Mislim da je nepotrebno analizirati ima li teta novca ili nema, to je sasvim sporedno. Vjerujem da Anatom i njm ne bi imali ništa protiv plaćanja troškova tetinog jednomjesečnog boravka na moru (mislim na režije) kad bi se ona normalno ponašala prema njima, ne ostavljala trulu hranu u isključenom frižideru, ne produživala boravak svake godine za novih tjedan-dva i slično. Vjerujem i da je Apri jednim dijelom u pravu kad kaže da je riječ o staroj i usamljenoj osobi koja (samo) traži društvo bliskih joj ljudi. Meni je tete jednim dijelom žao, jer znam da postoje ljudi koji jednostavno ne znaju s drugima, nikad nisu naučili uvažavati druge i pristojno komunicirati, što ne znači da im drugi nisu potrebni i da se ne osjećaju usamljenima. Stoga bih zaista pokušala riješiti stvar na način da ne dođe do svađe i da teta i dalje može provesti na moru tih mjesec dana koji joj toliko mnogo znače.

Međutim, uza svu usamljenost i starost i činjenicu da je ta gospođa Anatominom mužu jedini rod, ne treba zatvarati oči pred svime što je Anatom napisala; meni se teta čini kao osoba koja istinski ne poštuje ni Anatom ni njm-a i koja se na neki način dobro zabavlja pomičući njihove granice - od toga da dolaze na more prije nje i sređuju kuću za njezin boravak, do toga da iza sebe ostavlja svinjac koji će netko drugi morati počistiti (a ostavlja ga svjesno, jer se čak svađa kad se spomene mogućnost uvođenja pravila). Pozivanje nepoznatih ljudi u tuđu kuću samo je još jedno pomicanje granica, ta žena jednostavno ide dalje i gleda dokle može ići. I dok joj se ne postave granice, ići će sve dalje i dalje i dalje.

Iz mog iskustva, kad se ljudima takvog karaktera pokušavaju uspostaviti granice, tj. promijeniti pravila igre, znaju biti izuzetno neugodni i spremni su složiti pravu pravcatu scenu, od šoka, nevjerice i zaprepaštenja do suza, plača, ucjene i prijetnji.