Citiraj SikaPika prvotno napisa Vidi poruku
(trebala sam šutjeti, znam, ali smo bile umorne i ona i ja)
da barem ja mogu biti pametna i normalno artikulirati ono što me muči jer od skoro trogodišnjakinje to stvarno valjda nije n i za očekivati
Ma, meni se ponekad čini da preterujemo u očekivanjima vezano za razumno ponašanje nas kao odraslih. Meni je nekako ljudski da se ponekad naljutimo, pogrešimo, rečju budemo ljudi. Pa, zar je normalno da sve vreme budemo smireni i razumni, kakvu time poruku šaljemo deci, ne namećemo li time i njima onda prevelika očekivanja, i frustraciju kad osete da ne mogu da ih ispune? Ne treba da ta loša ponašanja postanu svakodnevni standard, ali mislim da po koja omaška tu i tamo će samo pokazati detetu da smo i mi od krvi i mesa.
Moja malecka je malo starija 04/2009 mi smo veliki napredak postigli njenim većim fizičkim angažovanjem. Sad sam na bolovanju, pa mogu sebi priuštiti da dnevno napolju provedemo po 2-3 sata. Obavim ja za to vreme i neke svoje poslove, kupovina, plaćanje računa i sl. naravno, ali i ona ima priliku da potroši tu svoju rastuću energiju. Šta će biti kad porodiljsko prođe i kad se budem vratila na posao videćemo.