosta drugog, bez toga ne ide, jer inace ode sve u kupus.
Isto je na porodu. Dijete nije u drugoj prostoriji spokojno uspavano dok njegovoj majci daju klistir, pregledavaju u trudovima (i boli), daju drip, nalijezu na stomak, nelijepo se odnose prema njoj. Naravno da nije. Dijete je u majci i sve to sto rade majci rade i djetetu. Mi smo odrasle, mi se relativno dobro mozemo nositi s tim kako smo prosle na porodu, a tko njih pita kako im je bilo, jel njemu bilo fino kad su meni skakali na stomak, i koliko mu je u stvari bilo bolno tih 6 sati dripa i ludjackih bolova? SIGURNO mu je bilo bolnije nego sto je bilo meni. Ja sam stara krava koja se moze nositi s boli (i 1000x vise zbog djeteta), ali kako je njemu bilo koji je to morao isto prolaziti s nula mjeseci starosti ...
Moj porod u datom trenutku mi je bio fantastican. Tek s odmakom od xy godina sam uvidjela koliko je mogao biti bolji i pametniji. Nemam trauma, nisam ih nikad imala, ali ne mogu prezaliti da mi je dijete imalo tako ruzan (tj. stresan i bolan) pocetak zivota. I zbog toga ja ne bih htjela niti jednu intervenciju na sljedecm porodu, i htjela bih roditi doma - ne zbog sebe, nego zbog njega.
I majke mi, ako jos jednom procitam da zene zele roditi vani/doma/gdjegod zbog vlastite komocije, dobit cu urtikariju(i da sigurna sam da postoje i te, no sreca, cini se da ih na forumu nema a niti ih poznajem u RL)
inače.....kad razmišljam o "standardu rađanja u Hrvatskoj" na pamet mi stalno, al često padaju Wc-i na autoputu.....i koliko se tu standardi razlikuju...
Evo....
priča br1
kad se vozimo autoputom 12-15 ili više sati....biramo na kojem ćemo stajalištu, benzinskoj zaustaviti da odemo jelte..tamo kamo i car ide pješke....u WC. i kažem ja mm: "e nemoj stat tu, ajmo na sljedećem -tamo mi je bolji WC ili tamo imaju automatsko ovo.ono...ili čisto je....." a gdje god da se odlučim stati da autoputu (putovali smo često sjevero-zapadno od ZG-a, možda bitan detaljčić) uvijek....baš uvijek svaki wc ima VRATA.....e to je standard.
Jest da taj wc nitko nije sagradio zahvaljujući postotku koji se izdvaja iz nečije plaće....al brate - mili ...svi više-manje kuže da će bolje zaradit ak stave i vrata na wc jer rulja tu dolazi "obavit" u miru, pa poslije popiju i kavu....
u slučaju da nema wc-a - a sila je- stajemo negdje u MRAKU - i onda se riješi "problem"
priča br2
kad god idem u rodilište ili samo razmišljam o tome, vjerojatno ne mogu (najčešće ne mogu) obaviti ono po šta sam došla iza vrata....jer ih nema....a novac za opremu tog rodilišta ne dolazi od privatnog biznismena nego od svih nas ....
a ako mi je sila ...i moram "to" obaviti negdje drugdje....onda opet završim u MRAKU......ili u sobici doma.....ili tak negdje......
Posljednje uređivanje od Canaj : 11.10.2011. at 22:20
i svi kuže da je ok obavit "ono" u wc- u iza vrata.....svi.....valjda
ali ne kuže svi da bi bilo ok da se stave vrata na rađaonu.....jer "to kaj imamo tam za obavit"....bože moj....to je tak.....nekaj....to je nekaj sasvim drugačije....od odlaska na wc.....npr.....
ko prizna - pola mu se prašta
Posljednje uređivanje od Canaj : 11.10.2011. at 22:26 Razlog: sori ljudi al valjda me peru hormoni
Ja ću citirati samu sebe. Sad, baš večeras, nakon x postova, tuđih, priča, svojih, uvjeravanja, opravdavanja, objašnjavanja, ....svega...svega...evo sam došla do ovoga i sad kad sam došla, ostat ću pri tome- to su stvarno sati gdje žena treba biti baš carica, dvorena i mažena i pažena...jer mi to zaslužujemo, makar tada, zbog nas i naše djece koj dolaze na svijet.Nena-Jabuka prvotno napisa
Ništa manje od toga.
E, ovo je danas zadnji put kako sam obrazlagala kako nisam razmažena, kako sam šutljiva i pristojna.
I jesam, a zbog koga?
Kome da se opravdavam? I zašto?
Rodilja treba biti carica, i gotovo, ona to zaslužuje.
Ah, napokon sam formirala neki stav
tako jeeeee!!!Ja ću citirati samu sebe.
Rodilja treba biti carica, i gotovo, ona to zaslužuje.
Ništa manje od toga.
Ah, napokon sam formirala neki stav
a evo i mene opet: OĆEMO VRA-TA! O-ĆEMO VRA-TA!!
Istina... neki ni na drugu. Ja te evo već 10 stranica ne razumijem.
