dakle, nije me bilo na netu neko vrijeme, sad hvatam zaostatke na brzinu.
Rasprava je dijelom zanimljiva a dijelom se navlači mak na konac, pogotovo u zadnjem dijelu (ili sam se ja umorila čitajući? može biti i da je tako)
Ono što bi trebala biti prava tema ove rasprave (htjela sam to napisati još prije nego sam se odlogirala ali nisam stigla i bojim se da je sad kasno)
nije abortus
nije pravo homoseksualaca na posvajanje
nisu samohrani roditelji
nije kad počinje život
a nije zapravo ni mpo i banke sperme
pravo pitanje je - tko o tome može/smije/treba odlučivati?
pa bi zato tema trebala prije svega biti:
koliko je pametno da se zakoni donose prema diktatu vjerskih zajednica?
I kamo bi nas to moglo odvesti?
mislite li zaista da je katolička crkva toliko humana i napredna, da joj je dobro prepustiti da
zakonom odredi kako ćemo se ponašati?
Jasno mi je zašto je do toga kod nas došlo: ljudi su razočarani i prevareni, nesigurni, tu se rađa prostor za fundamentalizam i desna strujanja
pa kako su sve više popularni hard core vjernici među većinskim stanovništvom, političari to i nude: sve veći utjecaj crkve, sporazumi s vatikanom, busanje u vjernička prsa
nije njima do vjere nego do glasova, to je jasno
i teško je na to utjecati kao pojedinac koji želi živjeti svoj život i ne petljati se u politiku, tako da je (bar meni) jasno da ovdje više-manje teoretski raspravljamo
Ali bih sada pitala vjernice (ostale nema smisla da pitam, odgovori bi bili predvidljivi): mislite li da sam u krivu s ovim opisom najnovijeg uzleta katoličanstva u Hrvata?
mislite li da je dobro da nas crkva i političari zakonom usmjeravaju?
ili bi ipak vjerska pitanja trebala biti stvar izbora pojedinca, slično kao što je Nena napisala u nekim svojim ranijim postovima?
Usput, Nena, hvala na odgovorima (zbilja mi je lakše

), otputovala sam pa nisam stigla odgovoriti.