želim roditi kod kuće

[zhabica]

ć

od koga da je čuju? kad one koje su se potrudile savladati široki spektar informacija o pkk smatrate jednostranim lažljivicama koje samo pakiraju, uljepšavaju i pršću patetikom?

Nadam se da ovo nije išlo mene, ja ne smatram nikoju od vas lažljivicom, smatram samo da se stvari prezentiraju na jedan način, a ne priča i o realnim opasnostima što je druga strana medalje.

Naravno da je logično da će svaka od vas pisati lijepo i o prednostima kučnog poroda kad je svaka od vas iskusila taj prekrasni dio i sve je prošlo kako treba, meni je to sasivm jasno, samo me zanima jeste li se zapitala "a šta ako ... " ako se bebi omota pupčana vrpca, ako ostane bez kisika, ako ja izgubim puno krvi, ako ću imat sindrom help, ako dijete dobije sepsu, ako babica ne stigne na vrijeme, ako bude gužva u prometu ... "

Ja nekako mislim da bi se žena kojase odluči na pkk trebala to zapitati i da bi ta ista pitanja trebala reći nekoj novoj ženi koja se na to odluči.

Naravno da će svaka od vas pisat pozitivno o pkk kad ste imale takvo iskustvo, to je super, genijalno! Meni uopće ne smeta pisanje vaših iskustava, dapače, i sama sam čitala te priče, stavljala srčeka i veselila se svakoj rođenoj bebi, naravno da sam se veselila, ali mi ovdje ne pričamo o tome.

Barem ja ne želim pričat, samo o tome. Kužiš me? Jer temu je otvorila cura koja želi imat pkk, pa ajmo joj dat sve opcije i potencijalne scenarije, a ne samo na temelju vlastitog iskustva tvrdit da će stvari proći ok i da joj je rizik jednak ako rodi doma ili u bolnici. Jer nije.

[yellowkitty]

...samo me zanima jeste li se zapitala "a šta ako ... " ako se bebi omota pupčana vrpca, ako ostane bez kisika, ako ja izgubim puno krvi, ako ću imat sindrom help, ako dijete dobije sepsu, ako babica ne stigne na vrijeme, ako bude gužva u prometu ... "

zhabice, naravno da jesmo. No za sve to smo se pitale (osim "ako babica ne stigne na vrijeme") i razmatrajući bolnički porod, naročito ovo o sepsi (npr. od toga je opasnost u bolnici veća). Prvo se razmatraju opcije, a onda se jedna odabere, a ne obratno. I onda kad porod kreće, tek tad pada zadnja odluka.

[Marija]

jeste li se zapitala "a šta ako ... " ako se bebi omota pupčana vrpca, ako ostane bez kisika, ako ja izgubim puno krvi, ako ću imat sindrom help, ako dijete dobije sepsu, ako babica ne stigne na vrijeme, ako bude gužva u prometu ... "

Ja nekako mislim da se to većina žena zapita bez obzira na to gdje planiraju roditi.

Jer omotanu pupčanu vrpcu bi babica (valjda) trebala jednako riješiti i u rodilištu i kod kuće, trebala bi prepoznati da patnju djeteta ako povremeno sluša dijete. Mislim da je u tom slučaju u prednosti porod kod kuće, jer u rodilištu često nitko nije uz rodilju cijelo vrijeme, i prije će se uočiti neki problem kad je babica cijelo vrijeme uz mamu.

Gubitak krvi bi babica isto trebala prije primijetiti kod kuće nego u rodilištu - kad sam rodila treće dijete, to je bilo prvi put da me babica provjerila par puta dok sam ležela na hodniku nakon poroda i pitala me kako se osjećam. Nakon prva dva poroda (drugo rodilište) me nitko nije ni primijetio, niti mi odgovorio niti uspostavio kontakt pogledom kad sam zamolila za još jednu deku, jer sam se smrzavala. Mogla sam mirno i iskrvariti na hodniku.

Gužve u prometu i nedolaska na vrijeme sam se u trećem, bolničkom, porodu ozbiljno bojala - i stigla sam u rodilište u zadnji čas.

Osim toga, pretpostavljam da se za porod kod kuće unaprijed odlučuju žene sa urednom i nekompliciranom trudnoćom, kod kojih bi i porod trebao biti normalan i nekompliciran.