Koliko smo svi drugačiji! Nikad nisam razmišljala o WC ima. Ja kad putujem, uživam u putovanju, jedva čekam cilj, ne trebam ni jesti, ni piti, WC mi je najmanja stavka na pameti.
U avionu ne idem do zahoda da ne izgubim ni trenutak puta, prvi put sam bila u tom WCu na letu dužem od 6 sati, da vidim i taj dio. I ne bih nikako kritizirala ni stolice, ni hranu, ni stjuardese (stjuarde).
Jednostavno meni je sve novo divno, svi ljudi koji brinu o meni dobri, svaki njihov pogled i riječ prihvaćam sa pažnjom, ipak više znaju o avionu nego ja.
Ipak ima i nešto u oku sudionika, nismo sve iste, ne razmišljamo sve isto, ne percipiramo sve isto, ne želimo i ne tražimo sve isto. Neću vam više nametati svoje mišljenje, ali prihvatite da smijem drugačije osjećati.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 11.10.2011. at 22:40
beti, ti si meni
a šta ćeš, ja imam slab mjehur, jedva izdržim do Macole
Nisi još rodila. Koliko sam pročitala tvojih postova, znam da ćeš drugačije razmišljati kad doživiš prvi zagrljaj svoga djeteta. Pa gdje to bilo. I ma kako tebi osobno bilo.Istina... neki ni na drugu. Ja te evo već 10 stranica ne razumijem.
Svu sreću tebi i tvojoj obitelji iz srca želim.
A ča ćeš, a kako je tek mojima doma sa mnom...beti, ti si meni
princezo
sad možeš na četvrtoAh, napokon sam formirala neki stav
možda bi razmišljala o wc-u kad bi ti trebao, jako jako i kad taj ne bi imao vrata, ....
onda bi možda u svom oku percipirala " a-ha....! kak sad to? pa svaki je wc imao vrata do sad...i zašto ja sad moram obavit ovo tako da me vide i ovih 10 žena koje baš sad također moraju obavit "svoje"......drugi put bi sigurno provjerila dal imaj uvrata na wc-u....al prihvaćam da imaš drugačije osjećaje spram ovoga....
valjda je normalno da svi imamo i doma vrata na wc-u? kaj ne?
i naravno da nam je puno toga pri porodu važnije od vrata na wc-u i naravno na dam je na putovanju većinom važnije da sigurno dođemo do odredišta......
moja je priča žestoka i ovaj primjer koji sam "izmislila" na ovom postu je prilično "nadrealan".....ali navela sam ga zato da podebljam svoja "nadrealna" iskustva sa svog jedinog poroda....a čije detalje nisma niti iznjela......
eto.....za mene je porod u planiranje poroda u Hrvatskoj vo sada imalo tu "notu" nadrealnog.....
fućkaš we-ce-je....i vrata....
ali ipak....hm ...vrata u rađaoni.....hm ima tu nešto
Hvala Beti na lijepim željama...
Ali to što nisam rodila ne znači da nemam mišljenje... svatko ima pravo na izbor i prije svega na uvažavanje i poštovanje u bilo kojem (delikatnom) trenutku života... a porod je, ono, baš najdelikatniji.
Za sad, iz ove neiskusne perspektive, znam da moram učiniti sve da to osiguram sebi i svome djetetu... Bila bi silno nesretna da nisam ovako odlučila.
Anchie, tvoj post savšeno oslikava moja razmišljanja. Sebi i svom djetetu... Ne vidim boljeg uloga u djetetovu budućnost.
Posljednje uređivanje od Mojca : 11.10.2011. at 22:58
već u drugoj trudnoći sam oči izgubila čitajuć..od Odenta, Wagnera, Interneta, ovih i onih studija, na hrv, na engl, statistike vake i nake...ronin priča na forumu....
i u trećoj trudnoći, opet sve ispočetka...čak toliko, da su me neke moje cure prozvale živim crnjakom jer s neta izvlačim negativne primejra, iskustva...i govorile mi da se ne bum mogla opustit, too much andrenalina..a ja sam eto tila znat i ono naj naj gore...
i mogu ti reć, da me, bez obzira na ovaj pkk, ne bi niš manje brinulo kak bi mi izgledao eventualni četvrti porod tj i trudnoća...
A svaš neš moš pročitat... npr, čini mi se u Mostaru...žena rađala mislim peti put.. prvi porod vaginalni, svi ostali, mislim, carski..i mislm čak dva negativna iskustvaa, mrtvo dijete.....taj put, čini mi se peti, nakon prethodnih cr, došla je i na opće čuđenje dr, ispred njih jednostavno rodila....
ima negdje na netu... ala ovaj slučaj je stvarno rubni slučaj...koliko se sjećam, radilo se o teškom socijalnom slučaju...navodno taj put nije ni znala da je trudna... no ja sam to čitala iz perspektive vag-cr
slažem se s tobom vezano za posteljicu
ono što sam ja mogla ossigurati jest toplina prostorije, ne forsiranje, sisanje, ne andrenalin
ipak, voljela bih da sa imala primalju pored sebe.. i zbog toga al i zbog onih prijenosnih ctg-a il trube da koji put poslušamo bebicu...
