Kad kažem djetetu da je obitelj najvažnija, da radi i šted i zasnuje obitejl čim to okolnosti dopuste i pronađe osobu i da je spremno na roditeljstvo, želim da i društvo to reflektira. Ne želim da mu u školi govore da uzme kontracepciju i istražuje s kim, kada i koliko puta, niti da mu govore da postoji neko "ja" koje se iživi, pa se onda "ide na dijete", da se djecu bira ili ne bira; želim da moje dijete zna da ako skoči kroz prozor - da ima šansu slomiti vrat, i isto tako ako se igra svojim tijelom i plodnosti - da isto tak može platiti cijenu i da nema tog trampolina ili kontracepcije koja će ga zaštititi od prirodnog poretka stvari.
ifigenija, ti kao da si s neke druge planete. kad bi život bio tako lako predvidiv kako ga ti opisuješ svima bi nam bilo lako. no tome nije tako. i vjeruj mi da naše roditeljske želje i nisu toliko različite koliko ti se čine. naravno da je i meni bitno da moje dijete pronađe tu osobu o kojoj govoriš, no kako da to učini, što da traži i gdje da ju traži, ako ni sama ne zna što da traži, što joj je bitno i što želi. da bi to znala dijete mora imati svoje "ja", mora naučiti i učiti, obrazovati se i raditi, mora sebe isklesati i stvoriti i takva kao čovjek znat će što tražiti i što je bitno za zajednicu. ali to sve ipak zahtijeva životnog iskustva - koje se, ne, ne pokazuje po broju kreveta u koje će uskočiti - i spoznavanja sebe. onda će pronaći svog basherta. i onda će biti i dovoljno jako da prevlada i nenadane prekide i razočaranja i da krene dalje svojim putem u potrazi za novom ljubavlju.

i kad bude našla i kad se bude "gnijezdo" svilo onda će izabrati i djecu imati.

i baš idući korak po korak neće morati iskakati kroz prozore...a svoje tijelo (a i um!) neće davati prvom/prvoj koji/a joj preko puta pređe. niti će taj um ili to tijelo biti prikovano u jednoj nesretnoj zajednici zbog sulude mlade brzopletosti.

tako da, ne razumijem taj ogromni strah od života. i zar taj život nudi samo ekstremne situacije u kojima se možemo kretati, zar ne nudi vijugave i raznorazne mogućnosti, lica i ljubavi kojima se možemo u nekim trenucima osjećati privrženi ili ne?

teško mi je zamisliti tvoj (i ne samo tvoj) tok misli... zar svako kontracepcijsko sredstvo znači promiskuitetni način življenja? što znači mnogo ljubavnika - samo kurvarluk? zar se ne može uživati samo uživanja radi, pa makar se to bilo jednom? zar ne postoji neka sredina u tim življenjima? zar nismo svi mi ovdje našle taj neki srednji put življenja...