A slušaj, svaki normalan odnos je uzajamno davanje i primanje.
I normalno da pas zahtjeva i skrb i odgoj i ljubav i tisuću puta sam ponovila da ga nikako ne uzimaju oni koji nisu spremni na odricanje. Ali količina zahvalnosti i odanosti koju dobiješ zauzvrat je nemjerljiva.
Ja sam sa svojim B napravila neke greške koje s drugim psom sigurno ne bih ponovila. I zato sad imam malog lajavca koji ne trpi mužjake veće od sebe. Na preporuku veta smo ga dali kastrirati s godinu dana, ali ta netrpeljivost prema drugim mužjacima je ostala. On ih se u stvari boji pa laje na njih, a ja nisam znala pravilno reagirati na takvo ponašanje. Znači, čisto moja odgovornost. Ali, ja ga volim i takvog, malo frustriranog.I mislim da mi je nabava psa bila jedna od boljih odluka u životu.
Mačka također ima posebno mjesto u mom srcu, ali one su drugačije od pasa. Svoje, neovisne, a opet s druge strane nekako neodoljive...
Ma neću dalje jer te odnose može zaista razumjeti samo onaj ko dijeli svakodnevnicu s tim bićima. Po tom pitanju sam skroz pristrana.
I ne smatram da svi trebaju razmišljati i postupati poput mene, ali ne volim ni kad se neki nađu prozvani govoriti o nečem što ne razumiju. Isvetice, ne mislim na tebe već na neke dušebrižnike u RL koji svoj animozitet prema životinjama iskazuju tako gnjusno i otvoreno da me je ponekad sram što pripadam ljudskom rodu.
 |
|||
Odgovori s citatom
Bodulica prvotno napisa