interesantno mi što imam dojam da sam ovaj put manje krvarila nego nakon prvog vaginalnog. ovaj put sam cca 3dana imala pravo krvarenje, već kod petog dana su bile nekakve točkice, pa dva dana ni točkica i tak pomalo do oko cca 4,5tj.. koja točkica, pa par dana niš...
od te silne kulturne baštine jel...nasljeđa...i inih odgojnih mjera...meni je trebalo podosta vremena da sebi dozvolim reći - pa ja to zaslužujem.Ja ću citirati samu sebe. Sad, baš večeras, nakon x postova, tuđih, priča, svojih, uvjeravanja, opravdavanja, objašnjavanja, ....svega...svega...evo sam došla do ovoga i sad kad sam došla, ostat ću pri tome- to su stvarno sati gdje žena treba biti baš carica, dvorena i mažena i pažena...jer mi to zaslužujemo, makar tada, zbog nas i naše djece koj dolaze na svijet.
Ništa manje od toga.
E, ovo je danas zadnji put kako sam obrazlagala kako nisam razmažena, kako sam šutljiva i pristojna.
I jesam, a zbog koga?
Kome da se opravdavam? I zašto?
Rodilja treba biti carica, i gotovo, ona to zaslužuje.
Ah, napokon sam formirala neki stav
i konstantno sam se nešto preispitivala...svašta...
a porod....kad su me najžešći trudovi drmali...mm mi je zalijevao leđa toplom vodom, primalja mi je masirala križa...a doula hladnim oblozima hladila lice...
u tom trenutku sam osjetila koja sam ja kraljica....sve ovo radi nas....ma ne mogu ja opisati kako sam se osjećala.
svaki put kad se tih trenutaka sjetim plačem od sreće....
i od tada mislim da bi većina poroda trebala tako nekako izgledati...
je, fakat je komocija urlikat od bolova, uneredit prostor, čistit prostor, podvezivat, čerupat se sa sustavom, upisima....I majke mi, ako jos jednom procitam da zene zele roditi vani/doma/gdjegod zbog vlastite komocije, dobit cu urtikariju
ja si nekak mislim da bih, da mi je do komocije, išla na cr (što sam i u drugom i u trećem porodu mislila "sveti carski sveti carski"), il uzela epidural, ne brinula o prvom podoju - moram se odmorit, ne tražila odpulsiranje pupčane - ne da mi se davit sa sustavom i rutinom ta ionak oni znaju bolje, popila hrpu tableta koje se nude - ke ima veze što će to utjecat i na bebu....tak nekak...
eto, u tijeku i iza trećeg poroda sam rekla nikad više djete, di mi je pamet bila, a ak dođe, e onda bum ne elektivni cr
a sad... ah....
evo Beti3, ja sam doživjela zagrljaj svoga jedinog sina...i uživam u njemu i dan danas...i to je pravi blagoslov....živ je i zdrav....
i tako sam bila sretna kad sam ga nakon carskog i nakon nekoliko upita jel živ, kako je....dobila na ruke i upijala njegovu prisutnost. bilo je predivno i nije prestalo bit predivno...do nekog trenutka kada sam gledala fotografije tih prvih dana i počela razmišljati....a jel se moglo izbjeći četverodnevno induciranje poroda dok je mei tlak divljao na 180-110 i nije se spuštao..jel su dokotri misli da je taj put ok...jel se moralo čekati par sati da se napravi carski dok se vidjelo da otvaranje ne naoreduje već x sati....a ja pod dripom 12 sati...i isto toliko pod dolantinom i ne znam za sebe....
počela sam se pitati i to zašto mi nisu htjeli potvrditi da je dijete u položaju koji nije idealan za vaginalni porod ni jad rodilja nema nikakvu dijagnozu....zašto, pitala sam se u jednom trnutku se on tako napatio, da je imao veliki hematom na glavi i oko očiju, veći od moje šake....pitam se zašto je morao imati naotekline oko usta i zašto mi je nos bio krvav i 2. dan kad sam ga vidjela (tad to nisam vidjela tj. nisam percipirala) - ta je krv bila od reza koji je učinjen prilikom carskog reza i taj mu ožiljak stoji na nosu još dan-danas.-....pitam se i što da je taj rez pirliko mcarskog bio preko njegovih očiju....
pitam se zašto je morao biti reanimiran po porodu i zašto je učinjen ultrazvuk mozga?
kome da zahvalim što je dijete zdravo i živo?
da li ću sada kada se budem morala poroditi 2. put osjećati "sigurnost" prilikom odlaska u rodilište - jer tamo su doktori koji u kritičnim situacijama donose odluke koje život znače?
neću....
nije se odlučivalo kako treba i nije ih bilo briga nekih...to sa mja nažalost gledala 14 dana u tom jednom rodilištu. Djeca umiru i umiru rodilje...jel treba to prešućivati.....?
zahvaljujem dragom Bogu da mi je dijete živo i zdravo.
