Dakle već je i u naslovu postavljen moj "problem" (samo što ja to ne vidim kao problem). Dakle bio je roditeljski i ja sam odlučila ne doći jer nemam nikoga tko bi ih čuvao, računala sam da će do 18h doći mm s posla (što je jako rano- nikad ga nema prije 19h) jer sam mu rekla kud idem ali zaista nije mogao jer su bili sastanci. I tako ja drugi dan poslala ispriku, lijepo rekla u čemu je stvar i curica mi kaže da je poludjela i pred cijelim razredom rekla da i ona ima djecu i obaveze i da se ona može posložiti (ok - bila je ljuta jer nije došlo oko 20 roditelja).
No dobro nisam to uzela za zlo- reko valjda joj je loš dan i baš joj je moja ISPRIKA bila kap koja je prelila čašu.
Danas (nakon tjedan dana od sastanka) idem na informacije (sa dvoje djece - 4g i 1,5g) i opet joj se odmah ispričam i priupitam pa jel baš bed ako eto opet neću moći ostaviti djecu da dođem s njima na roditeljski? Uh, malo je izvrtala očima i rekla kako sam i prošle godine bila na informacijama sa djecom i pritom je mlađa dosta vikala i da to nije u redu. Ja joj opet objasnim da nemam kome ostaviti - rodbina je 100km dalje, susjedi rade, prijatelji rade.... mogu ih jedino ostaviti mužu ali nažalost takav mu je posao da sve više i više radi.... nema ga od 8 pa do 20 često....
Uglavnom nije ništa rekla.... no vidim da to od mene smatra neodgovorno i valjda bezobrazno.
Inače ja to ne bih sad ni pisala nit se sjetila da to nije jedna jako mlada žena koja doma ima 2 jako male djece. Mislim da je to neka starija žena ili muškarac koji imaju manje razumjevanja za djecu.... razumjela bih ali ovo je baš ne znam... tužno.
Inače da napomenem sin je miran, kad smo negdje stoji i šuti ko kip... curica je malo živahnija i podvikne ali to nije neki histeričan plač i napad pa da zaista čovjek ne može ništa...
Kakva su pravila u vašim školama u vezi tih roditeljskih i sastanaka? Jel ima tu uopće nekih pravila po tom pitanju?
Kak bi se vi osjećali i što mislili na mom mjestu?
Mene je baš malo ražalostila... ko da mi neku krivnju nabija? Kriva za što? Što imam 3 djece? Što sam išla raditi djecu znajući unaprijed da ih nitko nikad neće moći čuvati osim mene ili eventualno vrlo rjetko muž?
Zar je to bitno.... znam da većina djece budu čuvana i kod baka i djedova i strina i teta i super.... ja sam znala da su sa mnom 24/7 i nikad me to ne smeta, volim ih i vučem sa sobom kud god da idemo.... i volim ih imat sa sobom, nikad to nisam gledala kao teret.... i sad jedan pedagog nema razumjevanja za ovakvu situaciju...
Baš jadno