hvala ti ina...beskrajno sam puno naučila i postala sretnija zahvaljujući dosadašnjem nemanju djece, zvuči apsurdno ali samo na iskustvu možeš nešto naučiti...i to kako postajati sretniji...kada se pojavi praznina zbog osjećaja nedostatka i tuge, naučila sam da svaku takvu prazninu treba ispuniti ljubavlju i ona se preobražava u suprotnost, pozitivnom mišlju do pozitivnog osjećaja...što voljeti u ovom našem slučaju, najprije sebe baš takvog kakva jesi, svoj život, svog muža, sve oko sebe...naći objašnjenje zašto smo voljena bića samim tim što postojimo ....iz osjećaja ljubavi možemo privući ostale pozitivne događaje...ako želimo promjenu onda ona kreće iz te točke...

a zašto sam otpisala MPO..prvo, preosjetljiva sam i općenito presenzibilna, pogotovo na upliv u intimu nečeg tako robusnog i nespretnog kao što je društveni i zdravstveni sustav, lijekovi itd...

drugo, možda ću sad izreći i vaše sumnje ali muči me sumnja u moral liječnika koji se kod nas bave s MPO:

meni su dopuštali MPO bez obzira na polipe u maternici (zašto ih ja nisam htjela vidjeti je druga priča)
sasvim vjerovatno, polipi su dobiveni kroz postupke i ovo proljeće sam ih micala kiretažom,
liječnici nas ne upozoravaju dovoljno na brojne negativne posljedice, učestalije vanmaternične itd. (prijateljica je nedavno završila MPO i vanmaterničnu s kemoterapijom...)
a muči me i sumnja u postojanje nemoralnih parova koji bi mogli kupiti sve, tuđi zametak i tuđi obraz... (znamo već da se kod nas može po cesti gaziti tuđu djecu i proći nekažnjeno)

evo, ja izrekla svoje sumnje, mislim da sam unutar teme jer objašnjavam svoju izlaznu strategiju iz MPO...
...svatko za sebe će proći ovaj put i ja samo znam da vas sve volim i podržavam u svemu što odlučite ili ne odlučite...

svaki ishod je dobar iz nekog razloga