jedna zdenka prvotno napisa
Iako već dugo iščitavam vaše postove nikako da se uključim, al bih sada trebala podijeliti svoje dileme s vama. Moj Marko ima 5,5 godina. Dugo sam mislila da je bistrić ali nisam to s nikim željela podijeliti jer znate kako drugi roditelji znaju reagirat na to, a onda je mojim sumnjama-vjerovanjima stigla potvrda iz vrtića.
Ono što me je potaknulo da se priključim odnosno izjadam su njegovi ponekad histerični nastupi smijeha na glupe pjesmice, riječi i sl. Faza koja je drugu djecu već odavno prošla moje dijete nikako da napusti. A onda se cereka u vrtiću, na sportu, na lutkarima i moj muž i ja se stvarno pitamo trebamo li mu plaćati te aktivnosti da bi se on tamo dobro zabavljao umjesto da radi ono zbog čega je došao.
Ono zbog čega mi se njegovo ponašanje čini još gorim je činjenica da sam prof. engleskog u OŠ i već godinama radim i rano učenje gdje vidim djecu sličnu njemu i vidim koliko miniraju nastavu, koliko štete čine kvalitetnoj nastavi.
Nakon dugog niza godina u prosvjeti iskreno vjerujem da je dobra socijalna uklopljenost važnija od darovitosti i čvrstog sam stajališta da nadarenost ne treba biti alibi za neadekvatno ponašanje. Isto tako mislim da ocjena je rezultat truda koji nadareni često odbijaju uložiti u zadani zadatak.
I za kraj, vjerovanje da učiteljice i profesori u 45 minuta mogu napraviti čuda s 25-ero djece, čista je glupost. Kod kuće imate jedno,dvoje eventualno troje pa vam je teško izaći na kraj s njima, zamislite učiteljicu koja znači uz osnovni odgojno-obrazovni rad, u, ponavljam, 45 minuta treba paziti na individualizirane i prilagođene programe koji su nam na žalost prioritet ako išta želimo izvući iz te djece, i još na darovite. Pitam vas onda kad bi se trebala baviti s preostalih 22-oje.
Odgovori s citatom