krojachica, pa zar nije ok. da recimo moje dijete od 8 godina ima pravo odlučiti hoćemo kupiti plavu ili žutu majicu?
zašto joj ne bi ispoštovala tu želju?
ne znam, razmišljam da meni netko kaže da ne smijem sivu koja je moja omiljena boja kako bih bila nezadovoljna i isfrustirana.

naravno ne može ići u nekim nepristojnim kombinacijama ili odjeći koja nje primjerena godišnjem dobu, to me ne ferma.
ali u nekim meni prihvatljivim okvirima puštam jeda donosi odluke što će obući. i to mi je ok. jer neke odluke mora sama donositi,
a na ovaj način se osjećala uvažavanom od malih nogu.
e sad, to što neki ljudi svarno nemaju granice pa pod parolom poštivanja djetetove osobnosti i integrireta dopuštaju i stvari koje po meni nemaju previše veze s rečenim, već sa nebuloznim ispunjavanjem svakog djetetovog prohtjeva, to je drugi par opanaka.

iako je moj stav dakle da djetetu treba dozvoliti određeno sudjelovanje u tome što će odjenuti ipak mi se sviđa i ideja o uniformama, ne plavim, socijalnim, ružnim kutama u kojima smo mi izgledali ko radnici tvornice obuće iz osamdeset i neke...
neka uniforma od prirodnog materijala, jednostavna, kombinacije majica i trapke ili šos za cure koje ga vole,nešto full jednostavno.
pa imaš tri za čitavu godinu, dugi i kratki rukav, po mogućnosti što reče nena sponzoriranu .
čisto da olakša nama roditeljima, ali i iz drugih razloga. makar, nisam sigurna koliko bi to i da li bi uopće utjecalo na amortiziranje klasnih razlika i priče tko ima koje tenisice i čije su skuplje...
ja bih to uvela i zbog nepoštivanja ustanove od strane raznih djevojčica i njihovih roditelja koji im dozvoljavaju odlazak u školu u obleki koja je skroz neprimjerena, od provirivanja tangi ispod preniskih trapki, dekoltea i pušapova, pa šminke na licu itd.itd.
to mi je onako baš perverzno i za zgroziti se. govorim o djeci u osnovnoj školi i nitko nek me ne uvjerava da je to faza, da je to istraživanje, da je to otkrivanje identiteta i blablabla, nek se otkrivaju i pronalaze na neke druge načine i na drugim mjestima al ja tome ne bih dala u školu.
ako im roditelji dopuste u slobodno, privatno vrijeme ok. poštujem. njihovo dijete i njihova stvar. ali propagirati to kao neki standard i mjerilo i podržavati na način da se čudiš što se jel ti zatucani profesori bune, kad je to tako cool i super, e nemere!