Molim se bogu za x stvari glede ove trudnoće i ovoga nadolazećeg poroda. .
ma ...mogla bih pisati još i satima i o sestrama koje su divne i koje rade u suludim uvjetima i satima o milijun detalja al nemam sad snage.....
beti3 - evo ti šaljem
baš mi je drago
mene eto ni muž nije čuo(bio je kat ispod)
tek je pohvatao zadnjih cca 5-10min
nije se ni snašao kad je sve utihnulo tj ja
a, zanimljivo, čuli me prvi susjedi. bio mi otvoren prozor..al su isprva mislil da se radi o nekakvoj mački, pa o starijim klincima da plaču kroz san...
ajd nema veze.. bar sam imala svjedoke
ja toliki ni s preekl, nisam imala
160/100, 160/105
a za ovo drugo Canaj...
kod nas vlada opće mišljenje da moraš šutit i trpit pa i onda kad znaš da rade krivo i u tebi sve vrišti protiv toga...
jer ako se suprostaviš, onda zasigurno ugrožavaš, prvo svoje dijete,a onda i sebe
a njima imaš biti zahvalan, jer ak su te nepotrebnim intervencijama i gurnuli u opasnost, ma i isčupat ćete
tak da kuš i zahvali, kak priliči kulturnim manirima
je..evo, Canaj je baš uživala u četverodnevnom putovanju. a ziher i njeno dijete. ipak su piloti bili iskusni piloti i pokazali im punu panoramu. zato i nije imala potrebe za wc-om, a kamoli da i o vratima razmišlja. a od siline predivnog prizora tlak joj je plesao u ritmu heavy metal rock.. divota, nema što
zmaj
morala sam napisati bar nešto o svom iskustvu (ovo gore je mali dio) ....jer se sad nadam da ćete čitat malo drugačije ono kaj sam bulaznila o vratima wc-a vs. vrata na rađaoni
bila sam kuš i kad su tih tjedan dana prije poroda i 4 dana u induciranju poroda non-stop radili vaginalne preglede....tak da sam na kraju dobila i antibiotik preventivno....prije carskog....mislim da je to bila ideja neke dobre duše koja je vidjela šta rade sa mnom i valjda ja sad moram bit zahvalna na tome....nemam pojma....
a kad sam bila otpuštena kući - 6.ti dan....pojavila se osoba koja mi je iducirala porod... i rekla "Evo gospođo, vidite....na kraju ste ipak rodila"...ta osoba je točno u minut znala kad ću biti biti otpuštena, a kao šef odjela nije se udostojila ili usudila ući mi u sobu tijekom mog boravka tamo, nego je kod svake vizite čekala ispred sobe....to su mi druge cure i neke druge osobe rekle......ona umjesto da predvodi vizitu...čubi pred vratima...a ja naravno ne čujem te njene zadnje riječi kod izlaska iz rodilišta nego gledam svoje milo dijete...presvlače ga. ....gledam moje srce jedino - njegove nožice tad 6.ti dan vidim prvi put.......
shvatite moj pogled na "porod u Hrvatskoj"....shvatite da želim nešto drugačije za ono drugo dijete, dajte shvatite da ne želim lutriju, želim .....
ma Canaj, budi s mirom
ja sam ono napisala kao ironiju
potpuno te shvaćam...doduše, hvala Bogu, ne iskustveno, al ovo o odnosima, da...
i sama sam prvi porod imala na cr...
a pred drugi porod svakakav cirkus
na trećem sam cirkusila smo ja i to ak se pod cirkus shvaća moje glasanje
istinabaš mi je drago
mene eto ni muž nije čuo
tek je pohvatao zadnjih cca 5-10min
nije se ni snašao kad je sve utihnulo tj ja
a, zanimljivo, čuli me prvi susjedi
ajd nema veze.. bar sam imala svjedoke
ti si zaista sve sama....
a doulu nisi htjela uz sebe? meni je moja doula puuuuunooo značila.
imala sam jednu prijateljicu koja me je podržavala i u drugoj trudnoći...
nju sam uspjela "isčančat" kad je već sve bilo gotovo..al mi je pomogla osmijehom, toplim čajem, čišćenjem po kući....
iskreno, voljela bih da je netko bi tu..
al i iz tog iskustva učim. ponajviše o sebi...
nije mi žao
dapače, gledajući starije klince i sjećajuć se odvajanja, tako mi je bilo drago što ova bebica nije tripla ni sekunde odvajanja
a još mi u glavi zvoni kad je se druga beba derala iz petnih žila dok ju je babica obrađivala
i čim ju je dodala meni,odmah je bebica utihnula
a čim ju je ona opet uzela, opet je krenuo plač
da bi konačno drugi put završila u mom naručju i ma na prvi dodir , se smirila...
šteta što nas nisu ostavili duže tj bar ona prva dva sata
a di je tek prvi porod...24h ležanje pored sobe za bebe i slušanje vječitog plača sa suzama u očima, misleć si - tam plače i moje diejte a nema mame da ga utješi, nema, nakon svih onih 9mj...
tako sam ja to doživjela
ovaj bebo je uživao neometano sisanje i neodvajanje..kad sam vidjela koliko vremena u ta tri dana provodi na meni, steglo me u srcu, jer sam se prisjetila prvih dvoje, ..zasigurno su i oni htijeli tako sisati i biti stalno uz mene...ali nisu mogli....
mislim da nikad neću zaboraviti te "ukradene" trenutke
ovaj porod mi je posvjestio što on znači za bebu i mene....