A one ekstremne situacije su uvijek moguće i to je vjerojatno rizik samog života - ronin je imala sreću što je rađala svoju curicu u rodilištu i što je imala svog anđela - primalju koja je uočila rupturu maternice i spasila i nju i bebicu. Sigurno je to situacija - ekstremna - u kojoj se život može spasiti samo ako si odmah pored operacijske sale. No prije nekoliko godina je na SD umrla žena u istoj situaciji kojoj rupturu nakon poroda nitko nije prmijetio, tako da ni blizina liječnika nije 100% garancija.

I još nešto, većina poroda i tako su djelomično porod kod kuće, mislim, većina žena bar dio poroda - trudova i otvaranja prođe u svom domu, bez stručne pomoći, prije nego što se transferira u rodilište...

[Nena-Jabuka]

Jer omotanu pupčanu vrpcu bi babica (valjda) trebala jednako riješiti i u rodilištu i kod kuće, trebala bi prepoznati da patnju djeteta ako povremeno sluša dijete. Mislim da je u tom slučaju u prednosti porod kod kuće, jer u rodilištu često nitko nije uz rodilju cijelo vrijeme, i prije će se uočiti neki problem kad je babica cijelo vrijeme uz mamu.

Gubitak krvi bi babica isto trebala prije primijetiti kod kuće nego u rodilištu - kad sam rodila treće dijete, to je bilo prvi put da me babica provjerila par puta dok sam ležela na hodniku nakon poroda i pitala me kako se osjećam. Nakon prva dva poroda (drugo rodilište) me nitko nije ni primijetio, niti mi odgovorio niti uspostavio kontakt pogledom kad sam zamolila za još jednu deku, jer sam se smrzavala. Mogla sam mirno i iskrvariti na hodniku.

I još nešto, većina poroda i tako su djelomično porod kod kuće, mislim, većina žena bar dio poroda - trudova i otvaranja prođe u svom domu, bez stručne pomoći, prije nego što se transferira u rodilište...

Vjerujem da je tako.

Umorila sam se od citanja (jutros mi nestala slova s kvacicom, muz nesto sinoc cackao, ispricavam se) pravnoj regulativi primaljstva, tu vidim jedino nedostatak dobre volje upravo onih iz zdravstvenog sustava, otpor lijecnika, otpor da se bilo sto promijeni- evo su taman sveli te rodilje pod kontrolu zadnjih desetljeca, uveli drip, prokidanje vodenjaka, ctg, lezanje..., mogu taj porod lijepo isprogramirati u minutu i drzati pod nadzorom i sad bi one opet doma...sta im pada na pamet, taman posla.

I ono standardno nauceno na med. faksu, uvijek se pripremi za najgore, naravno, to im je i bit struke, njima ni ne dolazi onaj tko prolazi super i vrlo, vrlo je tesko sad odjednom to sve reprogramirati u svojoj glavi
i ono sto se ucis drzati pod kontrolom odjednom prepustiti nekoj tamo prirodi(nemam ni navodnike, a trebaju mi).

Htjela sam ispricati svoje iskustvo iz rodilista u kojem apsolutno demantiram tezu da si tamo stalno pod nadzorom jer nisi, da tamo netko odmah nesto primijeti - netocno, situaciju u kojoj je jasno da bi primalja koja zenu prati svaku sekundu, i minutu, i slusa ju (u rodilistu te cesto nitko ne sljivi pet posto, ne zele ni cuti nista o tebi i od tebe jer, kao, nisi kvalificiran, i to mogu potkrijepiti).

Netko tko samo tebe prati svaki tren, primijetit ce sve, napraviti ono sto moze napraviti, a za ono sto ne moze poslat ce zenu u bolnicu.

A tko su te primalje koje danas dolaze dom, jesu li iz Austrije, Italije, Hrvatske, jesu li susjede, prijateljice, koliko puta su tijekom trudnoce bile kod zene, kad su one zapravo stigle na taj porod..., vjerujem da cure nece ovdje javno napisati sve detalje na forumu, ne bih ni ja, s obzirom na to isljednistvo glede legalnosti, naravno da nece ovdje izloziti sve, ono sto se usmeno i u povjerenju prenosi (ja ne bih ni u ludilu), ali sam sigurna da je sve jos daleko pripremljenije i uigranije nego sto se ovdje smije napisati.

Bolje da me nitko nista ne pita niti da ja danas vise ista pisem jer me i samu zivcira ovaj nedostatak kvacica. Idem to popraviti. Ispricavam se.

[zmaj]

Ispricavam se.

Isplicavaj se, isplicavaj
oops, ispricavaj
ovaj, ispričavaj

ni ja nisam bila stalno pod nadzorom
mislim da je bilo rupa od po i 20-30min