Nekako i meni više znači stablo koje je raslo 100 godina nego pas lutalica... To stablo donosi radost mnogima, pas samo svom vlasniku, lutalica ni njemu... Pas se može obraniti, stablo ne može.
Nekako i meni više znači stablo koje je raslo 100 godina nego pas lutalica... To stablo donosi radost mnogima, pas samo svom vlasniku, lutalica ni njemu... Pas se može obraniti, stablo ne može.
Dakle, životinje su u spašavanju uvijek na zadnjem mjestu? Prije njih su svi susjedi, pa bili oni koliko god užasni, onda drveće i biljke pa tek nakon toga životinje?Zanima me kako bi dotični pas sam izašao iz npr. zapaljene kuće, sam bi otvorio vrata i spasio se?
Nevjerojatno je to da svi priznaju da bi prvo spasili članove svoje obitelji, a tek onda druge ljude i to je svima ok, ali kad ima nas koji kažemo da bi prvo spašavali svoje ljubimce - koji nama i jesu članovi obitelji! - onda ispadamo nenormalni.
Kladim se da ima hrpa ljudi koja bi prije susjeda išla spašavati svoj televizor i to bi valjda svima bilo normalnije nego da si spasi psa.
P.S. Pošto stablo donosi radost mnogima i zato ga treba spasiti, kolikima donosi radost susjed alkoholičar koji zlostavlja sve oko sebe?
Nenormalno mi je stalno izvlačenje tih zapaljenih kuća. Ja sam više mislila na to da kad napadneš psa, on te ugrize, kad opališ sjekirom u stablo stablo pada. Mislim na nenormalnu sjeću stabala. npr. u mom selu su posjekli 3 čempresa, jer moraju stalno mesti radi njih grobove, to što su ta stabla starija i od crkve, nije ih briga. Ako stablo udari grom, posjeći ću ga, ako ga napadnu i pojedu crvi, isto, psa kojeg je udario grom, ću eutanizirati. Ne mislim da sam igdje napisala da ću prvo vaditi iz goruće kuće svoj fikus prije ičeg drugog.
Ja vrednujem život po emocionalnoj povezanosti.
Ništa više i ništa manje.
Iako nikad nisam imala psa potpuno razumijem one koji više vrednuju život svog psa nego susjeda kojem možda znaju samo prezime,ako i to.
Uostalom,koliko ljudi radije kupuje oblizeke za svoje ljubimce,troši novac za veterinara i sve što dolazi u paketu s njima nego što bi odvojili svaki mjesec pa donirali susjedu koji nema.
Mislim, lako je pričati o požarima koji se, hvala Bogu, većini ljudi nikad u životu ne dogode,
treba sagledati vrednovanje života na svakodnevoj bazi.
Koliko ljudi iskreno plače i baš je pogođeno smrću susjeda,čovjeka kojeg samo površno znaju?
A koliko njih danima ne može funkcionirati jer im je uginuo pas?
Nigdje nisam napisala da bih prije spašavala stablo, samo da mi je u životu draže gledati i uživati u stablu, njegovoj hladovini i plodovima, nego gledati, maziti lutalicu. Zašto zbog toga izgledam kao da idem po svijetu i gađam mačke zračnom puškom, to mi ne ide u glavu, al me i nije briga. Brinite se za svoje ljubimce, volite ih, ja imam rado svoj mir.
Eto, ja sam nenormalna kad kažem da bih prije spašavala susjeda nego psa ljubimca, koliko god da bi mi bio član obitelji (a da ga imam, sigurno bih) jer kad bi moj susjed išao prvo spasiti svog psa, a onda, recimo moje dijete, mislila bih da je hladna, nesuosjećajna, nebrižna osoba, kukavica i egoist.
Vidiš, ja za sve svoje susjede mogu reći da bi sigurno išli spašavati jedni druge, i prije nego svoje ljubimce ili televizore iako se ni ne posjećujemo, tek pozdravljamo na stubištu i malo popričamo i iako ih "poznajem" tek tri godine.
A ja sam sigurna da bi moji susjedi koji imaju kućne ljubimce prvo spašavali njih i ne mislim da su zbog toga sve ovo što si gore nabrojala, meni osobno je normalno da svatko prvo spašava svoje članove obitelji. Druga stvar je što je nekim ljudima nepojmljivo da netko psa ili mačku smatra članom obitelji i naziva ga nenormalnim zbog toga.
vidi se da ne pratiš temu od početka
složila sam se s Bodulicom kad je rekla da su njoj njezini psi kao članovi obitelji
i ja ju razumijem i ne smatram to niti nenormalnim niti čudnim niti što god
ali bi mi bilo čudno i nenormalno da bi joj bio vredniji život njezinog psa od ljudskog života
bio to njezin mali susjed ili neki beskućnik alkoholičar koji je, jelte, sam sebi kriv zbog takve situacije (vjerojatno tako vrednuješ ljude, na one vrijedne i manje vrijedne)
Način na koji pričaš o susjedima više govori o tebi nego o njima.
Meni je žalosno kako su neki ljudi imaju više povjerenja, ljubavi i suosjećanja prema životinjama nego prema ljudima.
Ne branim tvog susjeda alkoholičara i vrlo dobro znam što znači imati alkoholičara u kući, ali opet nikada ne bih dovodila u pitanje koga bih prije spasila.
Vidiš, kad bih morala spašavati nepoznatog psa ili nepoznatu tebe, prvo bih spasila tebe.
I vratila bih se po psa, ako bih mogla.
Ali, meni se nekako čini da bi ti išla prvo spašavati psa i svoju guzicu i da bi dalje gledala kako drugi spašavaju druge.
Sva sreća pa vas je malo takvih.
Ti si stvarno zabrijala. Ja nisam govorila o nikakvom svom stvarnom susjedu nego o hipotetskom susjedu koji je spomenut negdje na prvoj ili drugoj stranici ovog topica, kojeg onda očito nisi pročitala ispočetka.
A ovo je već vrijeđanje mene osobno, Ti nemaš blagog pojma o meni i molim te da se suzdržiš od ovakvih izjava jer ispadaš vrlo nepristojna i bezobrazna.
ja streberica na vratima i na kaslicu imam znak upozorenja za policiju, vatrogasce i zivotinjsku hitnu da se u slucaju neke katastrofe iz stana trebaju vaditi i zivotinje.
a zbog ljudi koji su toliko komotni prema zivotinjskom zivotu, kao isvetica i sikapika ja sam prestala trenirati psa za akciju. zamisli ugroziti svojeg psa, trositi svoje i psece vrijeme, svoj novac da bi riskirao glavu i svoju i psecu da spasavas nekog takvog
iiiik