Najbolje zlostavljanje koje se izvršilo na ženama, je ovo koje ih stoljećima uvjerava da su tu da šute, trpe i ne očekuju.
potpis krumpi
Kad sam pročitala sve ovo od jučer i danas, imam još nešto za komentirati....
Mislim da u biti svi imamo isto mišljenje, ali gledano iz različitog kuta i da su nam ratličite stvari na prvom mjestu, ali su apsolutno iste na "popisu".
Svi želimo lijep porod, najbolje za djete i sebe. Svi želimo da nas tretiraju kao caricu i da nas paze i maze. Svi želimo vrata na rađaoni i smješak osoblja. SVima su nam želje iste.
Eh, sada ima nas koje smo to djelomično dobile (ja i dalje tvrdim da može i bolje iako mi je bilo lijepo) i one koje su nakon poroda ostale u najmanju ruku razočarene i nesretne. Iz tog razlog apostoje i različita mišljenja i stavovi.
S obzirom da je bilo puno usporedbi, ja ću se također osvrnuti na jednu.
Mislite li da u današnjem svijetu nema pozitivnih i lijepih stvari koje se događaju oko nas? Da nema hrabrih i plemenitih ljudi? Da nema dobrih i požrtvovnih priča sa sretnim krajem? Ja mislim da ih ima, na pretek. Ima i onih loših.
ALi...
Uzmimo medije... u njima od 100 vijesti samo je jedna dobra i pozitivna. Djeca i mladi, ali i mi "odrasli" više nemamo lijepih i pozitivnih primjera i sve ružno i loše postaje nam standard, normalno. Pa ne piše i ne priča se o ničem dobrom. Stvar percepcije.
Tako sam ja doživjela i ovu temu. Sve ono negativno o čemu se piše definitivno je istina i ja se u potpunosti slažem da se to događa i da je to u većini slučajeva tako. Ali zar moramo napuniti glavu sa tim negativnim informacijama? Jedino što nam se može dogoditi je da sa strahom i negativnim stavom odemo na porod. Jer sve informacije koje smo saznali, sve što smo naučili i pročitali, o prirodnom porodu, o posljedicama, o trenucima - stavit ćemo u drugi plan - i krenuti u rodilište samo sa jednom mišlju - u čiju ću smjenu naletiti.
A sigurna sam da, ako istu priču sa istim činjenicama postavimo da ima mogućnosti da svojim stavom, znanjem i pristupom osiguramo lijep porod - da imamo velike ili veće šanse da taj porod takav i bude.
I da, lijep porod trebao bi biti pravo svake žene, standard koji bi trebao postojati u svim rodilištima, pristup kojeg bi svi trebali imati.
A do njega možemo doći smo ako se svi potrudimo i svi promjenimo.
Zar bi žene koje su rodile kod kuće ili u nekom stranom rodilištu imale takav porod da su došle sve izbezumljene i da im je netko stalno pričao kako je to van pameti i izvlačio negativne primjere koji nisu baš najsretnije završili? Da su imale stav da sve može poći po zlu, da nisu imale vjeru u sebe ili u svoje primalje, doule ili partnere?
Treba istaći sve negativne stavri koje nas mogu zadesiti na i tijekom poroda. Ali ne treba skrivati ili pak negirati i poništavati one pozitivne koje su se isto tako dogodile. I treba težiti da pozitivnih bude što više i da se u ovoj šumi negativnosti pojavi tračak nade.
Ja i dalje imam dobro mišljenje o hrvatski rodilištima. Možda je to i moja mantra da porod koji je preda mnom prođe još i ljepše nego prethodni, ali kao što je Lutonjica rekla: za svaki porod je mislila da je dobar, a slijedeći je bio još ljepši.
I nemamo svi tu hrabrost ili pak podršku partnera za roditi kod kuće. Možda bi nas bilo više koje bismo se "usudile". Ali ja znam da sam imala podršku MM na porodu, da je bio upoznat sa svim mojim željama i da je i on bio taj koji je uspostavio dobar odnos i sa primaljama i sa doktorom koji su bili prisutni na porodu. A eto, niti smo poznati, niti smo imali veze, a "dobili" smo lijep porod........
AndrejaMa, je li govoriš o porodu u Varaždinu? Pored svih zagrebačkih rodlišta, izabarli ste varaždinsko drugi put. Zato što ste znali da su vam tamo veće šanse da dobiješ lijepi porod. Kako će žene znati da bi trebale birati, i da bi se trebale i same za sebe pobrinuti, ako im pričamo samo lijepe priče o sigurnosti i ljepoti naših rodilišta. Evo, ti prva nećeš u bilo koje, nego u jedno koje čak nije u tvom gradu (kao i ja).
Posljednje uređivanje od vertex : 12.10.2011. at 09:40
Andreja, imaš pravo ali mislim da se gubi poanta ZAŠTO se o tome MORA pričati.
Jer, u sustavu kakav je, nitko odozgo neće zahtjevati da se stvari promijene. Nitko. Nego, mi, žene, majke, rodilje, pa i očevi smo ti koje moramo zahtjevati da se stvari mijenjaju, da se ponašanje mjenja, da pohvalimo to što treba pohvaliti i kritiziramo ono što treba kritizirati. Ne na rodinom forumu nego imenom i prezimenom na prave adrese. Svaka za sebe, pa kap po kap, pismo po pismo nešto napravimo.
Teško je, meni je osobno trebalo šest mjeseci da skupim hrabrost, volju, snagu, i nikad neću zaboraviti onu večer, umjesto da po stoti put sanjam isti ružan san vaginalnog pregleda potpunog neznanca, primalje gledaju sa strane i dopuštaju, nitko ne govori ništa i trude se me ne gledat u lice, a ja kao žrtveno janje raširenih nogu trudim se samo svom djetetu osigurati najbolji početak na ovaj svijet, ustala sam se i sjela za računalo i pisala pa plakala, pa pisala, pa plakala i nakon sat vremena, onako shrvana osjećala sam se konačno oslobođena. Pismo sam podjelila ženama koje znaju kako takve stvari idu da mi daju savjete što ispraviti, ohrabrile su me, tiješile, savjetovale i mjesec dana nakon te neispavane noći poslala sam šest pisama i malo podigla kamen sa srca.
Toliko vremena je prošlo i još se sjećam detalja, ali barem ih više ne vidim kad zatvorim oči. Gledam svoje dijete i znam da je on zaslužio puno bolji početak, da sam i ja zaslužila, ali znam da sam barem rekla da to što se meni desilo nije prihvatljivo.
Mogu šutkat mogu dobre liječnike i primalje, prijetiti im, dati im otkaze, smjestiti im priče i inspekcije, ali nas ne mogu i ne smiju, ali ne zato što zakon im to ne dopušta nego što mi to ne dopuštamo.
Da se ispravim, vidim ja da i ti pišeš o tome da se treba govoriti i o lošim stvarima. Ali ti bi nekako da ugled naših rodilišta ostane neokaljan, i da se buduće rodilje ne boje tih rodilišta. A kako to izvesti, ja ne znam. Ne mislim da je bolje zatajiti često ružnu stvarnost, mislim da je bolje s njom se suočiti, jer drugačije ne može ići na bolje. I upravo i treba žene ohrabriti da se bore za sebe, samo dok rađaš, većini je teško boriti se. Zato žene moraju imati informacije, da pokušaju izabrati najbolje za sebe. I da se zauzimaju za sebe tijekom poroda, ili da imaju uza se nekoga tko će se zauzeti za njih, a to ne možeš, ako ništa ne znaš i očekuješ od rodilišta sve najbolje.
Andreja, opet ću ponoviti, Varaždinsko rodilište nije slika cijele Hrvatske.
I baš ti je vertex rekla, ti si od svih zagrebačkih velikih rodilišta ( u kojima je isto sigurno lijepo) išla roditi u Varaždin.
Zašto?
Pa u Zagrebu i Splitu je roditi lijepo.
I Zagreb i Split su Hrvatska.
Šta će ti onda Varaždin?
Zamisli sad da se samo pola zagrebačkih trudnica zaputi u Varaždin da bi mogle posvjedočiti kako je u Hrvatskoj rađati lijepo.
Gdje bi sve stale?
Ili one iz Splita.
Treba popravljati stanje u svakom rodilištu, a tko ima volje, para, znanja i hrabrosti, taj ionako hvata krivine kako zna i umije, netko bira Varaždin, netko bira privatnu polikliniku kod nas, netko pažljivo bira doktora i sestre, traži vezu u rodilištu, a netko bira inozemstvo ili rađa doma.
No, većina, ogromna većina ostaje u našim, državnim rodilištima, a što je rodilište veće, to je izgleda stvari puno teže promijeniti jer funkcinirajuko više ko neka tvornica.
"dobar glas daleko se čuje. onaj lošiji, još i dalje."....
imala sam i lijepa i ružna iskustva
za ružna, ak mogu tako reć, "krivim" sustav i rutinu koji smatra da žena ima bit kuš i gotovo
za lijepa "krivim" kultutrnog doktora i svoj stav koji sam stekla informiranjem i prirođenom trvdoglavošću
negdje sam jednom pročitala kako na porod i sl, sa sobom treba vodit odvjetnika
u mom slučaju se to pokazalo točnim onu noć kad je bilo "il brijanje il vrata", i ja odabrala vrata jer se nisam osjećala sigurnom u takvom hijenskom okruženju zastrašivanja, povisivanja tona, ignoriranja, uvjetovanja...
e sad, zašto se pokazalo točnim. jer sam naivno, ne čitajuć, potpisala da izlazim van, u neku njihovu knjigu.. a osobno dobila povijest bolesti..i tek mnogo kasnije sam shvatila da su rečenično formulirali smisao da oni meni nude hosp, a ne da je uvjetuju... (iako piše da odbijam uvjete pripreme)..
ne znam samo onda zaš sam došla u ponoć, na blagdan, s torbom i stvarima u njoj...
tak, pazite se što potpisujete....
ovo što je napisala AndrejaMa
da, sve mi želimo lijepo porod, zdravo dijete, kulturno ophođenje... i mislim da to treba biti standard, a ne iznimka...
i ne mislim da se više žena treba "usuditi" roditi doma zbog svega... neg mislim da treba mijenjati sustav...
onaj dio di si pisala o partneru i podršci
moj muž dugo nije mogao prihvatiti moju želju da za pkk s primaljom .. njemu nije bilo jasno kak to ja tak "zmajasta"
od vlastita straha niju mu sjelo da se ja jednostavno ne želim boriti i daviti sa sustavom dok gledam kak mi beba sve više i više primiče vanka..
ja to jednostavno - ne želim...
dok se previjam od bolova i sanjam maleno..da se nadmudrujem s osobljem oko prokidanja vodenjaka...STOP .... NE ŽELIM
nema hiće, nema indikacije, nije potrebno... stay a way
Blizu smo onog što sam htjela reći.
Treba govoriti o realnoj situaciji, a to je da nije sjajna i da se svaka žena treba (a ne bi trebala, već bi to trebalo biti normalno) boriti da dobije lijep porod kakvog ona želi, bez obzira sadržavao on bilo kakve intervencije , jer to je pravo svake žene.
A sve smo različite, i nekome epiduralna ili prokidanje vodnjaka ne predstavlja "lošu odluku". I po meni, dokle god je neka radnja opravdana, uz obrazloženje liječnika zašto bi to trebalo i što ćemo time dobiti, ona ne bi smjela bilti gledana kao "kriva" odluka ili pak radnja, a često to tako jest, pogotovo na ovom forumu, gdje se većina zalaže za potpuno prirodan porod. Jednostavno nismo sve iste i nemamo isto mišljenje.
Pravo izbora, pravo na informiranost, pravo na uvažavanje jest ono na čemu treba inzistirati. Da je tako i da većina misli da nam liječnici ne trebaju, da nam primalje ne trebaju, da su doule i naši partneri dovoljni, da je neasistirani porod u toplini doma najbolje rješenje, da smo svi dovoljno hrabri, onda ne bi bilo poroda u bolnicama i bolnice bi služile samo za krizne slučajeve. A očito nije tako.
Da li je to nešto čemu stremimo? Mislim da ipak nije, jer još uvijek nas je premalo hrabrih.
Ja bih samo htjela da i žene koje su imale tako ružno iskustvo prvi put i izgubile su povjerenje u bolnicu i sve što ona sa sobom nosi, zašto su i drugi put, treći put, x put, otišle u bolnicu, zašto nisu odlučile roditi kod kuće? OK, neke su odlučile i tako, neke su otišle roditi van, ali i to je neki vrlo mali postotak žena u odnosu na one koje su se vratile u ta ista rodilišta koja su " nesigurna, nepovjerljiva, bezobrazna, ....".
A ja sam otišla roditi u Vž drugi put nakon Merkura iz više razloga:
da djete može biti sa mnom cijelo vrijeme, ali baš cijelo vrijeme, što u to doba nije bio slučaj ni u jednom Zgb rodilištu,
da mi M. može ostati kod bake kad smo MM i ja u rodilištu, jer gle čuda, iz tog sam kraja i baka nam je tamo, a u Zgb ga ne bi imao tko pričuvati,
da MM i M. mogu i slijedaća dva dana ostati kod bake i biti meni i novopridošlom članu u blizini,
i zato jer imam pravo izbora koje sam iskoristila, kako u pogledu bolnice tako i u pogledu usluge....
Skroz se slažem.
Problem je što su radnje u masu slučajeva neopravdane, a i bez objašnjenja.
Jer tko bi normalan rekao, "Evo, gospođo, sad ćemo vam prokinuti vodenjak i dodati malo dripa jer je vaše vrijeme u boksu isteklo, još budućih mama čeka u predrađaoni"
Još jedan razlog zašto samodabrala vž rodilište:
iz Kraljevca do Vž rodilišta imam 35 min, a do npr. Merura u koji spadam, po danu - ne u samoj špici- cca 40 min, u špici i dulje.....
ne znam kak bi bilo moguće pričat o negativnim stranama a da ne ispadne okaljanje il tak neš
dapače, mislim da samo med osoblje kalja svoj ugled
ko kad, npr, komentira posprdno da su ti ovi bubrezi ko protočni bojler
možda nije htjela biti zlonamjerna, al je svakako ispala bezobrazna, il da ublažim, nekulturna
il, kad sam po bolnici tražila jednog dr, još uvijek trudna, cca perd 37tj, a drugi dr mi kaže "ma što će ti on..on je već za mirovinu, niko njega ne želi, dođi ti kod nas u ambulantu,.."
moš si mislit kak sam im došla..pobjegla glavom bez obzira
i ono što će mi uvijek biti žao...što se nisam informirala na vrijeme za drugi porod... garant sam da makar ne bi fasovala astmu od stresa (J**** očito sam presenzibilna
zato sam drugi put prošla neusporedivo bolje...stav, info i ajmo u suradnju za porod
i meni je mama (baka) blizu splita pa ne bih tamo otišla roditi ni pod razno.
A ne stanuje, na žalost, blizu Varaždina, pa mi ostaje samo Zagreb.
Većina žena ima sužen izbor, odnosno, ide u rodilište po mjestu boravka.
Može se to i mijenjati, ali nema previše varijacija.
Govorim o Zagrebu, najmnogoljudnijem gradu u Hrvatskoj i o najvećem broju trudnica.
ne drugi, neg prvi
jep
pa kad sam rekla da mi ne hrane dijete ničim ni po danu i po noći
bilo je: a zaš niste otišli u drugo rodilište?? a zaš niste onda otišli u privatno??
da smo dovoljno dugo časkali možda bi me pitala "a zaš niste otišli kod Monike u Graz"
naime, to je moja bolnica po mjestu boravka, tu je moj doc, između ostalog i plaćam za tu bolnicu..pa mi dođe ko "moje" privatno rodilište
Ovo uopće ne opovrgavam nego bih dodala svoj, malo drugačiji dojam. Na ovom forumu se većina zalaže za potpuno prirodan porod zato što pišu tj. javljaju se žene koje su ili iz udruge "Roda" ili se slažu s tim stavovima. Jako puno žena samo čita.
Poslanje udruge na tom polju sam shvatila tao da one hoće reći kako se porod jako, jako instrumentalizirao zadnjih desetljeća,
a da se zapravo može pratiti prirodan tijek, dokle ide, a kad ne ide, hvala Bogu i ljudima koji su medicinu doveli do tog stupnja da većinu rizičnih poroda "izvuku".
No, sigurna sam, apsolutno sigurna (što ne znači da možda ne griješim) da dosta žena koje čitaju nemaju ništa protiv sadašnje standardne procedure, ili dijela nje, ako će im to osigurati dostojanstven tretman, brz porod i živo i zdravo dijete.
Dio ih nema ništa protiv brijanja i klistiranja (meni to npr. ne smeta niti malo, dapače, malo sam "higijeničar" pa mi se čini da bih to napravila sama ako neće oni),
nekima ne smeta ni prokidanje vodenjaka i davanje dripa, ako će on možda skratiti porod sa četiri na dva sata.
I zadnje, sigurna sam da ih masa priželjkuje epiduralnu analgeziju i bezbolan porod, bez znoja i muke.
I da će, kad izvagaju (ako i izvagaju) rizike svih tih intervencija i štetne nuspojave (na koje upozoravaju u Rodi) zatražiti od osoblja - molim vas epiduralnu.
No, nikad se do zadnjih godina nije ukazivalo na to da se sve to što nam je medicina dala i što je spasilo mnoge živote i skratilo mnoge muke, može ipak koristiti puno suzdržanije, u znatno manjem broju slučajeva,
i ne rutinski nego individualno.
Čisto sumnjam da će nečija priča o "orgazmičkom" porodu doma odvratiti od epiduralne nekoga tko je zahvalan današnjoj medicini na tom izumu i ima povjerenja u to da nema velike štetnosti.
Može se eventualno tom rađanju doma ili čuditi ili se s njim srpdati ili jednostavno reći- "svaka čast, ženo, ali ne, hvala, nije to za mene".
I to je u redu.
Meni se čini da se većina zalaže za dostojanstven porod, za mogućnost izbora, informiranog izbora, kakav god taj izbor bio.
A to što u "Rodi" žele posvijestiti žene da sve može biti prirodno i da je to najbolje za majku i dijete (kad sve ide u redu), a sve ostalo stoji na listi iza toga - smatram ispravnim poslanjem.
Njihovo je da ukazuju na ono što misle da je ispravno za majku i dijete, a na ženama da se informiraju i izvagaju što je za njih najbolje.
Slažem se, Nena.
I baš sam išla napisati dodatak koji si i sama stavila - i ja smatram Rodino poslanje ispravnim. Mislim da treba biti svjestan i širiti svijest o tome da je prirodni porod u situaciji bez komplikacija najsigurniji porod.
slažem se
prirodan porod bi trebao, za moj pojam a koliko shvaćam i za pojam medicine, biti standarad
standard kod većine nekompl, trudnoća i poroda
i mislim da je bitno žene o tome informirati kao što je bitno informirati ih i oko intervencija, i plus i minus...
pa ako želi epidural i l prokidanje il ... ko joj brani!!
vezano za ovo:
AndrejaMa prvotno napisa : I po meni, dokle god je neka radnja opravdana, uz obrazloženje liječnika zašto bi to trebalo i što ćemo time dobiti, ona ne bi smjela bilti gledana kao "kriva" odluka ili pak radnja, a često to tako jest, pogotovo na ovom forumu, gdje se većina zalaže za potpuno prirodan porod. Jednostavno nismo sve iste i nemamo isto mišljenje....
kad bih dobila takvo racionalno obrazloženje, ne bih je gledala krivo
al što kad nakon x puta oko pitanja prokidanja vodenjaka ti kažeš da ne želiš zbog mogućnosti infekcije, a primalja ti kaže to je sad zbog faze poroda nemoguće..i dalje ti oće prokinut. a zbog čega?? da to još malo poroda ubrza za koji minut?? jel to racionalno obrazloženje??nije
i onda ispadneš da si pametnija od med osoblja, a znaš da to prokidanje jednostavno nema med uporišta...
A kad izvagaju, da imaju mogućnost to u svakom rodilištu i dobiti. Evo nas, tu zapinjemo.
vertex, jea
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
